»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?« 48 »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Gospodine, u našoj dubinskoj ljudskoj želji da budemo savršeni, da se do kraja razvijemo, ti nam izlaziš ususret. Daješ nam za uzor našega nebeskog Oca. Ljubazno nas pozivaš da, zajedno s tobom, budemo njegovi sinovi – po mjeri tvoje punine (usp. Ef 4,13). Gospodine, smiluj se!
Kriste, Otkupitelju naš, ti nas čuvaš od lažnih ideala kao što su biblijski carinici i pogani. I jasno upozoravaš da postoji razlika između dobrih i zlih. Podsjećaš nas da Ocu nebeskom pripadaju i sunce i kiša. Što je silno stvorio on nam velikodušno daje. A mi smo zbog svojih grijeha nepravedni. Kriste, smiluj se!
Učitelju sveti, kada smo proganjani, ti tražiš od nas da odgovorimo onima koji nas progone tako da molimo za njih. Tražiš od nas slabih da ljubimo kao što si ti ljubio (usp. Iv 13,34; 15,9.12). Ne tek naravnom ljubavlju prema dragim ljudima koji nas ljube, nego savršenom ljubavlju koja iz tvojega srca izvire i prema tvojim neprijateljima. Gospodine, smiluj se!
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
