U svadbenoj dvorani pronalaziš čovjeka koji nema svadbeno odijelo. Izbacuješ ga van gdje će biti plač i škrgut zubi. Ako je tvoja ljubav bezuvjetna, ona je bezuvjetna samo za pokajnike i one koji se obrate. Kad ne bi tako bilo, ni ti ne bi znao razlikovati dobro i zlo i oboje bi smatrao istim.
Nerijetko se pokušavam uvući u tvoju svadbenu dvoranu, u tvoje kraljevstvo u tvoju Crkvu kradomice i kriomice kroz stražnji ulaz. Ne želim promjenu. Ne želim obraćenje. Ne kajem se. Inzistiram na bezuvjetnosti tvoje ljubavi, inzistiram na bezuvjetnosti Crkve koja mora biti otvorena i meni.
Želim ući unutra, ali ne i promijeniti samog sebe i način kako živim i činim. Privlači me ideja bezuvjetne božanske ljubavi i Crkve koja me mora primiti takvim kakav jesam. Privlačnost bezuvjetnosti je u tome što mogu ostati grešnik, mogu se hvaliti grijehom, mogu i javno činiti grijeh i pri tom tvrditi kako smijem to raditi jer je božanska ljubav bezuvjetna.
I Crkva mora slijediti svog božanskog bezuvjetnog učitelja. Ona se mora otvoriti mojim grijesima i pustiti me da ih živim u Crkvi. Ona mi ne smije uputiti poziv na obraćenje, ne smije ono što činim nazvati grijehom. Ona mi mora propovijedati kako je tebi svejedno kako živim i na koji način živim, ona me mora utješiti kako će sve to pokriti i opravdati bezuvjetna ljubav beskrajno milosrdnog Boga.
To je dobro za mene. Jer što se tiče Crkve imam li ja ili nemam neke moralne i etičke norme po kojima živim, i postoje li takve norme koje bi se odnosile na mene? Ona mora šutjeti o grijehu, o pravednom Bogu koji se drži nekih moralnih odredbi jer ih je sam ustanovio.
Radi mene Crkva se mora promijeniti, ona mora postati drugačija. Mora prihvatiti i odobriti moj grijeh, ili još bolje moj grijeh mora prestati nazivati grijehom. Njezina je zadaća govoriti o božanskoj bezuvjetnosti, o Bogu koji raširenih ruku prihvaća nekoga tko ga pljuje u lice i vrijeđa ga svakim danom svog grešnog života.
Njezina sporedna i zadnja vrata uvijek moraju biti otvorena za ljude poput mene. Nas koji se hvalimo svojim grijesima i nazivamo ih vrlinama i krepostima. Povremeno me bezuvjetni i milosrdni Bog pronađe. Duboko zavučenog i skrivenog u Crkvi gdje slobodno i potpuno otvoreno živim protivno svim njegovim poukama, zapovijedima i zakonima.
Pitam se kako me pronađe? Zar se nisam duboko sakrio u Crkvi zajedno sa svojom moralnom izopačenošću i krivim naucima kojima druge poučavam i potičem ih da misle i rade isto kao i ja?
Kako si me pronašao, pitam te. Kažeš mi tvoja savjest tvoje je svadbeno odijelo. Tvoja savjest je svadbena dvorana i kraljevstvo u kojem živim. Pitam se, nastavljaš govoriti, kako si mi uspio doći tako blizu, kako si se uspio sakriti i prerušiti i umiješati se kao vuk među ovce?
Ti misliš kako mi se možeš približiti, kako možeš uspostaviti odnos sa mnom? Ne može. Neće ići tako kako zamišljaš. I nemoj se pozivati na moju bezuvjetnu ljubav, ona je bezuvjetna za one koji priznaju svoj grijeh, kaju se i traže oproštenje, rade na svom obraćenju.
Za tebe nema bezuvjetne ljubavi jer sam sebe iz nje isključuješ. Odbijaš se kajati, čak kajanje smatraš nepotrebnim i suvišnim. Ali, kakav bih ja bio Bog kad bih tebe izjednačio s onim pored tebe koji se kaje i moli milost da mu pomognem da se obrati sa svog grešnog puta i da živi? Prevario si se u računici. Nema bezuvjetne ljubavi za one poput tebe. Moralne i etičke ništarije koji svoje grijehe skrivaju iza svetačkog i pobožnog života tolikih koji se stalno kaju, trude i nastoje oko svog spasenja.
Ah, dragi moj varalico i prevarante Stvarno si pomislio da će te grimiz spasiti, kao i moć i ugled kojih si se dočepao, a tek novac, zar nisi dobar dio svojih nada polagao baš u njega kao da bi me mogao potkupiti?
Odjenut si u grijeh, odijelo ti je prljavo, musavo i nečisto, ružno si i neprikladno obučen za svadbu i nagrđuješ izgled i svadbene dvorane i ostalih gostiju. A ti si mislio da je to sve isto? Odakle ti ideja da ja Bog volim anarhiju ili da sam ikada rekao kako ste svi jednaki? Niste svi jednaki. Ti si drugačiji od ostalih gostiju na svadbi.
Osvrni se oko sebe. Pogledaj! Oni i ti niste jednaki. Nemoj me sada pozivati na bezuvjetnu ljubav. Ti si je potpuno krivo shvatio i ništa nisi naučio. Bezuvjetno ljubim pokajnika, onoga koji se svakodnevno bori protiv grijeha i radi na svom obraćenju.
Tebe ne ljubim bezuvjetno. Kad bih te ljubio morao bih ljubiti grijeh kojim se javno hvališ i u Crkvi i izvan Crkve, morao bih bezuvjetno ljubiti ono čemu se protivim? Kako bih to mogao? Zar ne bih time izazvao zbunjenost i čuđenje među gostima na svadbi kad bih te tako prljavog pustio unutra da ih prljaš i hvališ se kako Bog ljubi i prljave poput tebe? Kakav bih ja bio u njihovim očima? Ipak sam ja domaćin svadbe, moram držati do sebe i do svog ugleda.
Nema bezuvjetne ljubavi. To je laž. Izmišljaju je i šire oni koji grijeh i kajanje smatraju istima, koji istinu i laž smatraju istima, koji su te naučili kako nema razlike između dobra i zla. I još se pitaš kako sam te pronašao među tolikim gostima? Zapravo, i nije te bilo teško pronaći. Svojim grijesima kojima se hvališ i koje nazivaš istinom i dobrom odmah si skrenuo na sebe pogled u dvorani.
Ne možeš ostati. Idi tamo odakle si došao. Tamo možeš nastaviti naučavati kako su grijeh i kajanje isto, istina i laž, obraćenje i uživanje u grijehu. Idi u njihove dvorane i na njihove svadbe i tamo naučavaj i uči svoju izopačenost. Ovdje nećeš. Za tebe ovdje nema mjesta.
Moja ljubav nije bezuvjetna. Molim te, napusti moju svadbenu dvoranu i moje goste. Nemoj se iznenaditi. Ako ne odeš, upotrijebit ću silu i sam te izbaciti. Nećeš biti ni prvi ni zadnji koji se kradomice pokušao sakriti na svadbi na kojoj nisi dobrodošao. U dvoranu u kojoj za tebe nema mjesta.
Idi tamo odakle si došao. Ako hoćeš, reci ostalima da moja ljubav nije bezuvjetna. Možda će te poslušati.
Tekst: doc. dr. vlč. Oliver Jurišić / Foto: Pixabay
Izvor: Vjera i djela
