AUTOR: fr. Matej Trupina, OP
Zvuk kiše ušetavao se u moju sobu kroz krovne prozore namijenjene za svjetlost, dok sam razmišljajući o životu, o njemu kao službi izrazito otmjenoj, ali ponekad krutoj, odjednom, postavši svjestan, skrenuo misli prema toj čudnovatoj pojavi. Staklo... naizgled zaleđeni zrak, propušta svjetlo i zvuk, dozvoljava ljepoti izvana ući unutra, ali ne narušiti ljepotu unutrašnjosti, već je samo poboljšati, upotpuniti svojim prednostima u vidu isprepletanja vanjske i unutarnje ljepote. Rekao sam sebi „Zamisli ovako: soba je tvoj unutarnji svijet, prozor su osjetila.“ Kad, uistinu, tako i jest.
Moje „unutra“ nije potpuno bez susreta s vanjskim. Cjelovito biće izgrađeno je cjelokupnim shvaćanjem samoga sebe ne izostavljajući nijedan dio utjecaja vanjštine na nutrinu i obrnuto. Partikularan pristup dohvaćanja stvarnosti, ukoliko želimo biti ohrabreni pred životnim zahtjevima, neodvojiv je od života Gospodina Isusa. Moja soba, ispunjena Gospodinom Isusom, vrlo lako će, pomoću razuma, usmjeriti svoje djelovanje prema osjetilima, ali će i osjetila vrlo lako početi raditi na izgradnji nutrine kada će ona postati svjesna da bez Gospodina Isusa ne mogu cijelim bićem činiti dobro.
Ove dvije stvarnosti, unutarnja i vanjska, iako čine biće, nikada se ne spajaju, već od nas traže da ih usmjeravamo jedne prema drugima na njihovu izgradnju. Korizma nas na to podsjeća i to po načinu budnosti. Post iziskuje od nas vanjski napor, ali daje nutrini budnost čisteći je od mrlja izazvanih vanjskim utjecajima zbog nespremnosti da Gospodinu Isusu damo više mjesta u sebi, te da On pročisti našu nutrinu. Njemu trebamo dopustiti da očisti naš prozor, to jest, naša osjetila. Ona su jako bitan utjecajni čimbenik na nutrinu. Prljav prozor kvari pogled na ljepotu i priječi da ljepota kakva jest uđe u sobu.
Naša budnost po postu udara, preko vanjštine na nutrinu, te se, pročistivši nutrinu, dajući više mjesta Gospodinu Isusu, opet vraća na vanjštinu, na osjetila, i daje djelovati po Evanđelju. Shvaćajući smisao posta, shvatit ćemo i smisao nužnosti češčem pribjegavanju ovomu daru, da bismo se uspjeli sve više predati na izgrađivanje skladnosti između unutarnjih i vanjskih stanja. Molimo, zato, Gospodina Isusa, neka nas ojači, stavljajući nam na srce Svoju svetu muku, da i mi mognemo, Njemu u zahvalu, a za naše dobro, pomoću posta dati Njemu više prostora u nama, i usmjeriti osjetila za činjenje dobrih dijela, amen.
