»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. 14 Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.« (Lk 10,13-16)

Pun suosjećanja uzvikuješ, opominješ me, Gospodine: Jao meni (usp. 2x οὐαί Lk 10,13)! Koliko si mi darovao od početka!? Što si sve za mene učinio!? A gdje su moji plodovi? Gdje je moj pepeo i pokorničko odijelo, moje iskreno kajanje i vapaj za pomirenjem (usp. Lk 10,15)? Koliko se moje srce obratilo tebi?

Govoriš cijelomu gradu i tako me podsjećaš na moj liturgijski potencijal: Cijeli svijet mogu tebi donijeti u molitvi. Mogu ga prikazati tebi na žrtveniku, da se smiluješ, da spasiš, Spasitelju svijeta!

I u Korozainu si svoja čudesna djela činio (Lk 10,13). Betsaida je grad Petrov i Andrijin i Filipov (Iv 1,44). Ondje si temeljito izliječio sljepoću čovjeku tako da bistrim okom može pravo vidjeti tko su njegovi bližnji (Mk 8,22-26). Može se samostalno vratiti u svoj dom kao svjedok tvoje božanske dobrote. U Kafarnaumu ti se nastanio, Gospodine (Mt 4,13). Nakon Nazareta, tu je tvoj dom.

Ne daj da budem tvrđi, gori od poganskih gradova! Upozoravaš me na veliki Božji Sud koji će neizostavno doći (Lk 10,14). A ja k tebi već unaprijed vapim: Pravedni, Sveti, budi mi milosrdan na sudu, jer ti si vječni Sudac svega svijeta (usp. Post 18.25).

Koliko mi dostojanstvo dodjeljuješ! Daješ mi da govorim tvoje riječi, da bližnjima prenosim tvoju poruku (Lk 10,16). Zato je važno što i kako kažem. Mogu me prezreti i odbaciti, ali to oni tebe i Oca nebeskoga odbacuju jer ti mi daješ da tvoje živo Srce kuca u meni.

Autor: p. Niko Bilić, SJ

Izvor: Biblijski portal

Foto: Wikimedia Commons