Kako je nastao Karmelski škapular?
Škapular je u srednjem vijeku bio posebni dio kratke gornje odjeće, bez rukava, otvoren s obje strane, koji je osim ramena pokrivao sprijeda prsa, a straga leđa. Karmelski škapular je prema drevnoj predaji Reda, povezan je s obećanjem zaštite Blažene Djevice Marije danom poglavaru karmelskog Reda sv. Simonu Stocku. Naime, Red se tada nalazio u teškoj situaciji zbog čega je došao u pitanje i njegov opstanak. Korijeni krize su potjecali od prodora Saracena u Sv. Zemlju oko godine 1300. čime se život kršćana ondje pogoršao i postao gotovo nemoguć. Ove teškoće su prisilile redovnike s Gore Karmela da se presele u Europu. Posljedice selidbe su bile teške jer su karmelićani svoj izrazito pustinjački i kontemplativni način života trebali uskladiti s načinom života prosjačkih Redova. Nastanak pak brojnih prosjačkih Redova izazvao je napade te je crkveni Sabor u Lionu donio odluku da se većina prosjačkih Redova sekularizira.
Ove brojne teškoće i opasnost ukidanja karmelskog Reda potaknule su vrhovnog poglavara Simona Stocka - osobu velike pobožnosti i svetosti - da potraži pomoć kod Majke i Zaštitnice Reda. Prema predaji, tražio je znak koji bi potvrdio da je Karmel u novim složenim prilikama na ispravnom putu. Dana 16. srpnja 1251. ukazala mu se Presveta Djevica. Ona mu je pružila škapular te rekla:
„Primi, moj ljubljeni sine, škapular tvojega Reda: on je posebni milosni znak za tebe i djecu Gore Karmelske (tj. sve koji će nositi škapular). Tko u tom odijelu umre, neće vidjeti ognja vječnoga. To je znak spasenja, zaštita u pogibeljima, zalog mira i vječnog saveza sa mnom.“
Kao potvrda obećanja njene majčinske zaštite, nakon ovog ukazanja, teškoće vezane uz Karmelski Red i njegov opstanak su se gotovo odmah čudesno riješile. Red je bio sačuvan, te je potvrđeno njegovo obilježje o Marijinoj majčinskoj zaštiti. Pobožnost škapulara tijekom vremena je potvrđena brojnim iznimnim očitovanjima Marijine čudesne zaštite i djelotvornosti njenog zagovora. U početku su škapular nosili samo članovi Karmelskog Reda. U 14. stoljeću povlastica nošenja škapulara se proširila i na laičke skupine - karmelske bratovštine. To je doprinijelo velikom razvoju škapularske pobožnosti i njegovom širenju.
Drugi važan povijesni uzrok za razvoj škapularske pobožnosti bila je tzv. „subotnja povlastica”. Prema predaji, Blažena Djevica Marija se ukazala papi Ivanu XXII u Avignonu, želeći da odobri sljedeću tzv.„subotnju povlasticu“ za one koji pobožno nose škapular:
„Ako budu na dan njihove smrti odvedeni u čistilište, ja, Majka milosti, sići ću u subotu nakon njihove smrti, i one koje nađem u čistilištu oslobodit ću da bih ih izvela na sveto brdo vječnoga života".
Nakon kontroverznih rasprava o utemeljenosti „subotnje povlastice“, 11. veljače 1613. izdan je Dekret s odobrenjem pape Pavla V. u kojem se odobrava karmelićanima da i dalje mogu slobodno propovijedati ovu povlasticu o Marijinoj posebnoj brizi za one koji se nakon smrti nalaze u čistilištu, a nosili su škapular. Ovaj je dekret i danas na snazi kao važeći.
Budući da povijesni dokumenti koji govore o navedenim ukazanjima datiraju iz prilično kasnijeg vremena, škapularska viđenja ne mogu se sa sigurnošću povijesno dokazati, ali niti opovrgnuti. To ne umanjuje vrijednost škapulara i „subotnje povlastice“ jer se one ne temelje na povijesnim činjenicama, nego na crkvenoj nauci o blagoslovima (sakramentalima).
Značenje i vrijednost škapulara
Crkva je uvijek priznavala i preporučivala škapularsku pobožnost. Škapular je blagoslovina i zato ima svoju vrijednost. Blagoslovine (sakramentali) su pak „znakovi nalik sakramentima, kojima se označuju i na molbu Crkve postižu učinci, naročito duhovni“. Oni primaju svoju snagu i djelotvornost po zagovoru molitve Svete Crkve i ovisne su o unutarnjem raspoloženju i nakani primatelja. Škapular je pomoć i ponuda Božje milosti koja nam je po Mariji darovana na putu u vječnost. Sveti Otac Ivan Pavao II u svom pastoralnom pismu „Providnosni milosni događaj“ povodom 750. obljetnice predaje škapulara, naziva škapularska viđenja „časnom predajom istoga Reda”. No, pri tumačenju smisla i značenja škapulara ne poziva se na njih, nego na nauk crkvenog učiteljstva o Mariji i njenoj ulozi u životu Crkve i Kristovih učenika. To znači da gore navedena izvješća na slikovit - iako povijesno upitan način - prenose poruku pologa vjere Crkve o Marijinoj ulozi u duhovnom životu kršćanina kao Majke i Uzora.
