SEDMI DAN

POHOD ČUNČURI I DEULIJU

Dragi prijatelji misija!
Javljam vam se ponovo s nekoliko vijesti iz daleke Bengalije, iz dragog nam Bošontija.
Pohodio sam selo Čunčuru, jedno od najudaljenijih naših sela. Stigao sam podvečer, pa sam morao prenoćiti u tamošnjoj kapelici. Iako je bilo dosta straha u društvu zmija, ja sam na to zaboravio i dobro zaspao i odmorio se u rečenoj kapelici. Ujutro sam prikazao svetu misu nakon što sam saslušao ispovijedi. Po podne sam dijelio mlijeko siromašnom narodu. To je dar američkih katolika, koji k nama dolazi preko organizacije »National Catholic Welfare Conference«. Samo dragi Bog zna koliko dobra čini ta katolička organizacija. Na tisuće ljudi, a osobito djece, dobiva ovdje mlijeko, koje inače nikada ne bi ni vidjeli.
Čekalo je veliko mnoštvo svijeta na mlijeko. Majke su došle iz velikih daljina s dječicom u naručju. S lica im odsijeva bijeda i siromaštvo. Ali, uz bijedu odražava se i plamen velike zahvalnosti, osobito kad su pred sobom ugledali toliko mlijeka. Dječica, dakako, nisu mogla čekati da se to mlijeko odnese kući i pripravi, nego su ga onako u prahu počela jesti.
Majke su s djecom pristupale jedna po jedna i primale svoj dio. Primivši mlijeko, po lijepom indijskom običaju, svaka bi majka sklopila ruke i sklopljenim rukama dotakla se čela u znak duboke zahvalnosti. Dragi Bog zna kome će taj izraz zahvalnosti poći, kojem plemenitom srcu u dalekoj Americi, bogatašu ili siromahu, staračkoj drhtavoj ruci ili mladenačkom srcu. Bio on tko bio, neka zna da njegov dar za bijednike i sirotinju u dalekim misijskim zemljama nije uzaludan, jer je utješio bar jedno majčinsko srce, donio osmijeh jednom nevinom djetetu, pomogao je misionarima djelom pokazati da u ovom svijetu, istrganom razdorima i zavišću, još živi kršćanska ljubav i milosrđe, još mnogi samaritanci slijede onog s jerihonskog puta, još mnogi dobri katolici slijede svog Dobrog Učitelja, koji je cijeli život proveo čineći dobro bližnjemu.
Iz Cunčure došao sam u Deuli. To je naše najmanje selo. Ima tek tri obitelji. Tu žive osamljene.
Davno je to bilo kad se stari Milan ovamo doselio. Nakon strašne poplave u starom naselju, izgubivši sve što je imao, naselio se u ovim krajevima. U početku su bili teški dani. Uz silne napore očistio je on tu nešto zemlje i počeo je obrađivati. Djeca su mu se razišla na sve četiri strane svijeta. S njim je ostao samo Onath. On se pomalo razumije i u liječnički zanat. Izbliza i izdaleka ljudi dolaze po njegove ljekovite trave. Uz trave on vjeruje i u evropsku medicinu, pa me svaki put pita za kinine i druge pilule.
Pred kapelicom me čekao moj mali prijatelj Gabrijel. Manjkaju mu dva zuba, baš ona dva sprijeda. Ja ga zovem mali dedek. On veli da mu je miš po noći pojeo zube. A ja sam nešto načuo da se Gabrijel htio popeti na krušku, kruška bila tvrda, i tako je mali dedek ostao bez dva zuba. Sva sreća da mu je glava ostala čitava. A ima dobru glavu. Sve molitve znade napamet, a tek mu je pet godina.
Pozdravio me sa »Hvaljen Isus«. Njegova je bakica došla i svećeniku će oprati noge. Gabrijel će joj pomoći. No, zemljana je posuda gotovo veća od njega. Izgubio je ravnotežu, i voda se razlila i po nogama, i po cipelama, i po hlačama, a dakako i po ocu Gabriću.
Predvečer smo imali malo sijelo. Govore mi o svojim brigama. Rade neumorno sve moguće da dnevno zarade kojih 10 do 15 centi. Ivan je cijelu prošlu noć bio uz Kariabanski kanal. Uputio se tamo još iza podne da pred večer metne u kanal male vrše napravljene od bambusa, u koje će onda po noći pasti riba. U vršama su puževi isječeni na komadiće. Miris tih puževa privlači ribu, i kad se jednom zalete u tu vršu, ne mogu više van.
Noć je bila oblačna, pa ribe nije bilo. Dobio je tek šest centi za sve što je ulovio. Za to je kupio šačicu riže i nešto šećera za svog bolesnog sina.
Umoran je, ali popodne treba opet na ribolov. Vratit će se ranije da može biti kod svete mise.
Ovdje moram djecu poučiti i vjeronauk, jer ih se šestero sprema za svetu krizmu. Ovi će ići u Bošonti. Mali Gabrijel, koji je već bio u Bošontiju, sve im lijepo tumači, kako tamo ima velika kuća, gdje otac stanuje, i jedna još veća, gdje stanuje Isus. Dapače, prikazivao im je i zvonjavu zvona kao i tutnjavu motora s lađa na rijeci. I toliko drugih stvari ima u Bošontiju, koje mali Gabrijel nije mogao sve odjednom rastumačiti. Ali jednu nije zaboravio. U očevoj sobi ima jedna velika, velika kutija puna kolačića. Pa tko onda ne bi išao u Bošonti!?
Nakon toga izmolili smo zajedno krunicu. Gabrijel još nema svoje krunice. Obećao sam mu jednu dati na dan prve svete pričesti, pa je sad molio na moju: ja sam je držao s jedne strane, a on s druge.
Onda je došao stari bramin Hori, da me posjeti. »Kako ste, djede?« zapitam ga.
»Veoma dobro oče!«
»Djede, koliko vam je godina?«
»Ah, što da vam reknem, oče! Kad sam se ono oženio, bila je bengalska 1283. godina. A koliko mi je onda bilo godina, to vam ne znam reći. No, otac mi je govorio da sam se rodio, kad je ono bila velika suša i mnoge koze da su one godine pocrkale. Eto, oče, vi ste pametni, pa vidite koliko mi je godina...«
Hori je već gotovo slijep, i jedva što čuje. Hodati, također, ne može daleko. Ipak je veseo.
»Bog dao, Bog uzeo, a i mene će uzeti. Da ga samo ne uvrijedim, eto, to je moja molitva!« Krasna je to molitva poganske duše, koja je po naravi dobra i poštena.
Pa da Ga Hori i toliki drugi ne samo ne uvrijede, nego da bi Ga slavili i bolje upoznali, neka to bude i naša dnevna molitva!
Sve Vas pozdravlja
Vaš o. Ante Gabrić
»Hrvatski katolički glasnik«, rujan 1957., Chicago

Molitva

Oče Nebeski, daj da i mi naše godine života ne protratimo uzaludno. Neka se svaka naša radnja s Tobom započeta s Tobom i završi. Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, udjeli nam duhovne darove, vječne darove svjetla, poniznosti, mira i ljubavi. Poput oca Ante, utisni i u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!

Molitva

Za svjetlo mi molimo,
za žar i toplinu tvojega svjetla.
Gospodine!
Posvuda je mrak. Hladno je.
Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!
Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
O dođi, Stvorče, Duše svet!
Amen
otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu