Razmatranja na temelju lauretanskih litanija pratite u programu Radio Marije svakoga dana u 7:45 i 20:45.

AUTOR: Fra Ivan Bradarić

 Danas u lauretanskim litanijama razmatramo zaziv Zdravlje bolesnih.

Često se u našem svakodnevnom govoru može čuti izraz: „najvažnije je zdravlje“. Ili kad nekoga upitamo „Kako si“, odgovor se oduži do u beskraj prepričavajući i iznoseći zdravstveni karton, u smislu što me sve boli i od čega sve bolujem.

Riječ zdravlje, latinski salus ne označava samo tjelesno zdravlje, što je jedan uistinu važan čimbenik i velik Božji dar. Ali, puno više od našega tjelesnoga zdravlja jest naše duhovno zdravlje. Možda bi bolje bilo reći: Najvažnije je biti svet. To je naše istinsko zvanje. Isus će na jednome mjestu reći: Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (Mt 18, 8b)

Marija je tu da za nas kod Boga posreduje spasenje. Koliko puta smo iskusili ovu stvarnost. Koliko puta su nas ovu lekciju poučili sami bolesnici, i to oni koji boluju od najtežih bolesti. Njihovo pouzdanje u Boga je bezgranično. Oni su se potpuno predali Bogu. Oni su shvatili da je Bog veći i od bolesti, pa i od smrti. Bog koji nam daruje spasenje duše.

Kad već spominjem Lurd, tek je nekoliko desetaka primjera onih koji su ozdravili od tjelesnih bolesti, a onih koji su duhom ozdravili ne zna se broja. Tako i u Evanđelju, Isus ozdravlja bolesne, podiže klonule, liječi od najtežih bolesti, čak je i Lazara uskrisio. Ali, Isus nije ozdravio tjelesno sve one koji su mu dolazili. Isus je pokazao put spasenja duše.

Mi zazivamo Blaženu Djevicu da uzdrži u nama one darove koji nam daju duh i život, zdravlje i vjeru, kao što nas poziva i uči stari misni takozvani rimski kanon u zazivu za žive: „Spomeni se, Gospodine, slugu i službenica svojih I. i I.; i svih koji ovdje pred tobom stoje, čija Ti je vjera poznata i znana pobožnost; za koje Ti prinosimo, ili koji Tebi prinose ovu žrtvu hvale za sebe i za sve svoje: za otkupljenje duša svojih, za nadu svoga zdravlja i spasenja: oni Ti izručuju svoje zavjete, Bože vječni, živi i istiniti“.

Marija, kao dobra majka brine se o svojoj djeci s pažnjom i ljubavi, nasljedujući primjer svojega Sina.

Zbog toga, brojni su bolesnici koji se uzdaju u njezin zagovor. Hodočasteći također u brojna hodočasnička mjesta da bi po njezinu zagovoru ponovno zadobili zdravlje duše i tijela.

I za kraj, recimo ono najvažnije. Ovaj svijet je ranjen  i bolestan. Uzrok bolesti je grijeh. Potrebno nam je izlječenje. Isus nije došao samo da nas ozdravi, nego da otkupi cijelo čovječanstvo.

Ponašamo se kao onaj čovjek u Jeruzalemu što ga Isus pronalazi kod „Ovčijih vrata“ koji trideset i osam godina boluje od uzetosti i čeka da ga netko uroni u zdenac kako bi i on možda ozdravio. Ustani – zapovjedi mu Isus – uzmi svoju postelju i hodi (Iv 5,1-18).

Ustani, dragi vjerniče, uroni u more Božje ljubavi koja jedina liječi i ozdravlja. Ponajprije našu dušu, koju čisti od grijeha, u sakramentu svete ispovijedi i hrani u svetoj Euharistiji.

I ne samo to!

Mi, moderni vjernici, ljudi koji smo vjeru sveli na znanost ili čak samo na lijepu tradiciju; mi koji smo evoluirali u vjeri do te mjere da smo potisnuli i zaboravili pučku pobožnost neprestano ponavljamo kako sve to treba pročistiti, pa čišćenjem previše toga odstranimo. Zaboravili smo, ili smo smetnuli s uma, da nije bilo potrebno pročišćavati pučku pobožnost nego naše srce i naš odnos prema Bogu. Također, zaboravili smo da Isus nije čistio pučku pobožnost i tradiciju svoga vremena u smislu da sve zatre.

Nego, u tom vremenu i u toj tradiciji i u toj pobožnosti pojavio se On, svet, čist, živ, pravedan, da bi svatko tko dođe k njemu bio ozdravljen od svakoga zla duše i tijela.

Blažena Djevice, Zdravlje bolesnih, očisti naša srca.