RAZMATRANJA O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI
15. razmatranje
Blažena Djevica Marija u duhovnosti sv. Terezije Avilske – 5. dio, BDM kao uzor i prisutnost
Sveta je Terezija čitajući riječi Evanđelja koje govore o Blaženoj Djevici Mariji i razmišljajući o njima u svom srcu u Mariji gledala savršeni uzor sjedinjenja s Kristom, ali je istovremeno vidjela i djelatnu Marijinu prisutnost koja je prati na duhovnom putu. Zato oslanjajući se na vlastito iskustvo, ona i drugima ukazuje na korist koju duša dobiva pazeći na tu dvostruku stvarnost. Marija je uzor života, i istovremeno ona je prisutnost koja prati put sjedinjenja s Bogom. Terezija je u Mariji susrela Majku koja je postala prisutna u njenom životu, Majku koja ju je privukla k sebi, koja ju je pratila kroz odaje Zamka duše. Sve to kod Terezije potiče najdublju zahvalnost koja ne ostaje zatvorena u srcu, nego se pretvara u poticaje drugima da slave Boga zbog čudesnih djela koja je učinio u Blaženoj Djevici Mariji, te da nasljeduju njen život i kreposti.
U Terezijinom načinu izražavanja „nasljedovati“ Mariju znači isto što i živjeti kao Ona, tj. biti u stavu slušanja Riječi, primiti Riječ u srce i živjeti je. Prava pobožnost po sv. Tereziji nije izvanjsko oponašanje niti neke pobožne raznježenosti, nego to znači „biti“ kao Blažena Djevica Marija iznutra i živjeti kao ona, nalikovati na nju u spremnosti volje na služenje.
Sv. Terezija želi suobličiti svoj život Marijinu životu, jer je Marija u svom zemaljskom životu ostvarila savršeni lik Isusove učenice, bila je ogledalo svake kreposti i utjelovila je blaženstva koja je Krist naviještao. Zato Terezija piše: „Neka se Bogu svidi, sestre, da živimo kao prave Gospine kćeri…“ i dalje: „Nasljedujte je, promotrite važnost i korist tog što je imamo za zaštitnicu!“
Sada ćemo iz Terezijinih spisa pokušati iščitati u čemu se sastoji marijanski stil života na koji ona poziva svoje sestre.
Ponajprije, Blažena Djevica Marija je uzor dostojanstva kršćanske žene. Motreći Mariju Terezija je spoznala da je u Majci Isusovoj ostvareno najveće moguće dostojanstvo i čast žene. Samo u Mariji žena se može osjećati slobodnom od bilo koje marginalizacije i podcjenjivanja. Terezija o tome piše ne samo da bi je čule njene sestre, nego i neki učeni teolozi onoga vremena koji su praktički tvrdili da misaona molitva nije za žene. Evo što Terezija kaže: „Nisi prezreo žene, Gospodaru duše, dok si hodao po svijetu, dapače, štitio si ih s puno milosrđe, i nalazio si kod njih toliko ljubavi i više vjere nego kod muškaraca, jer tu je bila i tvoja presveta Majka, čijim smo zaslugama zavrijedile… ono što smo izgubile svojim grijesima…“
Nadalje, Blažena Djevica Marija je uzor vjere i nade. Vjera je korijen svake Marijine veličine i ta krepost vjere Mariju najviše približava kršćaninu kao uzor, jer ju stavlja u ulogu one koja sluša Riječ Božju. Marija nije primila objašnjenje o Riječi Božjoj, koja je puna otajstava i neshvatljiva ljudskom razumu, nego je pozvana vjerovati toj Riječi. Ona nije vidjela, nego je vjerovala i zbog toga je nazvana blaženom. Govoreći o molitvi, Terezija piše: „Ah, tajne Božje! Ovdje se ne može drugo nego prignuti glavu uvjereni u nesposobnost našega razuma da shvati Božju veličinu. Dobro je podsjetiti se kako se postavila Djevica, Naša Gospa, koja je usprkos svoje mudrosti pitala arkanđela: Kako će to biti? I bilo joj je odgovoreno: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Nakon toga prekinula je sva druga pitanja, shvaćajući u svojoj velikoj vjeri da kada djeluje bog nema se više što pitati, niti postoji ikakav razlog za sumnju.“ Djevica se povjerava Riječi Božjoj, prihvaća iako ne razumije… Njena vjera ne svodi se samo na neke epizode iz njenog života, nego je stalni životni stav kojim neprekidno odgovara Bogu. postojanost Marijine vjere učvršćivala je njenu ljubav. Poznata je velika Terezijina ljubav prema ljudskoj naravi Isusa Krista. Koliko god netko napredovao u molitvi i koliko god duhovan bio, nikad ne smije zaboraviti Isusovu ljudsku narav. Terezija kaže da je motriti Isusovo čovještvo dobro za duh i ne činiti to velika je pogreška, dok su neki teolozi njenog vremena tvrdili suprotno pozivajući se na Isusove riječi iz Evanđelja „Bolje je za vas da ja odem.“ Terezija im na to odlučno odgovara: „Ja to ne mogu podnijeti. Zacijelo naš Gospodin nije to rekao svojoj presvetoj Majci zato što je bila čvrsta u vjeri i znala je da je On Bog i čovjek. I premda Ga je ljubila više od svih, činila je to na savršen način, i u tome joj je pomagala Njegova prisutnost.“ Terezija, dakle, kaže da je u bilo kojoj fazi duhovnog života potrebno motriti ljudsku narav Isusa Krista. To potvrđuje Marijin primjer.
