"Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti."
Iza nas je vrijeme korizme koje nas dovodi do vrhunca – slavlja Velikog tjedna u kojem smo pozvani na još dublji i intenzivniji način razmatrati Isusovo poniženje, žrtvu, patnju, muku i smrt na križu. Cijela korizma bila nam je prožeta pokorom kojoj je bio cilj voditi nas sjaju Uskrsnuća. Pokora je ta koja nas pročišćava, vraća k Bogu i donosi mir. Je li se to dogodilo meni koja čitam ove retke i tebi, brate i sestro, koji slušate ove poticajne misli iz dubine mojeg srca?
Kroz minulih četrdeset dana imali smo priliku iz dana u dan oslanjati se dobrotu Gospodnju; u ovo vrijeme milosti uranjati svoj duh u u Kristovu patnju i moliti da nas usliši; da nam stvori novo srce, da nas obrati u ovo vrijeme milosti. Razmatrali smo Isusovo povlačenje u molitvu, osluškivali razgovore, promatrali Njegovo djelovanje. Otkrivao nam je Isus svoju logiku. On, premda je Bog, ništa ne čini bez Oca. Njegova molitva i govor uvijek su prožeti Očevom voljom, voljom Onoga koji ga posla, bez kojeg ne može i ne želi ništa učiniti.
U evanđelju po Ivanu, čiji nas je navještaj pratio zadnja dva tjedna korizme, više se puta ponavljala rečenica: nije još došao njegov čas. Tolika je čuda učinio, tolike ljude susretao, s tolikima razgovarao i molio, a njegov čas još nije došao. Koji je to čas? Isusov čas je na križu. Vrhunac proslave. Sva čuda i svo javno djelovanje vodili su k vrhuncu proslave - križu. Kad je bio uzdignut,. Od tada njegova poslušnost i predanje stoji kao znak, kao lijek. U najvećim mukama, boli, nepravdi, poniženju došao je njegov čas - ispunjenje volje Očeve. Otkupnina je plaćena, oslobođeni smo jer je Isus bio poslušan do smrti!
Kakva je bila moja molitva u korizmi? Molila sam Gospodina da mi usliši određenu nakanu jer sam postila, molila ili činila određena djela pokore nije molitva kakvom nas je učio Isus. Budi volja tvoja - to je ono što želim živjeti, volju Očevu i moliti da imam otvoreno srce kojim ću prepoznati i prihvaćati Očevu volju unatoč svom sebeljublju.
Vrijeme korizme je bilo nam je darovano da i mi, nasljedujući Krista, možemo učiniti žrtvu, prelomiti u sebi vlastitu volju i darujući sebe do kraja. Nema boljeg i jasnijeg načina za iskazivanje ljubavi i pripadnosti Bogu. Gospodin nam je u ovom milosnom vremenu darivao svakim novim danom po velikoj dobroti svojoj, nove prilike. Svaki dan bio je prilika umirati sebi, da a živjeti Njemu – Kristu Spasitelju. Svaki dan nam Gospodin daje priliku živjeti i odabirati Njega.
Svaki post, žrtva, odricanje u korizmi i poslije korizme, ako je učinjen iz ljubavi i u želji da sva svoja osjetila usmjerimo k traženju Božje volje, doći ćemo u vrijeme milosti kada ćemo drugačije koračati svojom Golgotom i drugačije gledati križ.
Zagledani u Kristov križ upijajmo snagu trpljenja, predanja i molitve. Bog ne ostavlja svoje. Osluškujući volju Oca Nebeskog primamo snagu živjeti i biti prepoznati kao Njegovi suputnici na Golgoti. Tiho, bez osude, ponizno i strpljivo u iščekivanju Uskrsa.
Bili vam Duhom ispunjeni dani vazmenog trodnevlja.
— s. M. Zrinka Šutalo, Sestre Služavke Maloga Isusa
