1. Draga braćo i sestre!
Evo nas na pola puta našega hoda prema slavlju Uskrsa. Dok nas prva korizmena nedjelja podsjeća na Kristove i upozorava na naše kušnje, druga nas uvodi u otajstvo Kristova preobraženja, a današnja treća korizmena nedjelja poziva nas na put obraćenja kojega smo započeli na Pepelnicu. U Prvom čitanju iz knjige Izlaska čujemo Božji poziv upućen Mojsiju i slušamo objavu Božjeg imena iz gorućeg grma. „Onaj koji jest“ vidi nevolju svoga naroda u Egiptu, želi ga izvesti iz ropstva u slobodu zajedničkim hodom prema obećanoj zemlji. Bog poziva Mojsija da bude glasnik i suradnik Božjega plana. Za njegov poziv i poslanje potrebno je Mojsijevo obraćenje: otvorenost Bogu i blizina svome narodu.
2. U drugom čitanju upućenom zajednici kršćana u Korintu sv. Pavao podsjeća nas da smo svi mi na neki način suvremenici događaja izlaska, jer: „Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama koje su zapala posljednja vremena“ (1 Kor 10, 11). Božja riječ upućena je svima nama na putu našega izlaska - korizmenog obraćenja. Ovo je osobni i zajednički put naroda Božjega na kojem nas prati ona ista „duhovna stijena“ iz koje su Izraelci isto duhovno jelo jeli i svi isto duhovno piće pili. Ta duhovna stijena zajednička svima nama i njima jest Isus Krist! (Usp. 1 Kor 10, 4-5).
3. U evanđelju Isus Krist, naša duhovna stijena, poziva nas na obraćenje: „Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti“ (Lk 13, 3). Čemu ovo Isusovo upozorenje? Upravo su Isusu dojavili „breaking news“ - najnovije vijesti: „Pilat pobio galilejske hodočasnike i njihovu krv na okrutan način pomiješao sa krvlju njihovih žrtava“. U ovom tragičnom događaju mnoštvo iz svoje religioznosti vidi nastradale kao velike grešnike. Dostigla ih je Božja kazna. I danas se često može slično čuti: „Što sam učinio da me ovo snašlo?“. Isus se odlučno i glasno suprotstavlja takvim religioznim stavovima govoreći: „Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“ (Lk 13, 2-3). Suprotstavljajući se njihovim mišljenjima Isus ih istovremeno podsjeća na jedan drugi tragičan slučaj gdje nije u pitanju čimbenik čovjek - okrutnost Pilata - nego priroda: iz čista mira se urušila kula u Siloamu pri čemu je nastradalo 18 ljudi. Ovi okrutni događaji i tragični slučajevi neizbježni su dio našega nepravednog, nasilnog, ograničenog i nesigurnog svijeta. Nažalost, biti će uvijek pilatâ koji zloupotrebljavaju svoju slobodu, kao i neodgovornih i nestručnih osoba, arhitekata i izvođača radova. Sve se to može događati u ovom našem nesigurnom i prolaznom svijetu. Sve manje smo sigurni i zaštićeni, što je očito i u slučaju COVID-a 19 i u strahotama rata u Ukrajini. Još smo više nemoćni razumjeti slučajeve patnje nevinih u našem svijetu. Uza sve to jedino u Boga Oca možemo imati potpuno povjerenje. Bog ne kažnjava, nego spašava; nije osvetnik, nego milosrdni spasitelj; ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i spasi.
4. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina, Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3, 1-17). Kad bi patnja i stradanja bila znak kazne za osobne grijehe onda bi Isus Krist koji je patio i tako stradao bio veliki grešnik. Nevini i raspeti Patnik nije nam teoretski dao odgovor na pitanje patnje, a osobito patnje nevinih, već je ljudsku patnju svojim križem ljubavi preobrazio u slavu uskrsnuća. Ova duhovna stijena spasenja ljudskoga roda, na putu našega izlaska i hoda prema Uskrsu, poziva nas na nužno i žurno obraćenje.: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“. Taj neodgodivi poziv slikovito nam je predstavljen u prispodobi o smokvi u vinogradu. Vinograd je zapravo zajednica, a smokva može biti svatko od nas. Besplodna smokva samo zauzima prostor i smeta, suvišna je i nepotrebna. Već duže vrijeme ne daje slatkoću ploda. Vinogradar, Isus Krist - utjelovljena slika milosrdnog i milostivog Boga Oca - došao je radi nas i radi našega spasenja, radi smokve. On nas ne kažnjava, jer previše smo se sami kaznili od samoga početka. Potrebno nam je spasenje. Isus Krist ne kažnjava, ne siječe besplodnu smokvu, nego joj daje, ne samo dostatna vremena, već je okopava, gnoji i zalijeva s povjerenjem u dobre plodove. Sve to čini iz ljubavi prema besplodnoj smokvi - grešniku - kako bi smo donijeli plodove obraćenja.
5. Draga braćo i sestre, svatko od nas može se prepoznati i u izlasku Hebreja iz egipatskog ropstva, kao i u prispodobi o ljubavi i pažnji vinogradara prema spomenutoj smokvi. Upravo kako vinogradar postupa s nama, tako smo i mi pozvani postupati jedni s drugima. Pozvani smo, ne samo osobno, donositi plodove obraćenja, nego mijenjati mentalitet - obrađivati teren, ambijent bližnjih pomažući im na putu obraćenja da ne ostanu tvrdi, hladni, kruti, udaljeni - smokva bez slatkoće ploda. Možda smo i sami odgovorni što se u drugima ugasio onaj gorući grm Božanske prisutnosti pred kojim smo zaboravili izuti obuću te smo ignorirali i pogazili dostojanstvo osobe - sinova i kćeriju Božjih. Doista, ako se ne pomaknemo iz egipatskog ropstva i u snazi obraćenja ne donosimo ploda, što će biti od nas i ovoga našega svijeta?! Ne zaboravimo da je obraćenje dar koji nam je u vremenu i s vremenom darovan, dar koji je potrebno zahvalno primiti. Obraćenje nije samo naša askeza - teretana, već milost! Bože, obrati nas i bit ćemo obraćeni! Braćo i sestre želim svima vama plodan nastavak korizmenog hoda! Obratimo se i vjerujmo evanđelju!