"U nevolji Gospodina zazvah i usliša me" (Ps 18)
Pred nama je redak iz psalma 18. koji je kralj David ispjevao u znak zahvalnosti za uslišanje i oslobađanje od njegovih neprijatelja. Cijeli ovaj psalam u Bibliji je dug – ima 51 kiticu i pun je predivnih izričaja koji govore o odnosu duše i Boga. Dobro bi bilo danas pročitati cijeli psalam 18 i zadržati ga u svojim mislima i u srcu. Ova rečenica:
„U nevolji Gospodina zazvah i usliša me.“ Otvara nam vrata u odnos s Gospodinom. U odnos koji je imao psalmista ali i još važnije, u naš osobni odnos s Bogom.
Prvo što nam želi reći i naučiti nas o tome odnosu jest da je to odnos ljubavi. Božji odnos prema nama je ljubav, sve što čini čini iz ljubavi.
Jer kad smo u nekoj potrebi ili nevolji najprije zovemo onoga za koga znamo da će nam pomoći, onoga za koga znamo da mu je stalo do nas – a to je Gospodin. Kad smo u nekoj nevolji spoznajemo svoju ovisnost o Bogu, jer smo Njegovo stvorenje i bez Njega ne možemo učiniti ništa. Isto tako spoznajemo da nas On uvijek uslišava iako to često ne bude onako kako smo mi zamislili, ali na kraju uvidimo da je ono što nam Bog daje ipak najbolje za nas.
Drugo je što nas želi poučiti jest to da nas Bog poznaje i želi da mi upoznamo Njega. Bogu je znano sve o nama i naše nevolje i naše radosti, ali On želi da mu dolazimo i da mu ih govorimo, da ga zazivamo. A potom da slušamo i osluškujemo što On nama želi reći. Na taj način ulazimo u razgovor s Bogom. Taj je razgovor za nas najvažniji. Ali upitajmo se koliko vremena odvajam u svome danu da bih razgovarala s Njim? Da bih Ga slušala! Bog nam govori stalno i uporno. Govori nam najprije u svojoj Riječi u Svetome Pismu. Govori nam kroz naše bližnje, govori na bezbroj načina.
Ovaj redak nas uči i pažljivosti, zahvalnosti i poniznosti. Često se mi zaustavimo kod prvog dijela rečenice i pričamo samo o svojim nevoljama, teškoćama, problemima, kritiziramo, nismo zadovoljni. Ali teškoće i nevolje su samo jedan dio stvarnosti. Zato je jako važno paziti kako i što govorimo i „naviještamo“.
Pokušajmo s malim stvarima. Svakidašnjim. To je često jedino što mi možemo učiniti, napraviti neki mali korak, neko dobro djelo. Pitajmo se: Što je sve meni danas Bog darovao? Kako mi je pomagao, usmjeravao me, čuvao. Kako mi je darovao moje bližnje. Kako me je poticao u dubini duše da ga zazivam!
U nevolji zazvah Gospodina i usliša me – to je iskustvo susreta s Bogom koje svatko od nas može doživjeti. To je dragocjeni trenutak u našem duhovnom životu u kojemu doživimo da On nije daleko, da je blizu, da nas razumije i uslišava nas. To je susret s Onim za kojega doživiš da je tu i da te ljubi. U našem odnosu s Bogom može nam pomoći i iskustvo drugih ljudi, kako su oni susreli Boga. Takvo iskustvo koje čujemo je kao putokaz do našega iskustva. Ono što su doživjeli u odnosu s Bogom mogu i nama prenijeti i posvjedočiti. Nakon susreta s Bogom često svoj život dijelimo na vrijeme prije susreta i vrijeme poslije susreta: „Bila sam takva i takva a Bog mi se smilovao, oprostio mi je, ozdravio me, susrela sam Ga!
„Vidio sam Gospodina i On mi je to učinio!“ Važni smo jedni drugima jer kako je negdje rečeno često smo mi jedina Biblija koju će neki čitati. I sami apostoli su radili tako, naviještali su ono što su doživjeli, što su vidjeli i čuli, ono što su iskusili u odnosu s Isusom. Bio sam u nevolji, i zavapio sam i Bog me je čuo i uslišao je vapaj moj.
Susret s Bogom nas mijenja. Nakon susreta s tolikom Ljubavi ne možemo ostati isti. Zahvalniji smo, radosniji i želimo svima navijestiti Božju ljubav. Postajemo ponizniji, znamo primijetiti male znakove pažnje. Ne čeznemo za nemogućim nego uočavamo kako nas Gospodin svakodnevno uslišava, koliko nam je blizu u svemu, da nam je bliži nego mi sami sebi. Toliko toga blagoslovljenoga nam se otkriva, to je djelo Duha Svetoga koji čini da djelujemo ne po svome nego po Božjoj volji.
Ovaj psalam nam govori i o Isusu Kristu koji je sišao do dna svake naše nevolje. Koji je za nas trpio ali je potom uskrsnuo. On je naše boli, naše je bolesti na sebe uzeo i preobrazio.. Isus je promijenio naš pogled na križ. Ako svoje teškoće sjedinimo s Njegovim one će postati za nas izvor života. Zato su naši križevi i teškoće zapravo dragocjeni. Trpeći s Isusom postajemo njemu slični.
Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo stopama njegovim – da naučimo živjeti s ljubavlju, trpjeti s ljubavlju. Pogledajmo Mariju. Trpjela je zajedno sa Sinom, stajala je pod križem Njegovim. Ona stoji i pod našim križem. Budimo i mi ove korizme s njom pod križem Isusovim.
— s. Jelica Jukić, Marijine sestre čudotvorne medaljice
