Zahvaljujući svojoj bogatoj naobrazbi koju je stekao u djetinjstvu, a istovremeno živeći kao monah i prepričavajući vlastito iskustvo, Evagrije dobiva titulu filozofa pustinje, a zaslužna za tu titulu je upravo nauka o 8 logismoi. Odmah na početku dolazimo do problem s prijevodom na hrvatski jezik. Grčka riječ logismoi osim što se može prevesti kao ”misli”, također se može prevesti i kao: ”argumenti”, ”obrazloženja”, ”sumnje”, ”refleksije”, ”osporavanje”, ”prepirke”. Ono što možemo primijetiti je da pojam i riječ ”misao” (logismoi), Evagrije zapravo puno dublje razumije nego što mi to danas kolokvijalno razumijemo i prevodimo. Za to je zaslužna upravo kultura u kojoj je živio i jezik kojim se koristio.
Korijen riječi logismoi jest grčka riječ logos (λόγος), koja se obično prevodi kao ”riječ”, ali ipak paleta značenja te riječi je puno šira od tog pojednostavljenog prijevoda. Logos također može značiti: “princip”, ”formula”, ”obavijest”, “prigovor”, “mišljenje”, “očekivanje”, “smisao”, “govor”, “račun”, “razlog”, “omjer”, ”izvještaj”, ”načelo”, “diskurs”. To što je na prvi pogled odmah primjetljivo, je upravo bogatstvo značenja i mogućnost prijevoda samo jedne grčke riječi na hrvatski. Grčki jezik je jezik mitologije, poezije i pjesme, duboko razvijene kulture umjetnosti, ljepote i estetike. Baš zbog tako razvijenog i širokog civilizacijskog okruženja u kojem se grčki jezik razvijao, rađa se bogata filozofska misao. Zbog toga svaki pokušaj prijevoda sa staro-grčkoga na neki od suvremenih jezika, zapravo osiromašuje sam smisao koji je sadržan u tekstu. Zato kada budemo opisivali svaku pojedinu napast koja se pojavljuje u ljudskome umu, treba uzeti u obzir i računati s ostalim mogućim prijevodima.
Originalnost Evagrijeve misli je upravo ta što je uronjena u grčku kulturu, koja je promatrala svijet više u kategoriji osjećaja i iskustva, u suprotnosti od zapadno-latinske kulture koja opisuje i promatra svijet kroz prizmu razvoja i djelovanja. Osim što grčka kultura drugačije gleda na stvarnost, to također ima tu prednost što nas, odgojene u zapadnoj-latinskoj kulturi, uči disati drugim krilom “pluća” kršćanstva (Vidi. L. Nieścior, Osiem namiętności w nauce Ewagriusza z Pontu).
Imajući na umu problem koji se pojavljuje s prijevodom kao i sam cilj prijevoda odnosno prenošenje sadržaja teksta, Evagrije zapravo govori o načinu na koji se gleda i prihvaća stvarnost oko sebe. Zatim ”misao” – logismoi, kako ju razumije Evagrije, je način na koji se gleda na stvarnost i po kojem se pristupa realnim problemima sa kojima se čovjek susreće u svome životu. I kad Evagrije govori o 8 zlih misli ili o 8 demona, govori zapravo o osam zlih načina življenja, osam neadekvatnih i grešnih načina s kojima pristupamo realnim životnim problemima, a koji se javljaju u našim mislima kao rješenje. Ne zanima ga toliko grijeh, nego već ono što nas potiče da griješimo. Evagrije govori da je logismoi ”zla misao” ili ”demon”, zapravo način riješavanja problema podložan pogrešci, iz razloga što predlaže pogrešan model rješavanja problema.
Upravo o tome neadekvatnom pristupu problemu i njegovom rješavanju, Evagrije govori u djelima O osam zloduha (De octo spiritibus malitiae) i O zlim mislima (De malignis cogitationibus). Djelo O osam zloduha u književnom smislu je jedno od najpoznatijih Evagrijevih djela, u kojem opisuje djelovanje napasti koje emaniraju strasti. Pod pojmom ”strasti”, Evagrije podrazumijeva sve one neuredne čežnje, poticaje i navezanosti koje nas udaljuju od Boga. Djelo O zlim mislima upućeno je prije svega onima koji žive pustinjačkim načinom života. Ovo djelo bilježi unutarnji svijet koji proživljava pustinjak (napasti, borbe, teret, mučnine), a koje proživljava i sam autor.
Na temelju tih djela, bit će sistematski predstavljena i objašnjena njegova nauka o 8 zlih misli ili o 8 demona. Ono što se može primijetiti čitajući ta djela, je da Evagrije namjerno nekonsekventno i naizmjenično isprepleće pojmove ”misli” i ”demoni”, kada opisuje proces koji slijedi prije nego što čovjek zgriješi, odnosno kada govori o logismoi. Njegova intuicija itekako je pravilna, jer je često teško prepoznati izvor zla. Ono što on razumije pod pojmom logismoi, su strastvene misli ili kompulzivne želje. Misli-napasti, koje se pojavljuju u našemu umu su kao nositelji strasti, a demoni su pokretačka snaga i jednih i drugih (Vidi. G. Bunge, Acedia duchowa depresja. Nauka duchowa Ewagriusza z Pontu o acedii, przekł.: J. Bednarek, A. Ziernicki, Kraków 2011, s. 32.). Je li napast rezultat naše zle volje ili demona, često je upitno i teško razlučiti, ali Evagrije više stavlja naglasak na rezultat zla, odnosno odbacivanje Božje ljubavi.
