ČETVRTI DAN
POHOD SELU SITILIJI
U selo Sitiliju morao sam stići poslijepodne, no lađica se nasukala na sprud. Valja čekati 6 sati do iduće plime. Tu je razlika između oseke i plime, niske i visoke vode, oko 7 metara, dok je na Jadranu tek pola metra.
Danas je »Omaboša -Tamna noć«. To je svetkovina božice Kali, božice s nekoliko ruku. U rukama su joj krvavi mačevi kojima ona u svijetu ništi zlo. U toj tamnoj noći ljudi sa strahom izlaze van.
Plima nas je dovela do južnog nasipa sela Sitilije. Tamno je kao u rogu. S velikom sam se mukom uspeo kroz duboko blato na nasip. Put poznajem, no u toj tami doista nisam mogao pravo pogoditi kroz poplavljena polja. Ali za to se pobrinuo Isus. Vaše molitve i žrtve uvijek su uz nas. Vidim da se po nasipu približava malo svjetlo. Jedan se mladić vraća s posla. S njim sam sretno prispio do našega zaselka. Mladići su dugo čekali na nasipu, no budući da lađica nije dolazila, vratili su se u selo.
U nekoliko minuta došli su ljudi iz obližnjih koliba. Danas još nisam imao svetu misu. Na hasuri su pripravili oltar. Svijeće, cvijeće i sve drugo već su prije pripravili.
Dan je bio težak. No prikazujući kalvarijsku žrtvu zajedno s dragim katekumenima, osjetio sam nešto tako divno da čovjek zaboravi na umor, na glad i na sve drugo. Mi smo svećenici uistinu sretni: u svetoj misi sjedinjeni s Isusom primamo nebo i dajemo nebo.
Na verandi kolibe prostrli su hasure za spavanje. Nema mnogo mjesta, no nekako smo se petorica stisli. Zajednička večernja molitva. Krunicu su već prije izmolili. Bio sam umoran.
Ja volim mir, no domaćin Giriš i katehist Korno moraju malo pričati. I o čemu će nego o zmijama. Baš malo prije čuo sam udarce štapova s druge strane verande. Ubili su veliku kobru. A u Robijevoj kući djecu su dvaput ubole zmije i jedva su ih spasili. Mislim si ja: Nazdravlje, Ante!
No budući da sam uistinu bio iscrpljen od putovanja, brzo sam zaspao. I pomislit ćete da sam sanjao o zmijama. Nisam ni o zmijama, ni o krokodilima, već o metkovskim smokvama! No, kad sam se ujutro probudio - smokava nije bilo ...
Ipak noć nije bila potpuno mirna. Oko ponoći vidim kako Giriš s malom lampicom odlazi u selo. Netko ga je došao zvati. Jedan od njegovih prijatelja da je obolio od kolere. Uskoro se vratio. Potiho me zovu: »Father, Father — Oče, oče! Ononto je slabo. Kolera! Dajte mi, molim vas, onaj vaš lijek protiv kolere!«
Uvijek u maloj torbici nosim neke najvažnije lijekove protiv groznice, sunčanice, kolere i protiv uboda zmija.
Od kolere ljudi obole uglavnom zato što piju svakakvu vodu. Sad je u tome pogledu mnogo bolje, jer imamo arteške zdence gotovo u svim selima. No baš u ovom predjelu nigdje nema dobre vode. Izbušili su arteške zdence, ali posvuda je voda nekako crvenkasta. Lijek protiv kolere spasio je Giriševa prijatelja. Pri koleri krv se brzo pretvara u vodu, pa treba što brže upotrijebiti lijek. Ista je stvar i pri ubodu zmija. Spasili smo mnoge koji su nam na vrijeme došli. Međutim, više puta otrov djeluje tako brzo da nema vremena otići ni po liječnika.
Nedavno sam bio u Boro Molakhaliju. Upravo uz našu crkvicu dvanaestogodišnji dječak lovio je ribu. Velika crna zmija ubola ga je u prst i za pola sata bio je mrtav. Na mjestu gdje je sjedio bila je rupa. Ljudi su motikom iskopali ruku i na dnu rupe ležala je golema zmija, a ispod nje ništa manje nego 20 jaja. Neka su jaja već bila napukla i glave mladih zmija počele su izvirivati. Seljani su sve te zmije utukli i spalili, a mrtvog dječaka odnijeli su tužnoj majci.
Mnogo toga doživimo na putovanjima. Mnogo je teškoća i pogibelji, ali, vjerujte mi, dragi suradnici i suradnice, tako očito osjećamo pomoć vaših molitava i žrtava.
Hvala vam i ostanite i dalje uz nas!
Vaš otac Ante
Maria Polli, rujan 1978.
(Članak je poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Molitva
Oče Nebeski, ne dopusti da nas svladaju svakodnevne kušnje. Daj da poput oca Ante i Majke Terezije i mi možemo svakodnevno prikazivati naše žrtve i poteškoće, te darovati ljubav, čistoću, poniznosti, odanosti i čitavo naše srce Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva
Gospodine, usliši molitvu svoga puka,
učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni Tvojom božanskom ljubavlju,
mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o Vječna ljubavi!
Gospodine, mnogi Te narodi još ne poznaju,
ne poznaju Tvoju ljubav, ne znaju za Tvoje milosrđe,
taj uzrok naše hvale i slave Tebi.
Primi našu molitvu, primi naše dnevne žrtve,
da bi oni naskoro mogli zapjevati onaj divan psalam slave
»Hvalite Gospodina svi narodi…«
Isuse Kralju, neka dođe kraljevstvo Tvoje!
Rasvijetli moju pamet, užeži moje hladno srce,
da se i ja mognem sasvim žrtvovati za proširenje Tvoga kraljevstva na zemlji.
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