Stoga, dvije su istine na koje podsjeća znak škapulara. Prvo, neprestana zaštita Presvete Djevice na putu života i času prijelaza u vječnost. Drugo, spoznaja da se pobožnost prema njoj ne može ograničiti na molitve i pobožnosti, nego mora predstavljati „habit“, tj. stalno odredište vlastitog kršćanskog ponašanja, satkanog od molitve i nutarnjeg života, po učestalom primanju sakramenata te stvarnog vršenja djela duhovnog i tjelesnog milosrđa. Ako se škapular nosi na takav način, onda vanjski znak - blagoslovina - i osobni stav nositelja čine jedinstvo koje nam pomaže primiti velika obećanja.
Škapular - Marijino odijelo
Samo pod tim vidom škapular se može prihvatiti kao znak koji promiče duhovnu izgradnju kršćanskog življenja. Središnja istina izvještaja o viđenju sv. Simona Stocka je življeno iskustvo samog Karmela: Marija, njegova zaštitnica, zaštitila ga je i osigurala mu trajnu egzistenciju; Marijine molitve su moćne osigurati vječni život. Škapular je simbol prihvaćene stvarnosti da je Marija: naša Zaštitnica, koja se za nas skrbi kao Majka i kao Sestra; ona je naša Majka koja njeguje božanski život u nama i uči nas putu do Boga. Ona je također naša Sestra koja s nama kroči putem preobrazbe, pozivajući nas da svojim učinimo njen odgovor: „Neka mi bude po riječi tvojoj“ (Lk 1,38). Ali patronat je dvosmjerni odnos. Marija nam poklanja svoju skrb; zauzvrat smo pozvani nasljedovati ju i štovati ju kroz vjernost njenom Sinu.
Škapular je Marijino odijelo. Oni koji ga primaju na različite načine su pridruženi Karmelu, koji je posvećen služenju Naše Gospe za dobro cijele Crkve. Vlastito poštivanje toga dara možemo produbiti razmišljanjem o značenju odijela u Svetom pismu. Odijelo nam je potrebno radi zaštite (usp. Sir 29,21); ono je blagoslov Božji (usp. Pnz 10,18; Mt 6,28-30); simbolizira sva Božja obećanja o obnovi (usp. Bar 5,1-4). Na koncu nam je odjenuti se u besmrtnost (usp. 2 Kor 5,3-4). U međuvremenu nam škapular odjenut kao Marijino odijelo doziva u svijest naše krsno odijevanje u Krista, naše dostojanstvo kao članova Marijinog Karmela i našu neranjivost kad nosimo bojnu opremu Božju. Naša predaja pokazuje čvrsto uvjerenje da habit i škapular nemaju spasenjske učinke ako njihovo značenje ne promatramo kroz činjenicu da je riječ o Marijinom odijelu koje nas pridružuje Karmelskoj obitelji, i ako ne živimo sukladno njenom primjeru. Marijina zaštita, njen zagovor na času smrti i poslije, temeljne su istine za razmatranje. S naše strane odgovara potreba za odnosom kćeri i sinova koji su joj se stavili na službu radi slave njenog Sina. Škapular je znak koji nas uvodi u takve odnose.
S naše strane škapular je znak, izraz našeg pouzdanja u Marijinu skrb. Pokazuje našu spremnost da svjedočimo svoje krsno posinjenje i to što smo njeni sinovi i kćeri, braća i sestre, kao i našu želju da budemo zaodjenuti njenim vrlinama, njenim kontemplativnim duhom i njenom čistoćom srca. Budući da nas je tako zaodjenula, i mi poput nje razmatramo Božju Riječ, i očitujemo se kao učenici i učenice njenog Sina po našem zalaganju na djelu Božjeg kraljevstva: za istinu i život, svetost i milost, pravdu, ljubav i mir. Ako želimo nositi njeno odijelo, onda trebamo nastojati nositi i njene vrline.
Karmelski škapular i Marijina ukazanja u Lurdu i Fatimi
Znakovito je i značajno da se Blažena Djevica Marija u Lurdu (1858.g.) i Fatimi (1917.g.) ukazala u povezanošću s njezinim nazivom Karmelske Gospe. Njezino posljednje ukazanje Bernardici Soubirous koje se dogodilo na svetkovinu Karmelske Gospe, 16. srpnja 1858., kao da želi privući pozornost na stvarnost njene Majčinske ljubavi i zaštite čiji je znak škapular.
