9 nica gabric 2024 06 4

4. DAN

S TIGROM U KOŠTAC

Došao je iz Ranigora, iz Sunderbanske džungle. Zove se Khanto Neye. Čitav svoj život proveo je u šumama. Nema ničega, siromah je ali je dobra srca i on i njegova djeca. Doselio se u Bošonti pred nekoliko mjeseci, jer mu je po noći tigar provalio u kolibicu i tako sve prestrašio, da su odlučili pobjeći s toga mjesta.

On sam po sebi nije bojažljiv. Mnogo je puta gledao tigrovima u oči. Sa sjekirom u ruci i s medaljicom blažene Gospe oko vrata išao je i u najudaljenije džungle ne misleći na pogibelji koje ga tamo čekaju.

Naravno da mu je život pun najzanimljivijih događaja. Ja sam ga dozvao k sebi i zamolio ga da i meni priča, kako bih mogao nešto napisati dobročiniteljima u domovini. Kad je čuo da će njegovo ime ići »daleko preko vode«, ozbiljno se namjestio i zasukao okorjele brkove Vidio sam odmah da će u pričanju biti »bojadisanja«, pa čak i malo istine. No vi sada sudite sami koliko je pretjerivanja u njegovim junačkim podvizima u Sunderbanskoj džungli.

Napokon poče Khanto pjesnički pričati:

»Tanki se sumrak već hvatao za palmama i drugim stablima, koja su stršila nad vodom kao kakve uklete vile. Morao sam ići po drva, jer u kući nije bilo ničega, a djeca su molila riže, no ja riže nisam imao. Uzeo sam sjekiru i uputio sam se južnim smjerom u duboku šumu. Iz daljine je već dopiralo tuljenje divljih zvijeri, ali urlika tigra nije bilo, pa se nisam toliko bojao. Svejedno sam stalno gledao oko sebe, i na svaki šušanj bila je sjekira spremna u ruci. Kod su se urlici počeli bližiti, stao sam i ja tuliti, da preplašim zvijeri.«

»Khanto, a kako si tulio?« pitam ja njega.

»Evo, upravo ovako, predobri oče!« I Khanto raširi ruke, podiže nos i namršti obrve, kao da želi tresti Olimpom. I onda zaurlika da se sva soba tresla. Dječica iz škole doletješe, da vide o čemu se radi, jer su mislila da je netko mene napao. Smijao sam se od srca. Vidio sam da je to krasna prilika za jednu fotografiju. Šaljem je i vama, da znate kako se trebate napraviti, kad susretnete kojega tigra...

Nakon toga Khanto je nastavio pričati: »Mnogi su šakali dolijetali prema meni, no čim bih ja zavikao, svi bi se razbježali. A noć je postajala sve tamnija. Za pola sata došao sam na određeno mjesto i počeo sjeći drva.

Džunglom je odjekivalo, a s mene curio znoj, kao da sam se kupao. Bilo je silno sparno. Komarci su zujali oko mene i bockali su na sve strane, no na njih se nisam mnogo obazirao. Moja je koža tvrda, sunce je po njoj palilo, a kiša je svake godine šest mjeseci pere i ispira. Srušio sam nekoliko malih grmova i podigoh sjekiru prema jednom većem stablu, kad iza njega nešto zareži. Kao kakav veliki pas. Pomakoh se malo natrag i zaklonih se iza stabla, kad zvijer pođe za mnom i stalno reži, kao da me želi ustrašiti. Ja snažno zarikah, kao što riče bivol, dok po poljima ore rižine livade.

Urliknuh i zavrisnuh, da mi je skoro srce izašlo na jezik. Ali i zvijer zatuli, da su se stabla džungle tresla kao usred kakva vihora. Čuo sam škripu zubi i pred sobom ugledah tigra. U tami su mu se oči krijesile, usta je rastvorio, da bi mlado tele mogao u nj staviti. Prije no što bi rukom o ruku, sjekira zasvijetli u crnoj noći i poleti prema tigrovoj glavi. Odjeknu, kao da je zahvatila šuplje deblo. Raširih ruke, zaurlah i pojurih prema tigru; no taj me se toliko prestrašio, da je odmaglio, kao da je posudio jelenje noge...«

Khanto je međutim bio ustao i silnim zamasima mog kišobrana pokazivao kako treba navaljivati na tigra. Sve sam očekivao neće li po mojoj glavi, da vidi zvuči li i ona »kao šuplje deblo« ...

Izmoren tom gimnastikom, Khanto je sjeo i zabugario jednu pjesmu. Tugaljiv napjev, glas hrapav, no riječi pune nježnosti i ljubavi. Pjevao je svojoj pokojnoj majci, koju je tek iz djetinjstva poznavao, no koju je svejedno svim žarom svog priprostog srca ljubio.

Okrijepljen pjesmom, nastavio je o svojim junačkim djelima. I o ovoj navali, i o onom susretu i okršaju. No vrhunac je bio u zadnjoj pustolovini, u kojoj malo da ne nastrada glavom i on i njegova obitelj.

Nastavlja se…

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.


©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Radio Marija

18:35 Glazba
19:00 Sveta misa - prijenos iz bogoslužnog prostora uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu
19:40 Glazba
20:00 Anđeo Gospodnji; Molitva za obitelj

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva - razmatranja u Došašću

Tijekom došašća svakoga dana u 7:45 i 20:45h čitamo ulomke knjige vlč. Ilije Čabraje Isklijat će mladica iz panja Jišajeva. Dolazak pravednoga...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Prosinac 2024
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.