5. DAN
S TIGROM U KOŠTAC
»Moj preslatki oče, imao sam u Ranigoru lijepu kuću. To mi je djedovska baština, pa je volim i ne bih je dao ni za sve blago ovoga svijeta. Ostavio sam je prisiljen, no opet ću se k njoj vratiti, da u njoj umrem. Nije baš velika, ali je dobro građena. Za šestero bila je ponešto i tijesna, no jer smo se među sobom voljeli i pazili, nikome nisu noge izvirivale, svaki je u njoj imao mjesta. Spavao sam s djecom, a kad bi došla rodbina, i za njih bi se našao koji kutić.
Jednom me u noći probudi šuštanje na krovu. Pomislio sam najprije da je lopov, pa sam pomno gledao s koje li će se strane ušuljati. Kad se šuštanje počelo približavati mojoj glavi, povikao sam iza glasa, da je cijeli Ranigor odjeknuo. Sušanj za neko vrijeme prestade, i ja sam osjetio kao neko njuškanje nada mnom. U isti se čas krov rastvori i tigar s prednjim pandžama prodre unutra.
A, moj preljubljeni oče, što da ti opisujem strah, koji mi je pri tom pogledu ispunio srce. Moja su djeca mirno spavala i sanjala o dobrom Isusu i budućoj sreći, a ja ih nisam mogao braniti, jer nisam imao ništa pri ruci. Sjekira je bila uza me, ali s njome nisam mogao zamahnuti, jer je krov moje kućice veoma, veoma nizak. A tigar je sve dublje prodirao i njuškao na sve strane. U zdvojnosti prihvatih mali lonac, uvukoh u nj ruku, upravih ga prema ždrijelu tigra i opet svom silom vrisnuh. Tigar također zaurla, a ja mu u taj čas stjerah lonac u gubicu i skroz u grlo. Ljutit i prestrašen tigar poleti natrag i sruši mi svu kuću. No hvala dragom Bogu i našem Anđelu čuvaru, svi smo ostali zdravi i evo smo došli k tebi, da ti na nas paziš, da nas ti prehraniš i odjeneš...
Ovo se, uistinu, dogodilo pred Božić 1939. godine.«
Khanto je zašutio i gledao daleko dolje prema jugu, gdje leži njegova džungla, njegovo selo, u kojem je proveo dane svoje mladosti. Dok su drugima Sunderbanske džungle strah i trepet, njemu je to rodna gruda, koju je ostavio prisiljen i kojoj će se opet vratiti, da u njoj umre ...
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
