Ova sedma uskrsna nedjelja je posljednja u nizu uskrsnih nedjelja i pada između dvije velike svetkovine naše vjere. To je svetkovina Gospodinova uzašašća na nebo, koju smo u četvrtak proslavili i svetkovina Duhova za koju se devetnicom koja je u tijeku pripremamo. Upravo ove svetkovine, zajedno s onima Gospodinova utjelovljenja i uskrsnuća Gospodnjega, temeljna su otajstva i najvažnije istine naše vjere. Zato nam je ovo vrijeme itekako dobra prilika da si još jednom osvježimo te istine i posvijestimo trajnu Božju prisutnost po djelovanju Duha Svetoga u našim životima kao i njegovo obećanje zajedništva s njime u nebesima. Te istine trebale bi davati poseban ton našem svakodnevnom životu. One doista, u životu nas vjernika mogu biti itekako oslonac i snaga za radosno življenje svakodnevice a time i primjetljive u našem društvu preko naših odluka, razmišljanja i načina djelovanja.

U evanđeoskom odlomku ove nedjelje nailazimo na Isusovu molitvu koju on usmjerava svome Ocu nebeskom za svoje učenike i ne samo njih, nego kako čitamo u evanđelju, i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u njega. Znači, molio je već tada za svakog od nas koji vjerujemo… Kako divno, Isus na samom rastanku od svojih učenika i prije odlaska s ovog svijeta imao je pred očima svakog od nas i molio za nas…

Zanimljivo je da Isus u tom važnom trenutku prije svega u prvom dijelu svoje molitve moli svoga Oca za jedinstvo svojih učenika.
Što to Isus podrazumijeva pod jedinstvom? Da bi dali pravi odgovor na to pitanje dovoljno je vidjeti što to Isus sam govori u svojoj molitvi?! Koji je to sadržaj njegove molitve? Isus doslovno kaže: da svi budu jedno kao što ti Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu …

Jedinstvo i sloga da bi stvarno postojale, trebaju nadasve čvrst temelj, a ne samo neku umjetnu snagu sa strane ili neku osobnost koja bi držala ljude jedno vrijeme zajedno. Isus zna vjerojatno što očekuje njegove učenike poslije njegovog odlaska, kada njegova integrirajuća osoba neće više biti tjelesno prisutna. On nam zato sam otkriva što je to bitno za jedinstvo i stavlja svim svojim učenicima vlastiti primjer na srce, a to je primjer uske i intimne povezanosti s Ocem. To pak uključuje kako i moli Isus, i povezanost s onima koje mu je Bog povjerio, odnosno koje Bog i nama stavlja na put. Uska i intimna povezanost s Bogom je upravo ona ujedinjujuća snaga koja garantira jedinstvo.
Ovaj Duh jedinstva ne može se proizvesti kroz neke grupno-dinamičke zahvate ili crkveno-političke mjere. On nastaje iz jedne bliske veze s Bogom i Kristom. Zato je dobro da svatko sebe upita koliko dnevno ostajemo s Gospodinom. Koliko smo svjesno zainteresirani učvrstiti to zajedništvo s Njim?

Zanimljivo je u jednom svom izlaganju govorio kardinal Comastri, bivši generalni vikar za Vatikan, i ravnatelj bazilike sv. Petra, koji se za vrijeme svog života više puta susretao s Majkom Terezom. Tako on priča, kad je bio još mlađi svećenik, kako je pitao jednom zgodom za savjet Majku Terezu: na koji način ona uspijeva tako čudesno služiti siromasima i što bi mogla njemu savjetovati da i on bude otvoreniji i velikodušniji prema potrebnima i siromašnima. A sv. Majka Tereza je jednostavno odgovorila: recite mi samo, koliko vremena dnevno provodite s Gospodinom?! To je formula. I zaključuje kardinal; bilo mi je sve jasno. Temelj svega dobroga je kvalitetno zajedništvo s Gospodinom. Eto, to i nama može biti dobar primjer i poticaj da svaki dan pronađemo vrijeme za iskreni susret s Bogom, da provodimo što više vremena u zajedništvu s Njim i da taj naš odnos bude dublji i kvalitetniji...

U drugom djelu Isusove molitve, On moli da one koje mu je Otac dao budu tamo gdje je i On, da budu s njim... I ovo je itekako važno da si svaki dan posvijestimo da smo pozvani doći u vječnu i neizmjernu slavu Božju. To je naš konačni cilj života. A to znači da i oni s kojima smo sada na našem životnom putu u svakodnevici, također imaju istu pozivnicu za taj susret u vječnoj slavi. On želi da se svi zajedno nađemo kod njega! Zato je važno da to zajedništvo s njima već sada izgrađujemo, da se oko njega trudimo i gajimo ga.
Treći i zaključni dio Isusove molitve usmjeren je na molitvu da ljubav kojom je On njega ljubio upravo takva ista ljubav bude i u njegovim učenicima, tj. nama. A ta ljubav između Oca i Sina jest Duh Sveti. Onaj isti Duh koji je po Kristu u sakramentima i nama darovan. Važno je ne zaboraviti na taj dragocjeni dar i omogućavati da on u nama bude djelatan i konkretan. Zato nam lijepo govori pisac knjige Otkrivenja u drugom čitanju: „Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad..“ Doista, da bi Kristova ljubav, tj. Duh Oca i Sina mogo boraviti u našim srcima potrebno nam je neprestano prati haljine svoje duše da svjetlo Duha Svetoga može rasvjetljivati čitav naš život i omogućiti nam tako da ostanemo u Gospodinu i da tako stvarno budemo hram Duha Svetoga. To pak čišćenje događa se po sakramentima koje je Krist predao svojoj crkvi a posebno se to odnosi na sakrament pomirenja i euharistije. Upravo je zato važno ne zapustiti te sakramente nego se preko njih uvijek iznova obnavljati u ljubavi Božjoj i tako osposobljavati za graditelje jedinstva i mira u ovom našem društvu.

Primjer takvog života ostavili su nam mnogi sveci koji su živjeli prije nas, a jedan od njih je i sveti Stjepan o kojem govori današnje 1. čitanje, koji unatoč mržnji svojih neprijatelja ostaje čvrst i nepokolebljiv u ljubavi Božjoj i zato ne uzvraća mržnjom na mržnju, nego opraštanjem te na taj način tu mržnju pobjeđuje. Njegovo pak ostajanje u Božjoj ljubavi donijelo je plodove u obraćenju Savla, do čijih su nogu bili odložili Stjepanove haljine nakon njegova kamenovanja i pogubljenja. Zacijelo je ta ljubav i opraštanje sv. Stjepana pospješila obraćenje progonitelja kršćana Sava u najvećeg širitelja kršćanstva sv. Pavla.

Zato se, braćo i sestre, na ovu 7. vazmenu nedjelju otvorimo snazi Duha Svetoga da nas On obnovi i učvrsti u Božjoj ljubavi ostajući ili „bivajući“ sve svjesnije i pažljivije u toj intimnoj i uskoj vezi s Gospodinom. Molimo svjetlo Duha Svetoga u ovoj devetnici, u kojoj se nalazimo, da nas prosvijetli i osposobi kako bi i danas baš po nama mogao slati novo svijetlo, novu snagu mira, jedinstva i praštanja te svakog dobra! Molimo jedni za druge, budimo potpora jedni drugima, molimo za cijeli svijet! Amen.