Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« (Lk 11,27-28)

 Učitelju silni, još uvijek govoriš o velikoj opasnosti da namjesto jednoga dođe još sedam gorih zloduha i zaposjednu mi dušu, a već zvoni drag, vedar usklik pohvale i sreće. Još poučavaš kako ti jedini Božjim prstom daješ slobodu od svih zloduha, a neka žena diže glas i izriče blaženstvo (Lk 11,27).

Znaš koliko su važne žene koje su od početaka u Galileji svojim dobrima omogućile naviještanje evanđelja (Lk 8,2), koje ostaju uz tebe, koje će na Uskrs prve biti pozvane sjetiti se kako si dosljedan i vjeran (Lk 24,6). Učinit ćeš kako si rekao.

Ova žena podsjeća na dosada najvažnije, sudbonosne trenutke tvojega ljudskoga života. Devet mjeseci bio si pod majčinim srcem i to te je kao čovjeka najprije oblikovalo. Otac te je izveo iz njezina krila, mir ti je dao na njezinim grudima – ulijevao ti je povjerenje (Ps 22,10s). Nosila te je (βαστάζω Lk 11,27) u majčinskoj utrobi, a ti ćeš svoj križ nositi (Iv 19,17).

Majčinim si se mlijekom hranio, kao dijete napajao si se na njezinim grudima. Bio si u njezinu naručju, u najvećoj blizini, najbliskijoj vezi s njom. U njezinim si rukama naučio što je spokoj, zaštita, toplina. Otac te je izveo iz njezina krila, mir ti je dao na njezinim grudima – ulijevao ti je povjerenje (Ps 22,10s). Točno je sama rekla. Blaženom je zovemo svi, po cijelom svijetu, u svim narodima.

Pridodaješ, ispravljaš blaženstvo. Blago onima koji slušaju što to Bog govori i čuvaju njegovu riječ. Uzdižeš svoju majku koja je poslušala anđeosku poruku od Oca, koja je tebe čuvala – vječnu Božju Riječ, Riječ Očevu.

Mene pozivaš i poučavaš. Blago meni ako te pažljivo i živo slušam, ako te kao najveće blago čuvam!

Autor: p. Niko Bilić, SJ

Izvor: Biblijski portal

Foto: Wikimedia Commons