AUTOR: fr. Marka Bijelića, OP
Danas u crkvi slavimo svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, zaštitnika i hranitelja Svete Obitelji, hranitelja i čuvara Isusa Krista Sina Božjega. On je ujedno zaštitnik cijele Crkve, našega hrvatskoga naroda, ali je i zaštitnik obitelji i zagovornik sretne smrti. Samo ime Josip znači Bog će nadodati drugim riječima Bog će dati više nego što čovjek očekuje i čemu se jednostavno nada. Josipov život je život Božjega čovjeka, ali Božjega čovjeka u tišini. Nemamo niti jednu riječ koju je zapisao sv. Josip. Zapravo, Josipov život govori nam o našem životu kad se nađemo pred teškim odlukama. Kad se nađemo na raskrižjima na koje nismo očekivali doći. Kad moramo donositi odluke, a nije nam jasno što donijeti, kad imamo svoje planove, a život nam ih na neki način poruši. Josip je muž pravedan, otvorena srca, koji sluša što mu Bog govori. On je vjerni suradnik Božje milosti, on je ponizni muž, Božji čovjek u sjeni.
Današnje evanđelje govori o Josipu i njegovoj odluci i reakciji na vijest da je Marija trudna što joj je anđeo Gabrijel navijestio te da je začela po Duhu Svetom. I Josip se nalazi pred dvojbom. Zna da čedo koje Marija nosi nije njegovo. Svjestan je da se po židovskom zakonu žena koja prevari muža izlaže opasnosti da bude kamenovana. Josip voli Mariju, pravedan je i ne želi njezinu smrt, ne traži svoju pravdu ni osvetu, ne inzistira na tome da je prevaren. S jedne strane ima povjerenja u Mariju, vjeruje njezinim riječima, no ne shvaća i priznaje da ga cijela situacija nadilazi i zato odlučuje povući se i otpustiti Mariju. U tom trenutku u toj Josipovoj otvorenosti, jer je čovjek koji sluša Božju Riječ, ukazuje mu se anđeo u snu i pomaže mu riješiti traumu: „Ne boj se uzeti Mariju ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ I kad se Josip probudio od sna učinio je kako mu je naredio anđeo Gospodnji.
Koliko se često mi nalazimo u životu pred situacijama koje možda ne razumijemo, kada nam se čini da nema rješenja, kad se čini da bilo što odaberemo, bilo koji pravac odaberemo to nije ono pravo rješenje. I u tim trenucima potrebno je moliti. Josip je sigurno u tim trenucima bio čovjek Božji. Ljudi koji su u sjeni, u šutnji, to su ljudi molitve. Ljudi koji imaju puno iskustva ne pričaju mnogo, to su ljudi koji obično puno mole. I on moli u tim trenucima. I mi smo pozvani moliti za prosvjetljenje, moliti da Gospodin djeluje, da pokaže što nam je činiti. Molitva je ta koja nam pomaže shvatiti koji je izlaz, kako riješiti pojedinu situaciju, a naša molitva je otvorenost djelovanju Duha Svetoga da nas prosvijetli, da nas vodi. Problemi su dio našega života, oni su dio Božje pedagogije kroz naše odrastanje i sazrijevanje, ali ono što je sigurno jest da Bog nikada ne dopušta probleme, a da nam prije ujedno ne daje milost i pomoć da se s njima suočimo. Nikad nas ne odbacuje, ne ostavlja same, uvijek je s nama i u našim problemima, ali je potrebno otvoriti se Božjoj prisutnosti i dozvati je u svijest, imati povjerenja, predanja, pouzdanja da nismo sami i da će nam Gospodin pomoći da iz njih izađemo. Josip je to učinio jer je on osoba koja sluša, koja ne otvara usta. On ima srce pravedno, mudro, koje je pozorno na Božju Riječ koja je dio njegova života i koja daje razumijevanje životu.
Kad čitate Božju Riječ možda vam u tom trenutku neće ništa značiti ni previše govoriti, ali onda u nekom trenutku upravo zbog te riječi dobijete prosvjetljenje. Shvatite što vam je činiti i u kom je smjeru usmjeren Božji prst. Kamo krenuti, što učiniti, dobiti hrabrost i napraviti iskorak. To je iskustvo sv. Josipa. Tako čovjek može u tim kriznim situacijama donositi prave odluke. Bez Božje Riječi, bez oslonca na Boga uvijek smo u opasnosti da donesemo krive odluke s krivim posljedicama. I Josip kada se probudio iz sna bio je poslušan toj Božjoj riječi i to je odluka ponizna srca ali i srca koje se odlikuje odlučnošću bez sumnji i povjerenjem. Vjeruje da će mu Božja Riječ dati snagu da se suoči, da ga neće ostaviti na cjedilu. Vrijeme korizme je vrijeme kada i mi produbljujemo povjerenje, predanje, pouzdanje u Božju Riječ i Božju volju i u Božjoj Riječi otkrivamo snagu s kojom ćemo se suočiti u životnim izazovima.
Josip je poznavao strah i mi ne bježimo od straha koji je dio našega života, ali Josipovo iskustvo treba biti i naše iskustvo. Bog nas vodi kroz iskustvo straha. Snaga molitve uvijek rasvjetljuje strah, donosi svjetlo u situaciji tame. Možemo biti shrvani teretom života, ali ne smijemo izgubiti nadu i molitvu.
Možda je danas potrebno moliti i za sve one koji su pod teretom života izgubili nadu, koji su odustali od molitve ili vjere da se doista po zagovoru sv. Josipa otvore dijalogu s Bogom, da pronađu snagu, svjetlo i mir. Molitva nije samo nekakva forma, ona je neraskidivo povezana s ljubavlju i ako molitva nije povezana sa životom u ljubavi onda će biti isprazna i nećemo shvatiti Gospodinove poruke. To je vidljivo u Josipovom životu jer je bio čovjek molitve, posla i ljubavi. On je molio, radio i volio i to je oslonac i za naš život da molimo, radimo i volimo. Kada čovjek te tri radnje čini uvijek će naći izlaz i nikada neće ostati na cjedilu života. Zato molimo Josipov zagovor i svima, koji danas slave imendan, neka bude sretno i blagoslovljeno.
