ljubav na krizu


AUTOR: fr. Jozo Čirko, OP


fr Polanscak

"Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i mi ćemo k njemu doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži riječi mojih. A riječ koju čujete je ne moj, nego Očev koji me posla“ (Ivan 14,23-24).
Isus nam ovaj put govori vrlo jasno, ravno u srce. Ne koristi prispodobe, ne pravi dugu priču. On nam govori kao autoritet: naša djela i sve što činimo moraju biti rođena iz stava , želje i namjere naših srca prožetih puninom bratske ljubavi, pokušavajući tako slijediti primjer ljubavi koju Bog i njegov sin Isus imaju prema nama.
Naše društvo, okruženje u kojem svakodnevno živimo u obitelji i na poslu, prožeto je stanovitim licemjerjem da živimo u dvije pozicije: unutarnjoj, osobnoj, koju vrlo dobro poznajemo i koja općenito ima čvrstu osnovu ljubavi; a drugu, za vanjštinu, što je ono što koristimo da odlučujemo i/ili djelujemo pod oportunističkom, sebičnom, dobrotvornom motivacijom, gledajući samo svoju korist, bez bratstva. Ono što me ne pogađa, ignoriram, svejedno mi je, to je tuđa stvar... U ovom drugom stavu pojam koristi prevladava nad besplatnošću. Evo, dakle, objašnjenja zašto je naše društvo i naša okolina - posebno - podijeljena na tisuće pojedinačnih svjetova u kojima je ljubav prema drugima uočljiva po svojoj odsutnosti. To je prošlost
Pozivam vas da sutra, od kada ustajemo do odlaska na spavanje navečer, pregledate što smo učinili tog dana i kakvi su naši stavovi i postupci usporedili sa zapovijedi „ Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe “ (Mt. 22, 39).
Svećenik je jednom prilikom u župi u vrijeme propovjedi rekao da su potrebne geste milosrđa, suosjećanja, oprosta, da je u to vrijeme (Uskrs) potrebno činiti vrlo konkretne geste.
Je li netko spreman za bilo kakvu gestu?
Svećenik je krenuo i šutio. Mnogi su zurili u njega jer, za svaki slučaj, nisu htjeli okrenuti glavu u slučaju da postoji netko s kim su imali male ili velike sporove.

U tim trenucima tišine začuo se pokret u središtu kapele, kada je žena pred "kraj života" izašla iz svoje klupe, i teškom mukom krenula hodati oslonjena na svoj štap čiji su udarci o pod bili osjećao snažni. Oči su se počele okretati prema njoj. Krenula je prema oltaru. Ili bolje rečeno, na putu do oltara.

Stigavši u prvi red, pogledao je ženu gotovo istih godina i rekla:

Crna, ti i ja se ne možemo svađati!...

I u dubokom zagrljaju sa suzama, ta je gesta mnogima pomogla da dođu do pomirenja i oprosta.

Tko zna vrijeme i razlog, obostranu bol. Stvar je u tome da su se skoro na kraju pojavile knedle u grlu, unutarnji bolovi koji se ne vide, uzrokovani tolikim nesporazumima.

I tako nam se događa. Možda naši "prinosi na oltaru" nisu potpuni, sve dok ne učinimo geste zbližavanja s onima koji, kako kaže evanđelje, "imaju pritužbu na nas". Čak i ne piše: ako imate pritužbi na njih.

Psalam 24, onaj Davidov, kaže na početku:

Tko će uzići na goru Gospodnju i stajati na svetom mjestu njegovu? Samo onaj tko ima čiste ruke i čisto srce...

Čiste ruke? Djela, što radimo... Čisto srce? Namjere, stavovi, želje, što se ne vidi...

I to mora biti jako važno kad nam Isus kaže da je to zahtjev pristupiti Boga. Drugim riječima, ne mogu buljiti u Boga, kao vjernici u tog svećenika, čekajući milost dobroga Gospodina, ako ne činim konkretne geste pristupa, iz srca, prema bratu s kojim sam otuđen, tko god da je kriv.. Moram, prema ovome, gledati braću na svom putu prema Bogu, da se pomire, da oproste i zamole za oproštenje.

Postoji "domaća zadaća". Možda telefonski poziv, poruka, WhatsApp, geste koje vode do pomirenja, prijateljstva, opraštanja, komunikacije...
Koliko naših životnih činjenica i stavova krije ozbiljne nedostatke u ljubavi koju je poučavao Isus i koje smatramo riješenim molitvom i liturgijom. Ali, Isus nas u Mateju 7, 21 točno upozorava: «Nije dovoljno reći Gospodine, Gospodine, da uđete u kraljevstvo nebesko, nego morate vršiti volju Oca moga koji je na nebesima».
Isusovi sljedbenici, moramo se oploditi ljubavlju koju nam naš Bog-Otac i njegov sin uvijek iskazuju, gdje nema mjesta za mržnju, zavist, ogorčenost, diskriminaciju, isključenost, neprijateljstvo, sebičnost i ravnodušnost. Zastanimo i preispitajmo naše stavove i postupke u vlastitom svakodnevnom životu. Hoćemo li moći otići, tražeći oprost od člana obitelji, prijatelja ili na poslu? Ovo je prvi korak..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Radio Marija

02:40 Glazba
03:30 Čitamo knjigu - časni sluga Božji fra Ante Antić: „Miljokazi na putu života“ - pisma vjernicima; priredili: Ivan Macut i Dinko Aračić
04:00 Glazba
04:30 Ne brinite se tjeskobno! - tema: Izbavi nas od zla i anksioznosti; gost: p. Antun Volenik; ur. i vod.: Ante Belić

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Velika devetnica u čast o. Ante Gabrića u lipnju

VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU »OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA« Peta devetnica od 20. do 28. lipnja 2024.Uvod Nakon Marijina...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Lipanj 2024
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.