VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA«
Četvrta devetnica od 20. do 28. svibnja 2024.
7. DAN
POHODILA ME BOLEST
Bošonti, listopad 1948.
Ovaj put baš je išlo niz Ganges... Nisam išao sam, već su me nosili niz Ganges u bolnicu! Eto, kud će grom nego u koprive! Ja sam si sve mislio: neće mene groznica, izgrizli su me dosta komarci u Metkoviću, pa će me ovi indijski pustiti na miru. Pa neko vrijeme i jesu: i oni i groznica. No, koncem kolovoza, kako već nekima javih, počela me baš junački tresti. U početku sam se tješio riječima dragog našeg brata bolničara iz Travničkog sjemeništa: »Bu već dobro, Tonček, bu već dobro!« No ovaj put »ni bilo dobro«. Časna sestra Silvina pokušala sve i svašta, da smanji temperaturu. Slabe sreće! Uz groznicu izgleda da dolazi i upala pluća. Valja u bolnicu. No bolnica je daleko, a ja više ne mogu hodati. Mladići Marijine kongregacije odlučiše da će me oni prenijeti do Gangesa i niz Ganges do bolnice.
Bila je nedjelja, 22. kolovoza, blagdan Prečistog Srca Marijina. Kod svete mise otac Francis, urođenički svećenik, oglasio je da sam teško bolestan, pa neka se mole za mene. Ovi novoobraćenici ljube svoje misionare. O tome sam se uvjerio toga dana. Mnogi su odmah zapalili zavjetne svijeće pred kipom Blažene Gospe. Svi su došli u sobu k meni da zatraže blagoslov i da se tu još jednom pomole. Uistinu sam bio ganut, pouzdan ujedno da će Nebeska Majka sve dobro urediti. Svi su pokleknuli. Drhtavom rukom dao sam im blagoslov.
Nakon toga pošao sam na teško putovanje. Najprije na nosiljku pa do rijeke. Tamo me čekao urođenički čamac. Sestre Silvina i Elizabeta će me pratiti na putu. Pravom sestrinskom brigom pripravile su čamac, da bi mi bilo lakše. Vrućina je bila nesnosna. Da se barem donekle zaštitimo od sunca, podignule su one na bambus jedno debelo platno. Polako su me uvukli po taj »šator«. Visoko nije smjelo biti, jer bi nas inače prevrnuo vjetar. Pomolismo se i sedam se mladića prihvati vesala. Znoj curi, no oni za to ne mare. Zaboravili su pitku vodu, ali se neće nigdje zaustaviti da ne gube vremena.
Teška su misijska putovanja, no ovog putovanja neću tako lako zaboraviti. Minute su izgledale kao sati. A vrućina sve jača i jača, i tjelesna i sunčana. Po najvrućem dijelu dana smo putovali. Nakon nekog vremena platno se nad glavom upravo užarilo. Mora da sam izgledao jako slab, jer je sestra izvadila svoju doktorsku torbicu i »obdarila« me opet jednom injekcijom.
Kad smo prispjeli u Kalkutu, bio je mrak. Iz predgrađa Ballygunga htjedosmo uzeti taksi do bolnice. No nije bilo ni jednoga! Ja se već nisam mogao držati na nogama, te sam se srušio u jednom dućanu. Napokon je sestra uspjela dobiti taksi. Ravno u bolnicu! Na putu sam sebi ne vjerujem osjećam se sve bolje i bolje. Prispjeh u bolnicu i mogao sam hodati. Nakon nekoliko dana već sam bio vani...
Blažena Gospa je uistinu dobra. Bio je to blagdan Njezinog Prečistog Srca, komu mi mislimo graditi proštenište u našoj misiji. Hvala Ti, Majko, na ovoj pažnji i ljubavi!
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
