AUTOR: fr. Srećko Koralija, OP
Poznati mistik, Izak iz Ninive je u svom Izlaganju o ljubavi prema znanju istaknuo da je pouka sol duše. To se može shvatiti u svjetlu nekih drugih redaka iz njegova pera, primjerice: "Uvijek izgovaraj sljedeću molitvu u svom srcu danju i noću: 'Gospodine, oslobodi me od tame u duši' jer to je granica molitve svakog uma. Tamna duša je drugi šeol (odn. pakao), a prosvijeljeni um je pratitelj serafima." Zatim, "Poniznost je vrlina zdravog uma" te : "Kruna čistog uma nije savršenstvo, već kontemplacija savršenstva".
Kod Isusa je pitanje istine koja oslobađa pitanje ulaska u kraljevstvo božje. Isus kaže da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. To je dovoljno snažna poruka. Na koncu Matejeva evanđelja (Mt 28,16-20) pronalazimo tri dimenzije kršćanskog poziva i življenja: Isus se objavljuje, šalje u poslanje i obećava vlastitu trajnu prisutnost. Izabiranje kraljevstva božjeg kao vlastitog puta prema spasenju kršćaninu predstavlja spregu pogleda na svijet te način djelovanja. U takvom kraljevstvu je stoga važan stalni savez s Bogom i mir s čovjekom. U Mt 5,13-16 Isus nam govori da smo sol zemlje i svjetlo svijeta.
Za semitske narode, jesti kruh i sol zajedno značilo je sklopiti pakt. Nadalje, ako pogledamo pomno Da Vincijevu Posljednju večeru, vidjet ćemo da je ispred Jude prosipana sol koja simbolizira razvrgnuće saveza i vjernosti. Zapravo, kada su moć i vlast jedini cilj, sredstvo se onda ne bira, čovjek se na kainovski način zaboravlja. No kada je put u središtu, moć i vlast padaju, nego je sam put zapravo blaženstvo. Upravo stoga Crkva često napominje da se s hoda s Isusom, da ga se susreće…
Evanđelje je taj put, mjerilo života, odgajatelj odnosa. Govoreći o kraljevstvu, konstitucija o Crkvi 2. Vatikanskog sabora Lumen Gentium (odn. Svjetlo naroda) kaže „To pak kraljevstvo započinje sjati ljudima u Kristovoj riječi, djelima i prisutnosti“.
Čovjek je ključan, čovjek vjernik, vjernik svećenik po krštenju. Ljudi su već samim krštenjem odn. članstvom u Crkvi svećenici svoga života, društva imajući tako udio u Kristovu svećeništvu, te njegovom proročkom i kraljevskom poslanju. Onog trenutka kad čovjek osjeti da je sišlo breme s leđa, da je oslobođen, da više nije tmuran, neraspoložen, nesretan, depresivan kad osjeti sreću.. to je kraljevstvo božje, jer se odmicanjem od grijeha i lijepim življenjem dolazi do njega, a to je veoma zahtjevna askeza.
Svetost [kraljevstvo] stoga nije neka paralelna, izmaštana dimenzija, nerealna izolacija od društva, bijeg od svijeta, nego je rezultat truda življenja dobrote i iskrenosti svaki dan.
Kršćanin stoga nasljeduje Isusa koji je čovjek svježeg zraka ali bez propuha, onaj kod kojeg ću rado svratit na kavu ili čaj, otići po savjet, poslušati mudrost i utjeloviti je u izgradnju vlastite sreće. To je ono što nazivamo obraćenjem odn. okretom od grijeha ka krepostima koje ravnaju našim činima, zapovijedaju strastima i upravljaju vladanjem po razumu i vjeri u aktivnom ostvarivanju istinitog kraljestva.
