AUTOR: Vlč. Odilon Singbo
Poštovani slušatelji, danas nas evanđeoski odlomak potiče da preskočimo gotovo trideset godina Isusove povijesti kako bismo na Jordanu sreli Ivana koji odgovorno vrši svoju službu krstitelja. Posebnost Ivanova života nalazi se najprije u posebnim okolnostima njegova rođenja, od starice, nerotkinje Elizabete. Ne smijemo zaboraviti racionalnu sumnju njegova oca Zaharije koji je morao izgubiti glas i pripremiti se za rođenje onog koji je „glas koji viče u pustinji“. Prisjetimo se na trenutak susreta između Ivana i Isusa preko susreta dviju majki. Pokušajmo čuti Ivanov glas koji poziva na obraćenje. Glas koji je i danas potreban. Sjetimo se njegove poniznosti i želje da Isus raste, a da se on umanjuje. Dati drugome važnije mjesto u trenutku kada se svi bore za položaje i visoke društvene statuse. Sve nas to vodi do ovog dirljivog prizora, do Isusa kojem nije bila dosta činjenica da se ponizio i postao jedan od nas nego je stao u red s grešnicima. Kakav prizor! Bog bez grijeha, stoji u redu s grešnicima kako bi primio krštenje. Reći ćemo da je to vrhunac Božje solidarnosti s ljudskim rodom. Da, ali i više od solidarnosti. To je trajna poruka svakome od nas da se Bog nikoga od nas ne srami. I onda kada nam krsna haljina sja bjelinom snijega i onda kada je zaprlja blato grijeha Bog nas se ne srami. Naprotiv, stoji na redu kako bi nas vratio na pravi put.
Rijetki su biblijski trenutci u kojima imamo izričito spominjanje Presvetog Trojstva. Ovdje je Duh Sveti, ovdje se čuje Očev glas, ovdje se Sin solidarizira s nama. Trenutak Isusova krštenja očitovanje je i vrhunac nježnosti Presvetog Trojstva prema ljudskom rodu. Naime, u vremenu kada naš svijet oskudijeva prostorima istinske nježnosti, čujemo kako nam Otac poručuje: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! Ti si kći moja ljubljena!“ Naše krštenje je očitovanje Božje ljubavi koja je zapečaćena u nama. Životne okolnosti nas mogu odnijeti od te Božje nježnosti. Stoga nam crkva daje ljude koji nas mogu vratiti na put: naše kumove. Velika je odgovornost kumova na krštenju, pa se možemo pitati kao kumovi jesmo li vjerni toj duhovnoj zadaći i odgovornosti koju smo preuzeli. Blagdan Isusova krštenja stavlja pred nas ljepotu naše pripadnosti Bogu, ali i poziv da se danas na poseban način sjetimo i vlastitog krštenja. Isusovo krštenje postavlja nam pitanje: znaš li datum svojeg novog rođenja – tj. krštenja? Znaš li svećenika, đakona koji te krstio i moliš li za njega? Jesi li povezan s kumovima, ili ako si kum ili kuma pratiš li svoje kumče? To su pitanja na koja valja danas odgovoriti jer sve to govori o tome koliko razumijemo ljepotu Isusova, ali i našeg krštenja.
