AUTOR: fr. Srećko Koralija, OP
U srž današnjeg evanđelja stavljeno je pitanje jedinstva i sloge. Za jedinstvo je potrebna poniznost i realan pogled na svijet. Također, primjetan je i strah od susreta. To se ogleda u riječima: „Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!“ Radi se o dva vida pogleda na savršenost, jedan iz Istine jedan iz straha.
Ne postoje savršeni ljudi, ali postoji razlika u gledanju na savršenost. Dobar čovjek zna da nije savršen, a i ne traži od drugih da budu savršeni. Zao čovjek očekuje od drugih da budu savršeni, ne zato da bi bili bolji, već da im se može izrugivati, znajući da oni to nisu. Tu također leži razlika između Boga i Zlog. Iz dobra isijavaju vrline, a iz zla smrde mane i poroci. Poruka pastira je poruka poniznosti, pronicljivosti, mirnoće, meditacije i vladanja nad sobom u hodu prema jedinstvu. Razmišljanje o ljudima koji nas okružuju se događa nvjerojatno često. Možemo reći da se događa nekoliko puta dnevno u mislima, riječima i(li) djelima. Propitujemo tuđe geste, odluke, šutnje i govore. Naša, da tako kažem 'odluka' o njihovim životima u našem životu nerijetko određuje naš identitet i razmišljanje. S druge strane, o sebi puno rjeđe promišljamo na kritički način u želji za traženjem Istine i ljubavlju prema Mudrosti. To je također puno teže od propitivanja drugih. Jednostavne odluke donosimo puno lakše, a i preko njih se očituju naša kolebanja.
Čovjek odluči nešto učiniti pa to onda napravi ili se predomisli. Također se događa da to napravi napola pa se predomisli ili shvati da mu to više nikad ne bi trebalo pasti na pamet. Ovisno o kakvoj se motivaciji i akciji radi, i ostvarenje djela i promjena plana mogu biti i pozitivni i negativni. Glavna poruka priče je za nutrinu pojedinca. Sve motivacije i odluke se nasađuju na prethodno proživljeno i odlučeno. U tom smislu neko vanjsko da tako kažem "moraliziranje" okoline oko toga što bi trebao ili što ne bi trebao radit je zapravo jalovo. Motivacija i odluka su u tebi, a ne u drugima. Primjer je načelan i vrlo plastičan: mnogi će unatoč govorima "sa strane" ipak nastaviti svojim tzv. starim putem dok sami ne odluče na njemu ili ostati ili ga promijeniti. Svi ljudi koji su susretali Isusa dokazuju da je za okretanje životnog smjera potreban najprije jak zahvat u motivaciji a onda ustrajnost u određenom idealu. To se ogleda i u današnjem evanđelju. Vidimo da svatko zapravo utabava svoje, a ne tuđe puteve. Kajfa svoje, svjetina svoje, učenici svoje a Isus svoje.
Imaj oči djeteta a odluke mudraca pa će i put i odvažnost biti jednako čisti, jednako čvrsti i samo tvoji, drugima na ukazanje - i to ako uspiju vidjeti.
