AUTOR: fr. Alojz Čubelić, OP
Kroz odnos prema Isusu i njegovom djelu Biblija nam objavljuje kakav može biti čovjekov odnos prema istinskom dobru i kako mjera nije uvijek samo dobro nego i od koga dolazi. Isusovo djelo je očito. Nitko ga ne može zanijekati. Ono je božansko, međutim kao da u nama uvijek postoji nešto što se protivi da ga kao takvoga i priznamo. Od početka Isusova utjelovljenja događa se isto.
Isus se nekima nije uklapao u njihovo shvaćanje, a možda niti u njihovo življenje, ili naprosto ne prihvaćaju da se ta djela događaju po Isusu. Kad nisu mogli oboriti očitost djela, tada se obaraju na samoga Isusa, na njegovu osobu. U svakom slučaju i danas kada čitamo o tim djelima i čudesima nekako nam se čini da je to nestvarno, da to pripada nekim legendarnim pričama koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Odnos prema Isusu kao da se ponavlja od naraštaja do naraštaja. Lakše je nekoga diskreditirati i proglasiti čudnovatim negoli prihvatiti da nešto proistječe od Boga. Radije se Božje djelo proglašava nečim demonskim i izmišljenim negoli da u Njemu vidimo Božju prisutnosti i moć.
U ovoj našoj svakodnevnici trajno se pojavljuju neki nazovi 'pisci' koji žele umanjiti djelo samoga Boga i zanijekati njegovu prisutnost. Trude se zanijekati njegovu božansku osobu svodeći je posve na običnog čovjeka, neovisno o tome što je nemoguće njegovo djelo povezati s običnom ljudskom osobom. Ne vodeći računa o stvarnosti žele zapravo Isusa reducirati na običnog čovjeka. Zato i danas treba ponoviti kako je Isus ušao u našu ljudsku povijest i u njoj trajno ostaje. Možemo reći da je u biblijskim knjigama zapravo anticipiran svaki budući složeni odnos između Boga i čovjeka. Ponavljaju se Isusova iskušenja, ali i se očituje i njegovo spasenje.
Ako srcem ne naslućujemo Isusovu prisutnost i djelovanje bilo bi dobro da nas Isusovo upozorenje drži na oprezu da loše ne postupamo prema drugima. Ne budimo slijepi pred dobrom svojih bližnjih. I to je ono najvažnije. Da ne ljubimo nekoga apstraktnoga čovjeka koji je daleko od nas i naših očiju, već bližnjega za kojega nam se, unaprijed čini da ga poznajemo i prepoznajemo u istinskom svjetlu, a samo ne u onom u kojem bismo mogli nešto naučiti i od njega se obogatiti. Ne budimo slijepi pred dobrom drugih ljudi i živjet ćemo u boljem svijetu. Jer dobrih ljudi uvijek ima i to je ono jedino za čime trebamo tragati.
