Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.« Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. (Lk 9,1-6)

Učitelju dobri, božanski, zahvaljujem ti danas iz dubine duše što i mene pozivaš u zajednicu svojih odabranih. Ti si je sazvao, ti je ustanovio.

Ti me pošalji tako da se na meni vidi kako Bog kraljuje. I najteže naše boli jedini on liječi. U svojoj darežljivoj ljubavi daj mi udio u tvojoj sili i vlasti. Oblikuj moje srce onako kako je i moja žarka želja, pa da se živo oslanjam na tebe – ni na svoje oružje, ni na propadljivu hranu, ni na novac, nego na tvoj štap i palicu tvoju (Ps 23,4), na kruh živi koji ćeš ti dati (Iv 6,51), na obilje Srca tvojega (Mt 12,34; Lk 6,45).

Tada ću hrabro izići iz svojega zatvorenoga, sebičnoga kruga, pripravna duha ući ću u dom u koji me šalješ. Strpljivo ću ostati dokle ti hoćeš. Svjedočit ću o tvojoj ljubavi i onima koji me ne primaju. Moja duša sjajit će se milinom i silinom tvoje blagovijesti, moje ruke spremno će donositi pravi lijek za dušu.

Autor: p. Niko Bilić, SJ

Izvor: Biblijski portal

Wiki commons: Domenico Ghirlandaio, Poslanje prvih apostola