On uočava da napasti koje se rađaju i usmjeravaju njegovu vlastitu dušu i duše onih kojima je bio duhovnik, mogu se svesti na 8 demona ili 8 zlih misli, koje vode čovjeka u grijeh. I to po redu: 1. proždrljivost, 2. nečistoća, 3. pohlepa ili škrtost, 4. žalost, 5. srdžba, 6. acedija ili lijenost, 7. taština ili slavohlepnost i 8. oholost. Jer kako Evagrije kaže: „Ukratko rečeno, ne može čovjek susresti kojega od demona, ako ga nisu prvo ozlijedili oni prvi u redu prije njega“ (De malignis cogitationibus, 1). Ali ipak pitajući se zdravorazumski, da li je pravilo da je pohlepa nužno posljedica nečistoće, ili pak srdžba posljedica žalosti? Svakako nije, i sigurno sam Evagrije ne bi potpisao taj pojednostavljeni način shvaćanja 8 zlih misli, što se u ostalome i vidi iz njegova učenja (Vidi. Evagrije Pontski, De malignis cogitationibus, 21.).
Primjera radi, Evagrije, po primjeru Isusove kušnje u pustinji, ponekad ovih 8 demona svodi na tri: proždrljivost, pohlepa i taština, koji su izvor svim ostalim napastima. Ali istovremeno pokušaj sistematizacije ovih 8 zlih misli u određene okvire, uveliko koristi shvaćanju predstavljenoga problema i istovremeno pokazuje na njihovo srodstvo. Time zapravo želi pokazati stanje duše koja proživljava konkretnu napast. Borba s gore spomenutim “mislima”, glavna je tema askeze pontskog redovnika, koji je postavio određeni cilj u radu na sebi, odnosno iskorjenjivanje grešaka.
Njegova nauka koja će biti predstavljena ima samo jedan cilj, a to je učiniti čovjeka sposobnim za ljubav i tako ga otvoriti Bogu i njegovoj spasiteljskoj milosti. Međutim, taj cilj nije moguće ostvariti bez prevladavanja napasti koje iskrivljuju sliku Boga i čovjeka. Zbog toga, sučeljavanje s napastima u osnovi znači izboriti se za vlastiti integritet. Jer samo onaj tko upozna samoga sebe i mehanizam djelovanja napasti i onoga tko je uzrok napasti– demona, može živjeti u ljubavi (Vidi. G. Bunge, Acedia duchowa depresja. Nauka duchowa Ewagriusza z Pontu o acedii, przekł.: J. Bednarek, A. Ziernicki, Kraków 2011, s. 20.). Stoga je prvo potrebno metodički prepoznati svaki logismoi koji vodi u grijeh. Hoće li se te misli pojavljivati i mučiti nas ili ne, to često ne ovisi o nama, ali zato pak hoće li se nastaniti kod nas ili ne, pobuđivati strasti ili ne, to itekako ovisi o nama.
Način na koji čovjek pristupa problemima, Evagrije analizira i za zao način pristupanja problemima daje alternativu. Ne govori on o glavnim grijesima, jer grijeh je samo plod 8 logismoi. Zato se on koncentrira, ne na grješna djela, nego na uzrok grijeha, na njegov korijen zbog kojih čovjek griješi (Vidi. Katekizam Katoličke Crkve, 2737 i 2742.). Predmet Evagrijeva učenja nije borba protiv pojedinačnih loših djela, već on promatra to što ih uzrokuje. Zato u jednom od svojih pisama, Evagrije daje usporedbu: da su misli dane čovjeku kao pastiru ovce, odnosno tako kako pastir odgaja i čuva ovce, na takav isti način je čovjek je pozvan da odgaja i brine se za čistoću svojih misli (Vidi. Evagrije Pontski, De malignis cogitationibus, 17.). Osim grčke kulture iz koje izrasta i iz koje koristi pojmove za objašnjenje duhovnoga života, izvor njegova učenja također je i prije svega Biblija, pogotovo kada daje odgovore kako se suprotstaviti napastima. Jer upravo kao temelj svoga učenja o 8 logismoi Evagrije, pronalazi u opisu Isusove kušnje (Mt 4, 1-11; Mk 1, 12-13; Lk 4, 1-13), u opisu tri požude koje navodi Ivan u svojoj poslanici (1 Iv 2, 16), i u Isusovu nauku o ponovnom padu (Mt 12, 43-45; Lk 11, 24-26).
IZVOR: http://pavlini.com.hr