U Fatimi, također za vrijeme posljednjeg u nizu Marijinih ukazanja Jacinti, Franji i Luciji, u petak 13. listopada 1917. djeca - pastiri su imali vizije veoma dramatičnih događaja u budućnosti svijeta kao posljedice grijeha, vrijeđanja Boga i toga što se ne čini pokora-zadovoljština za brojne grijehe. U tijeku ovog ukazanja se dogodilo i „čudo sa suncem“ pred 70.000 prisutnih osoba za vrijeme kojeg su djeca imala ukazanja Marije kao Gospe s krunicom, potom u liku Gospe žalosne te na kraju u liku Karmelske Gospe sa škapularom. Lucija je kasnije rekla: „Gospa mi nikada nije izgledala tako divna kao kada se očitovala u Karmelskom odijelu.“ Kada je u jednom razgovoru Lucija (koja je postala redovnica karmelićanka u Coimbri) upitana da kaže svoje mišljenje o tome zbog čega se upravo u svom zadnjem ukazanju Marija pokazala kao Gospa od Gore Karmela sa škapularom u ruci, ona je rekla: „Zato što naša Gospa želi da svi nose škapular; to je znak posvete njenom Bezgrešnom Srcu.“ A upravo zahtjev za posvetom njenom Bezgrešnom Srcu je jedna od temeljnih poruka Fatimskih objava.
Neke praktične napomene o primanju Karmelskog škapulara
• Škapular može nositi svaka osoba koja se želi posvetiti Mariji, neovisno o tome da li već pripada nekoj crkvenoj/duhovnoj zajednici ili pokretu. Škapular je potrebno neprekidno nositi.
• Oblačenje škapulara, odnosno primanje u škapularsku bratovštinu, treba biti učinjeno s dostatnim znanjem o njegovom značenju.
• Smeđi karmelski škapular se sastoji od dva komadića smeđeg sukna povezanog vrpcama koji se stavljaju na prsa i leđa. Na jednoj strani se nalazi slika Srca Isusova, a na drugoj lik Gospe Karmelske. Kako bi se uskladila pobožnost i zahtjevi modernoga života, papa Pio X. je 1910. godine dopustio da se platneni škapular može zamijeniti nošenjem medaljice. Ipak, u obredu primanja škapulara, primanje treba biti učinjeno platnenim škapularom. Nakon toga može se bez ograničenja nositi medaljica karmelskog škapulara koja na sebi također ima lik Srca Isusova i Karmelske Gospe. Nije neophodno da se škapularska medaljica mora nositi oko vrata kao platneni škapular već može biti pričvršćena na odijelo, kao narukvica i sl. Po svom porijeklu i značenju škapulara kao Marijine odjeće preporučuje se nositi platneni škapular, ako prilike to dopuštaju.
• Prvi platneni škapular mora blagosloviti i staviti svećenik prema obredniku primanja karmelskog škapulara. Ako se platneni škapular istroši te ga je potrebno zamijeniti novim, nije ga potrebno blagosloviti. No, svaku novu škapularsku medaljicu mora blagosloviti svećenik.
• Primanjem karmelskog škapulara postaje se članom velike duhovne obitelji - „Škapularske bratovštine” koja je povezana s karmelskim Redom te se ima udjela u njegovoj duhovnosti. To znači da članovi „Škapularske bratovštine” postaju dionici duhovnih dobara (svetih Misa, molitava i dr.) cijelog karmelskog Reda. Oni mogu uz uobičajene uvjete, dobiti potpuni oprost za sebe ili ga namijeniti za svoje pokojne u sljedeće dane:
na dan primanja u “Škapularsku bratovštinu”,
16. srpnja - na svetkovinu Gospe Karmelske,
20. srpnja - na blagdan sv. Ilije proroka,
1. listopada - na blagdan sv. Male Terezije,
15. listopada - na svetkovinu sv. Terezije Avilske,
15. studenog - na blagdan Svih Svetih karmelskog Reda,
16. studenog - na Velikodušni dan karmelskog Reda,
14. prosinca - na svetkovinu sv. Ivana od Križa.
Uvjeti za stjecanje potpunog oprosta su sljedeći: sakramentalna sveta ispovijed, sveta Pričest, molitva na nakanu svetog Oca (Oče naš, Zdravo Marijo ili neke druge odgovarajuće molitve) i obnova obećanja bratovštini.
• Kao svakodnevna molitvena obveza za članove „Škapularske bratovštine“ preporučuje se neka od molitava Majci Božjoj (npr. posvetna molitva Karmelskoj Gospi, Anđeo Gospodnji, sveta krunica. isl. ) po kojoj će doći do izražaja srdačna prisnost s Majkom Marijom. Prema očitovanoj Gospinoj želji u Fatimi o pobožnosti prvih 5 subota u čast i zadovoljštinu Bezgrešnom Srcu Marijinu, za osobu koja nosi škapular, zacijelo bi bio čin ljubavi i zahvalnosti Gospi i izvor novih milosti da odgovore na ovaj Marijin poziv.
• Škapulare možete nabaviti u karmelskim samostanima ili u katoličkim knjižarama.
Izvor: Karmelićanke Božanskog Srca Isusova
Foto: Cathopic
