„Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega!“
Oče moj! Tvoja ljubav temelj je cijelog svemira, oduvijek si ti temelj naših života. Zemlja i more, bezdan i zvijezde, sunce i mjesec i sva stvorenja, velika i mala, sve je tvoje i nema ničega na svijetu što se ne bi moglo dičiti time da je tvojih ruku djelo. Ti reče i postade, i bi dobro. Čovjeka si na svoju sliku stvorio, udahnuo mu svoj dah, darovao mu svoj život, darovao mu sama sebe. Tako ne samo da je sve tvoje, nego smijemo, u tvojoj milosti i beskrajnoj ljubavi reći, ti si moj. Moj si Bog, moj si Otac. Ne samo da si čovjeka stvorio, nego ga nisi nikad napustio, čak ni kad je on, u svojoj grešnoj ludosti, odlučio tebi okrenuti leđa. Čak i kada te gledao s nepovjerenjem, kad je pogazio savez, i tad si tražio put do srca ljudskoga i u svojoj poniznoj ljubavi odlučio darovati nam sebe, po svom Sinu, u Duhu Svetom. Po Kristu Duh Sveti u Nama kliče: „Abba, Oče!“
Bože moj! Na zemlji boraveći kao jedan od nas, tvoje su oči gledale samo čovjeka, tvoje ga uši slušale, tvoje mu noge išle u susret, tvoje mu ruke zacjeljivale rane srca i tijela. Tko bi mogao proniknuti ljubav koja ne pozna granicu, koja smrt rado prihvaća za spas onoga koga ljubi, kojoj nije teško da pusti žezlo vladalačko i od kralja postane ponizni sluga koji pere noge bijednom čovjeku. Što drugo može čovjek pred tajnom križa, pred otvorenim bokom koji čisti i gasi žeđ, pred Bogom razapetim od onoga zbog kojeg je došao, kojem je došao. Ne mogu ni ja ništa reći, doli da mi srce šapće „Bože moj!“
Hridi spasa mojega! Od čiju se stijenu odbijaju svi moji grijesi i padaju u dno mora kad god zazovem njegovo beskrajno milosrđe. Od koga dolazi svaka obrana i utjeha, koji čeka na mene s raširenim rukama, koji stoji kao moj bedem, moja zaštita. Hridi spasa mojega, moja sigurna utvrdo, moj pute i moja svrho, Duše koji u meni moliš, zahvaljuješ, vapiš, ljubiš. Ljubavi Oca i Sina koji me toj ljubavi vodiš, koji me želiš u zagrljaju Trojstvene ljubavi. Ljubavi, po kojoj si slavan Gospode, uči me ljubiti, uči moliti, uči živjeti. Sve je od tebe, sve je po tebi, sve je za tebe, i ja sam tvoj, i ja sam tvoja, i ti si moj Bog. Neka u meni boravi misao kako imam Boga, jer mi se darovao, kako si ti Bog živih, Bog koji živi, i da ja živim i živjet ću jer je u meni tvoj sveti, besmrtni dah, jer si mi ga udahnuo kad si me s ljubavlju stvorio.
Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega!
— s. Katarina Pendeš, Družba Kćeri Božje ljubavi