Velika devetnica Sluzi Božjem ocu Anti Gabriću
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENJA«
Sedma devetnica od 20. do 28. kolovoza 2022.
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
DRUGI DAN
NOVE KUŠNJE
Dragi oče!
Hvala od sveg srca na pismu od 4. kolovoza. Došlo mi je jučer s novom listom dobrotvora. Ljudi su, uistinu, velikodušni. Nastojat ću im uskoro odgovoriti. Teško je na sve stići, no vidim da privatna pisma, makar i kratka, mnogo znače. No, ovih zadnjih mjeseci vanjska pošta nam skoro i ne dolazi. Stanje je ovdje veoma, veoma slabo. Ekstremisti su sa svojim raznim »unions - sindikatima« upravo uništili moral i poštenje tih ljudi. Sve je upravljeno na političke svrhe. Imaju stotinu zahtjeva, ali neće raditi. Samo nemir potpiruju. A k tome došlo nam je preko osam milijuna izbjeglica iz Istočnog Pakistana. I još uvijek dolaze. Čovjek zbilja ne zna kako će se sve to svršiti.
Imali smo dosta i druge nevolje ovdje u Bengaliji. Opet nam je velik dio zemlje pod vodom. U mnogim predjelima ovogodišnja riža posve je uništena. I kod nas ovdje u ovoj plodnoj Delti Gangesa voda se diže i diže, kolibe padaju, a iz dana u dan samo pljušti kiša. Koliko je samo danas ljudi došlo za pomoć! Već rano ujutro došli su iz sela Dhompote. Koliba Haldarova se srušila, jedan bolesnik nije mogao van, izvukli su ga kasnije teško ranjena. Sestra Monika je odmah povezala rane, dala injekcije i lijekove. Uredili smo za njegovu prehranu, pa se nadam da će biti sve dobro.
Udovica Makhal plače. I njezina je koliba otišla, a s njom i ono nešto malo riže, što je ta jadna žena skuhala u zemljanom loncu.
Niši Mondolovu kolibu baš smo htjeli popraviti, kad se i ona prošle noći srušila. A on ima petero sitne dječice. Stisnut će se sada u kućici bratovoj. Kad kiše prestanu, i njegovu kolibu i tolike druge pokušat ćemo barem donekle popraviti prije zime.
Pojavila se i glad. Sada nema zarade, pa je svima teško. Državne vlasti kao da ne znaju na koju bi stranu, iako je dosta dobre volje. Mi, dakako, nastojimo s njima surađivati.
Iskrena hvala svima dragim dobročiniteljima, koji su se sjetili naše sirotinje: bilo župe, bilo samostani, bilo društva ili pojedinci. Nemate pojma kolika je to utjeha za nas, kad vidimo da je domovina uz nas u molitvi i u djelotvornoj ljubavi.
Ja sam bio malo obolio, no »na mladu pa zaraslo«. Ove godine posvuda haraju bolesti. Sve je mokro i vlažno. Kako sada u kišno doba hodam bosonog, od blata mi koža na nogama popuca, osobito između prstiju, pa svrbi da je milota. To su nevoljice našeg života, koje nas podsjećaju na to da još nismo anđeli...
Zadnje nedjelje sam se dobro nahodao. Ustao sam poslije tri sata ujutro. Prva misa bila je u Sorbonandopuru. Selo nije baš daleko, no čitavu noć je pljuštilo, a blato je na nekim mjestima skoro do koljena. Mokar ja, mokra misna torba, sve samo curi. Odanle sam krenuo u Magrahat, oko podne u Hazipur. Tu imamo tek dvije obitelji, koje stanuju na groblju. To je staro groblje uz rijeku Ganges, i to još iz engleskog doba. Bilo je mnogo godina zapušteno, jer su se svi kršćani iz tog mjesta iselili. Sad smo opet donekle očistili groblje, pa Bhuto i njegova obitelj stanuju tamo u maloj kolibi.
Predvečer sam otišao u Kulpi da pohodim neke obitelji, koje su se tamo doselile iz južnog dijela 24. Parganasa. Mnogi od njih godinama nisu vidjeli svećenika. Dječica nisu ni krštena. Put do njihovih koliba bio je uistinu strašan. A i mrak se spustio. No, zbog toga je bilo još veće veselje, kad su ugledali svećenika. Valjalo mi se uvući u Montuovu kolibu. Tu sam našao sedmero dječice jedno drugom do uha. Obitelj teško živi, no uz Božju pomoć nekako ide. Tri starija sina nešto zarade, uhvate koju ribu. Dakako, dosta dana prođe i bez hrane... Za mene su sačuvali jednu ribu, no kako je bilo kasno, a ja sam morao natrag u Morapai, pomolili smo se zajedno, sve sam ih blagoslovio, uredio sve za pouku, pa onda natrag u Morapai.
Kući sam stigao baš pred ponoć. Još sam se mogao držati na nogama, ali glava samo što mi nije pukla od glavobolje. Kako vidite, nije pukla. Ja sam uvijek sretne ruke...
Dobri naš kuhar, moj imenjak Ante, ostavio je za mene u loncu i riže i paprenog »torkaria«, pa sam nešto založio, Bogu se pomolio, svim dobročiniteljima blagoslov poslao i za nekoliko sekunda već sam sanjao - o čemu drugom nego o metkovskim smokvama ...
Sladokusac Ante! Međutim bio je to kratak san. U 4 sata ustani, novi dan, novi život, novi poslovi s Njime, za Njega, za duše. I tako iz dana u dan i u vječnost.
Lijep je naš svećenički život. Što više posla i žrtava, to on postaje sve ljepši i ljepši. Godine prolaze, no srcem smo uvijek mladi. I mi, i svi oni koji rade za Isusa i duše.
Pa, eto, tu sretnu mladost želim svima, posebno našim dragim starcima i staricama, tim revnim misionarima i misionarkama. Isto želim i našim dragim bolesnicima i bolesnicama. Njihove žrtve i molitve toliko su vrijedne. Osobito one s osmijehom, radosno darovane. Skoro sam zaboravio svoje najdraže: Male misionare i misionarke širom domovine. I njima hvala za njihove molitve, žrtvice, pohađanje vjeronauka...
Pozdravljam i sve ostale prijatelje i dobročinitelje misija i ponavljam: Ne zaboravite nas!
Vaš sam
o. Ante
Morapai, 31. kolovoza 1971.
(Pismo je poslano o. J. Gusiću kao prilog za »Glasnik Srca Isusova i Marijina«.)
Molitva
Oče Nebeski, neka ljubav Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina prodre kroz tamu mnogih srdaca koja su u nevolji. Po moćnom zagovoru našega oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svake tame i zla, pandemije, potresa, rata, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, Bengaliju, misionare i misionarke, sve Hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u teškim kušnjama budemo jedni uz druge.
Oče Ante, molimo te da u teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi. Neka nam križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
