AUTOR: Vlč. Odilon Singbo
Poštovani slušatelji hvaljen Isus i Marija!
Ostanimo i danas u Svetom Pismu i primijetimo kako nas evanđeoski odlomak vodi do prvih trenutaka Isusovog javnog djelovanja. Slušajući Isusove riječi ne možemo se oteti dojmu da i On nastavlja logikom Ivanova poziva. Poziva na obraćenje. No, za razliku od Ivana, Isus ne stavlja u središte krštenje nego Kraljevstvo nebesko. Premda je Isus mogao odmah dati silnu novost svojega dolaska, on je ipak poštivao sve što se dogodilo prije njega, osobito Ivanovo propovijedanje, te time potvrđuje vjerodostojnost Ivanovih riječi. Ponekad smo skloni – kada dobijemo priliku ili neki položaj – svojim djelovanjem ponašati se kao da ništa prije nas nije vrijedilo, gotovo kao da je život započeo s nama i sve što sada radimo je najvažnije za svijet. Isus – premda Bog – ne ide tom logikom, već ide logikom uvažavanja svojega preteče. Gledamo li iz duhovne perspektive, mnogi će danas htjeti nametati neke svoje vizije Crkve odbacujući njezinu tradiciju ili aktualizaciju tradicije s obzirom na nove povijesne okolnosti. Istinsku promjenu ćemo unijeti u društvo tek kada njegujemo stav poslušnosti, pa i onda kada nam nisu stvari jasne, i onda kada smo uvjereni da smo u pravu. Na nama je da dopustimo da povijest i vrijeme pokažu što je pravo. U tome nam mogu biti primjer i Ivan Krstitelj i sam Isus. Crkva se nije rodila s nama, naš pogled prema povijesnim zbivanjima nije uvijek cjelovit. Ima ljudi koji znaju malo više od nas. Isusov poziv je poziv da izađemo iz uskogrudnosti naših misli i naših uvjerenja, jer Kraljevstvo nebesko je šire nego naše misli.
Čujemo kako Isus naučava po sinagogama propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Njegova je riječ, njegova gesta, njegovo držanje usmjereno prema podizanju palog čovjeka, prema ozdravljenju bolesnih, prema uključivanju odbačenih. Ovdje si možemo postaviti pitanje jesu li naše misli, naše riječi, naši stavovi prema drugima, prema Crkvi, prema društvu, takvi da djeluju poput Isusovih. Naime, tamo gdje naše riječi služe samo za razdor, tamo gdje naše geste stvaraju podjelu, ne možemo se baš hvaliti Kristovim duhom. Stoga se otvorimo njegovom pozivu na obraćenje, odagnajmo iz naših srca sve što je mračno, razorno, kako bi ljubav dominirala našim djelima.
