AUTOR: fr. Srećko Koralija, OP
„U svojem ćete grijehu umrijeti“ reče Isus farizejima. Doista, svaki put kad pomislimo da smo dosegli konačnost nekog znanja ili vjere, padamo u zabludu. To se dogodilo farizejima iz današnje priče. S druge strane, oni koji su znali čuti, povjerovali su u Isusa jer su proniknuli njegove zdrave i spasonosne namjere. Sveti Efrem sirijski opisao je na koje sve načine zlo obmanjuje čovjeka u svom tekstu u kojem uprisutnjuje Sotonu. Prijevod sa sirijskog je moj. Citiram:
„Reče zli: Plašim se Isusa da mi ne uništi planove,
Gle, sin sam tisuća godina,
A nikada nisam imao slobodnog trenutka
niti sam vidio da nešto postoji
a da sam to isto zanemario ili pustio.
A onda dođe onaj koji okaljane čisti
i uzrokuje nevolju te uništava sve ono što sam gradio.
Mnoga su moja djela i pouke, jer sam cijelo stvorenje
Obavio svakovsrsnim zlima.
Hitrošću povezah putove svoje te ih nadmaših,
Borio sam se, a mnoštvo mi bijaše oružjem,
Mnoštvo me obradova te mi pruži sitnu priliku,
Budući da je snažan utisak gomile!
Velikom vojskom uzdigoh toranj do nebesa,
Ako se mogu (oni) boriti s visinama,
Kako se onda neće s čovjekom koji je na zemlji.
Koristeći svaki tren i zgodu, Marljivo sam se borio.
Narod je čuo da je Bog jedan, ali si je izradio mnoštvo bogova.
Kad je vidio Sina Božjega, potrča ponovno jednom Bogu.
No ispovijedajući Sina, zanijeka ga.
Hineći vjernost, pobjegli su od njega.
Budući da su podli u svakoj prilici, ostaju bez Boga.
Gle! Imam godine iskustva, niti jedno dijete nisam prezreo.
Zapravo, najpažljiviji sam bio prema djeci,
Pazeći da se od samog početka uče lošim navikama
Te da im propusti rastu sukladno dobi.
Postoje glupi očevi koji zanemaruju sjeme koje sam posijao u njihovu djecu,
Dok su drugi, kao dobri radnici, iskorijenili dječje pogrješke.
Umjesto lancima, ljude sam svezao lijenošću,
A oni su se usporeni sjeli odmarati.
Tako sam ih lišio svakog dobrog djela:
Oči od čitanja, usne od slavljenja, um od učenja.
Kako li su samo marljivi u ispraznim i glupim pričama.
U praznom govoru su izvrsni, no čim im se spomene riječ života,
Ili ju čupaju, ili ustaju i odlaze.
Koliko li samo zloduha posjeduje osoba,
Ali jedino mene svatko proklinje.
Ljudski bijes je kao vrag koji ga svakodnevno proganja.
Drugi demoni su kao putnici koji se miču samo kada moraju,
Ali bijes, čak ako ga pravednik i osudi, neće se iskorijeniti.
Umjesto da zamrze opaku ljubomoru,
Ljudi ne podnose jadnog i slabog demona!
S vračarom zajedno osramoćen je krotitelj zmija,
Koji ih svakodnevno kroti.
Buni se guja koja mu se u nutrini nalazi:
'Pohlepu u sebi ne kroti!'
Skriveni grijeh je kao gmaz, kada puhneš u njega postaje opak.
Dok hvata guju svojom umjesnošću, obmana ga kriomice obuzima.
Nuna štetočine uspavankama svojim,
A istodobno se velika srdžba svraća na njega.
Postavio sam trnje, sjeo i pričekao,
Tko li je bio toliko strpljiv sa svime!
Sjedoh pored strpljivog i korak po korak očarah ga
Da padne u očaj. Kao osobu koju pritišću grijesi, navike ga podjarmiše.
Malo po malo sam ga obradio da dođe pod moj jaram,
Jednom kada je došao i obučio se, ne htjede više napustiti.“
