Ivan je bio veliki štovatelj Srca Isusova. Posljednjih šest godina svoga života (1922.-1928.) svakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu na sv. misu i sv. pričest. Božja Providnost nagradila je njegovu ljubav prema Kristovu Srcu tako što njegovi zemni ostaci danas počivaju pod svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nada u sjedinjenje s Kristovim Srcem našla je izraz i u njegovom posljednjem spisu - nadgrobnom natpisu koji mu danas stoji nad njegovim grobom.
Obavio sam devetu sv. Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da ću gledati dubine Presvetog Trojstva.
Neizmjernu Kristovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa ću Božjom pomoći gledati da što snažnije nastavim djelo posvećenja.
Moje su molitve Srcu Isusovu uslišane. Tata je nakon 20 godina primio sv. Pričest. Obratio ga je nadnaravni element: milost.
Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja.
Presveto Srce Isusovu je najjači faktor za rekristijanizaciju društva.
Sve na slavu Presvetog Srca Isusova!
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
Izvor: ivanmerz.hr
