TREĆI DAN
OSTAVILA NAS JE MALA ONIMA
Sjećate li se još male Onime, one »žive živcate žeravice« koja ni minute nije mogla mirovati? Svi smo je voljeli. Kako i ne bi! Uistinu je bila radost i sreća čitave naše župe. Vidjelo se to na sprovodu kakav Maria Polli ne pamti.
Voljeli smo je mi, no Isus ju je volio još više. Ubrao ju je u nebeski cvijetak.
Zauvijek nas je ostavila mala Onima. Ona je bila moj vrlo čest gost; uvijek je našla razlog zbog kojega je došla...
Nije bilo dana da ne dođe k meni nakon jutarnje mise. Nikada sama. Onima nije mogla biti bez malog brace Šunirmola, a ni Šunirmol nije mogao biti bez Onime. I što god bi ona dobila, sve je to sestrinski dijelila sa Šunirmolom: kekse, slatkiše i prženu rižu, pa čak i svoju najljepšu crvenu suknjicu. Jedne nedjelje osvanuo je Šunirmol u crvenoj suknjici. Izgledao je kao mali pjetlić, ili bolje kao mali Mak. Nasmijan, sretan. Još je sretnija bila Onima, jer su svi gledali na njezina bracu Šunirmola.
Padala ili ne padala kiša, Onima je rano ujutro u pet sati bila pred malom sestrinskom kapelicom. Majka ju je pitala zašto svaki dan ide. »Ja ću biti sestra, mala sestra, kao sestra Mohini (naša najmanja i najmlađa sestra). Zato svaki dan valja ići k Isusu«
Često bi došla sasvim mokra. Tati je rekla da se pred oltarom sve brzo osuši. Ono malo goruće srce sve je to osušilo...
A imala je i mali oltar u kolibi. Ona »mala sakristanka« svaki bi dan uredila oltar: cvijeće, svijeće, sandalove štapiće... I goruće srce.
Navečer nakon sprovoda izmolili smo krunicu na verandi kolibe. Onimino mjesto bilo je prazno. No svi smo osjećali da je ona s anđelima uz nas. Brigu za bracu Šunirmola preuzela je rođakinja Gita. Onima joj je ostavila isti onaj smiješak i radost.
Daj to i nama, dragi naš anđelčiću, Onimo!
Vaš otac Ante
Mana Polli rujan 1977.
(Objavljeno u Malom Koncilu, listopad 1977.)
Molitva
Oče Nebeski, utješi sve nas koji smo ostali bez svojih voljenih. Neka tajanstveni križevi privuku naša srca k srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako bi po primjeru oca Ante i naša srca bila ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manje trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenoga trošenja vremena kako bi imamo više vremena jedni za druge.
Oče Ante, daj da poput malene Onime budemo jedni drugima radost i sreća.
Posebno te molimo za…. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Večernja molitva misionara
»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