Zatim, Terezija motri Blaženu Djevicu Mariju kao uzor poniznosti. Gospini nutarnji stavovi podrazumijevaju duboku poniznost, priznanje vlastite malenosti, neznatnosti službenice Svemogućega. Terezija je beskrajno voljela ovu Marijinu krepost poniznosti i u njoj je vidjela ključ shvaćanja Marijina božanskog majčinstva i kao posljedicu majčinstva svega otajstva Marijina. Svetica je poniznost učinila i svojom osobinom, a spoznala ju je motreći Isusovu ljudsku narav. Da bi izrazila moć poniznosti Terezija donosi usporedbu s igrom šaha: Među svim figurama na šahovskoj ploči, ona koja ima najviše izgleda pobijediti kralja jest kraljica. Po sv. Tereziji, kraljica koja je sposobna pobijediti Nebeskoga Kralja jest poniznost, tj. istina i svijest o vlastitoj ljudskoj malenosti i nemoći i beskrajnoj Božjoj veličini. Ona piše: „Istinska poniznost jest spoznati ono što može čovjek i ono što može Bog.“ Čovjek ne može ništa, a Bog može sve. Sv. Terezija je jednostavno zadivljena Gospinom poniznošću, koja je dopustila Božjoj Riječi da uđe u ljudsku povijest, te je predlaže kao savršeni uzor za nasljedovanje, jer se u njoj skriva sjeme svih drugih kreposti.
Uz poniznost, Blažena Djevica Marija je i uzor jakosti. Poniznost nije plašljivost, ona je tajna jakosti. Terezija je često motrila duboku poniznost Presvete Djevice i piše da nitko nije toliko jak kao ponizna osoba. Marija je uvjerena u svoju malenost, ali zna da je Bog pogledao na „neznatnost službenice svoje“ i da Božja snaga čini čudesne stvari u slabosti stvorenja. Budući da je ponizno svjesna svoje neznatnosti, Božja snaga postaje njena jakost.
U otajstvima Muke Marijina jakost postaje sve očitija: Majka je uronjena u gorčinu, no usprkos tome nutarnja jakost je održava postojanom.
Sv. Terezija nije prihvaćala zamisao da je Gospa pod križem bila slomljena od patnje. To ukazuje na to koliko je vrednovala Marijinu jakost koju je podržavala neslomljiva vjera. Ovo motrenje Marijinih patnji i jakosti s kojom ih je podnosila poticaj je i uzor za nasljedovanje.
Kada govorimo o siromaštvu Blažene Djevice Marije kao uzoru za nasljedovanje, treba reći da nije riječ samo o materijalnom siromaštvu, premda je ono za sv. Tereziju jako važno, nego nadasve o duhovnom stavu Gospodnjih siromaha, onih koji računaju samo na Božje milosrđe kao oslonac u životu. Marija je živjela materijalno i duhovno siromaštvo. Zato sv. Terezija za svoj obnovljeni Karmel želi imati jedino oslonac koji dolazi od Gospodina, po Marijinim rukama.
Sv. Terezija motri nadalje Marijino sudjelovanje u Trojstvenom životu: Marija je Kći Boga Oca, Majka Sina i Zaručnica Duha Svetoga. U Marijinoj osobi dijalog ljubavi čovjeka s Bogom doseže svoj vrhunac. Zato Terezija poistovjećuje zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama s Blaženom Djevicom Marijom. Ona je zaručnica koja je jedina savršeno odgovorila na Božju ljubav. Zbog toga je Blažena Djevica Marija uzor dušama. Ona je slušala Božju Riječ i odgovarala na nju te je njen svakodnevni život bio trajni razgovor s Bogom. Više je govorila djelima nego riječima. Terezija je voljela gledati Gospu i njen nutarnji život. „Promotri kako je naša Gospa bila dobra učenica jer je čuvala sve riječi koje je čula i nije zaboravila ni jednu… često je razmišljala o njima u svom srcu.“ Živjeti slušajući Riječ i prebirući je u srcu temeljni je stav Gospina života. To je tipičan stav vjere koji sv. Terezija stavlja za uzor svojim sestrama i svim kršćanima.
Na taj način sv. Terezija promatra Blaženu Djevicu Mariju kao uzor dostojan nasljedovanja. No, istovremeno ona gleda Mariju u nutrini kao majku duhovnoga života, koja ju prati na putovima molitve. Crkva nas uči da Blažena Djevica Marija po milosti surađuje u rađanju i duhovnom rastu vjernika koji su udovi Kristova mističnog Tijela. „Kao što zemaljska majka ne može ograničiti svoju ulogu na rađanje novog ljudskog bića, nego se ona odnosi i na prehranu, njegu i odgoj djeteta, tako čini i Blažena Djevica Marija… Ona sada uznesena na Nebo nastavlja svoju majčinsku ulogu sudjelovanja u rođenju i rastu božanskoga života u dušama svoje djece…“
Tekst: s. Petra
Izvor: MARIJA BISTRICA (samostan Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca)
