"Moja dječice, ja sam još za samo malo vremena s vama. " (Iv 13, 33)
Današnje Ivanovo Evanđelje donosi odlomak u kojem se Isus nakon trideset godina skrovitog i tri godine javnog života oprašta od svojih učenika i daje im novu zapovijed, zapovijed ljubavi. Poučavao je Isus i tako pripremao svoje učenike na ono što će se uskoro dogoditi - Isus će otići, a kamo On odlazi učenici ne mogu sada poći. Slušali su učenici svoga Učitelja ali puno toga nisu razumjeli. Zapravo, razumjeli su kad im je govorio o zemaljskim stvarima, ali ono nebesko - ono što dolazi - nisu tada shvaćali. Često su ostajali zbunjeni jer su u dubini svoga bića znali da Isus nije običan čovjek. "Čudesan je taj naš Učitelj, jednostavan, zemaljski, ali opet drugačiji od svih nas," znali su razmišljati. Da, bilo im je lijepo sa svojim Učiteljem, uživali su u njegovoj blizini pa i u svakoj riječi koja je izlazila iz njegovih usta. Nisu to bile prazne riječi, nego riječi koje su zadirale duboko u srce i nisu ih ostavljale ravnodušnima.
Gledali su učenici svojim očima kako Učitelj čini čudesa: pretvara vodu u vino, ozdravlja bolesne, umnaža kruh, stišava oluju, hoda po moru, uskrisuje mrtve… Bili su to prekrasni dani, ispunjeni blizinom, iskrenošću i ljubavlju koju im je Isus svakodnevno pružao. No, nije samo to Isus činio. Uza sva ta čudesna djela koja je činio, Učitelj nije štedio svoje učenike. Govorio im je upravo o onome što se ima ovih dana dogoditi: izdaja iza koje će slijediti križni put, raspeće i konačno Uskrsnuće. Tvrd je to bio govor za učenike, ali svejedno upijali su Isusove riječi iako se to opiralo njihovoj naravi. Često je Isus nailazio na otpor kod svojih učenika, pogotovo kad je riječ bila o umiranju sebi i nošenju križa. "Bože sačuvaj Gospodine da bi se tebi to moglo dogoditi!" jednom prigodom izletio je Petar s ovim riječima. Petar je neizmjerno volio svoga Učitelja i nije mogao odmah prihvatiti Istinu o kojoj je Isus govorio. Znao je Petar dobro o čemu Učitelj govori, jer da nije osjećao u svom srcu opasnost za Učitelja, ne bi tako reagirao. Nezamislivo je bilo da će Učitelj sve to proći. Ali ne samo Učitelj, nego kasnije i učenik. Jer nije učenik nad Učiteljem.
I evo, dolazi vrijeme, Učitelj najavljuje blagim i nježnim glasom svoj odlazak: "Dječice,još sam malo s vama." "Kamo ja odlazim vi sada ne možete poći." "Zapovijed vam novu dajem…" Drugim riječima: "Dječice, prijatelji, braćo, sestre; moje je vrijeme došlo, sada ja moram iznijeti svoj križ koji ću ponijeti za vas dječice, vaše spasenje i spasenje svih onih koji vjeruju i koji će po vašoj riječi povjerovati u mene. Vaše vrijeme, dječice, još nije došlo, ono što ja sada prolazim i vi ćete prolaziti. Ali polako, sada vam nije dano da razumijete, ali jedno sada možete. A to je - možete ljubiti jedni drugi kao što sam ja vas ljubio. To je nova zapovijed koju vam dajem. Po ovome će svijet prepoznati da ste moji učenici."
Dragi prijatelji, dragi brate i sestro!
Vjerujem da svi mi ovih dana duboko proživljavamo oproštajne riječi našega Gospodina. Svi smo se mi u ovome životu susreli s rastancima od dragih nam osoba. Rastanci su neminovni, no najteže nam pada kada ljubljena osoba odlazi s ovoga svijeta. Iako negdje u dubini duše znamo da to nije kraj teško nam je prihvatiti stvarnost u kojoj se nađemo. A kako li je tek bilo učenicima na ispraćaju svoga ljubljenog Učitelja. Ne možemo to dokučiti. Sve što su gradili polako se urušava, vrijeme je brzo prošlo. Što sada? "Kako dalje?" pitaju se učenici.
Dragi prijatelji! Mi smo danas Isusovi učenici, koji se susrećemo s istim pitanjima kao apostoli, mi smo oni kojima Isus daje novu zapovijed. Mi smo ti, brate i sestro, u kojima današnji svijet treba prepoznati Živoga Boga, Uskrslog i Proslavljenog - Isusa Krista. Odlazi Isus ovih dana tamo kamo mi sada ne možemo poći. Odlazi naš dobri Učitelj da nam pripravi put. Odlazi Učitelj izdan i zatajen od svojih najbližih. Unatoč tome odlazi hrabro i s ljubavlju pruža svoje umorne i krvave noge prema Kalvariji. Na glavi mu je kruna od trnja, a u rukama križ u kojem grli Tebe, mene i cijeli svijet. Otišao je vjerujući u svoje učenike, vjerujući u nas da ćemo ga vjerno nasljedovati. Nije nas ostavio siročad. Nakon što je prošao muku i smrt i pokazao nam put kojim nam je proći, još zamalo i evo ga ponovno među nama. Da, još malo je s nama Isus u ovoj Korizmi, u pustinji njegovog i našeg života.
Iskoristimo prisutnost, blizinu i pustinju dobrog Učitelja i utisnimo duboko u srce oporuku ljubavi koju nam je ostavio. Slušajmo Riječ našeg Gospodina i provodimo je u djelo. Blago nama ako tako činimo u zdravlju i bolesti, u bogatstvu i siromaštvu, u radosti I žalosti. I ne boj se, brate, ne boj se, sestro. Učitelj je živ. On je naš Početak i Svršetak! I ne zaboravimo - Korizma još traje. Ustrajmo! Uskrs je blizu!
Hvala ti, predobri naš Učitelju, što si se našalio riječima: "Dječice još sam malo s vama..." Ma nisi Ti, Isuse, još malo s nama, Ti si s nama danas, sutra i uvijeke. Hvala Ti! A kada nam je poći s ovoga svijeta, molim te, Bože moj, neka u nama odzvanjaju Tvoje riječi: "Ja sam s vama, ne bojte se!
— s. Kaja Ljubas, Marijine sestre čudotvorne medaljice
