"Iz svakog rada koji je Merz napisao osjetio sam snagu, jer sve ono što je napisao, napisao je u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazjašnjene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je."

Tim je riječima jedan suvremenik Ivana Merza i suradnik u apostolatu Ton S., - koji Merza nije nikad osobno susreo ni vidio, nego je samo čitao njegove tekstove - izrazio ono što su toliki osjetili i doživjeli: misli Ivana Merza, njegovi spisi i tekstovi proviru iz jednog duboko religioznog kršćanskog iskustva, iz doživljenih i proživljenih istina katoličke vjere, napisane su u "blistavom okrilju Milosti". I tu je njihova snaga, očaravajuća privlačnost i ljepota, koja potiče i poziva na razmišljanje.

Kolika je Ljubav Njegova, kad On, Neizmjernost daje nama, malenima i ništavnima Sebe za blagovanje!

Kako je velik Onaj koji samoga sebe kao Kruh, svu svoju veličinu, svu ljubav - nama daje!

Pričest je izvor života.

Upravo sada trebam duševne snage, trebam crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one svesilne moći Euharistije.

Euharistija napunja dušu rasvjetom koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u duševno zadovoljstvo, koja smiruje u osjećanju nečega nepoznatog i neizmjernog.

Pričest se dijeli (vojnicima na bojištu). Ona mala bijela hostijica sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim, izmučenim ljudima. A ovi su sklopili ruke, spustili glavu i u sebi proživljuju taj Misterij.

Euharistija je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.

Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni.

Neizmjerni Bog daje nama svoj vlastiti život preko Marije.

Do konca našega života crpimo preko Marije božanski život!

Svećenik, koji nam dijeli Euharistiju , zapravo nadomješta Blaženu Djevicu Mariju koja u svojoj beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života, svoga vječnog neograničenog života, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga.

Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju.

U Mariji Bistrici kao kroz kakav golemi žlijeb Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud se razlijeva poput rijeka i potoka u sve naše krajeve.

Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu.

Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, ljubi on ponajviše ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život.

Pravo se rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost.

Misli i naslovna slika (autor: Mladen Veža) preuzeti od Postulature za kanonizaciju bl. Ivana Merza; internetska stranica: ivanmerz.hr