„Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…“
Ima li išta utješnije za čovjeka današnjeg vremena – za mene i tebe – doli znati, povjerovati i osjetiti Božju blizinu …Zar ima nešto ljepše za čovjeka skršena srca doli čuti to da Gospodin liječi srca ranjena…
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…A toliko ih je danas u svijetu da ih se ni izbrojiti ne može – vape sa svih strana skršeni ratom i oružjem, nasiljem i izdajom, neimaštinom i nevjerom, osamljenošću i otuđenošću, mržnjom…i, ljudski govoreći, moglo bi se reći da se ne nazire svjetlo utjehe i mira poradi tame grijeha kojom čovjek čovjeka lomi u korist vlastitih želja i prohtjeva.
Ali, blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…On koji je čovjeka – mene i tebe – stvorio kao krunu svog stvaranja, na svoju sliku i, udahnuvši nam svoj dah, ne ostavlja nas same, nego k nama šalje svog Sina da nas podigne i spasi… Šalje svog Sina da bude uz nas u svim prilikama i neprilikama našega života, posebno onda kada nas križ života lomi i baca na zemlju. Pogled na križ koji je sam Božji Sin nosio za nas, klonule nam duše podiže u svijesti da smo po križu spašeni i oslobođeni.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…koji su po iskustvu skršenosti postali kao napukle trske, trske za koje je On obećao da ih prelomiti neće jer je došao izliječiti srca ranjena.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…i onima koji su se zbog svoje skršenosti odvojili od punine života s Njim, a zbog kojih je On kadar ostaviti vjerne da pronađe izgubljene i da ih radostan vrati u svoje krilo.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca…i tražeći ih, jer ih ljubi ljubavlju vječnom, prolazi zemljom čineći dobro i liječeći svaku skršenost kako bi svi u Njemu imali zalog punine života vječnoga.
Gospodine Isuse Kriste, koji si jedini kadar u punini izliječiti naša skršena srca, daj da se ne odijelimo od Tebe, nego Ti ostanemo blizu, sasvim blizu kao što si i Ti blizu nama u svakom trenutku našega života i jedini poznaješ sve naše tajne – one koje nas podižu i one koje nas lome…
Pouči nas kako biti blizu, sasvim blizu onih koje je vlastita skršenost udaljila od Tebe, koji su u svojoj skršenosti željni naše blage riječi, našeg svjedočenja Tvoje milosne prisutnosti u našem životu, jer došao si da nas sve spasiš.
Znamo da Ti sve znaš i zato Te molimo: Učvrsti nam vjeru u to da Ti svime upravljaš po svojoj volji kako se nitko od nas ne bi izgubio.
Svojom nas blizinom učini bližima i blagoslov jedni drugima.
— s. Antonija Delonga, Družba sv. Vinka Paulskog
