„Ljubav mi je mila, ne žrtve.“ — Hoš 6,6

Ljubav, nije li to riječ koja se danas često koristi kako bi opisala mnoge stvarnosti u našem okruženju. Možemo ustvrditi da je tolikim korištenjem lišena svoje srži.
U našoj stvarnosti često se pitamo: „Može li ljubav spasiti svijet?“ I dobivamo odgovor: „Može, ako je gledamo u svjetlu Onoga koji jest Ljubav“, kako nas uči sveti Ivan - ljubljeni učenik.

U korizmenom vremenu naš je pogled više usmjeren na Kristov križ i muku, patnje koje je prolazio i trpio da bi nas otkupio od ropstva i priveo slobodi djece Božje. Gledamo Isusa koji se krvlju znoji, koji je izudaran i izvrijeđan, kojemu je Lice popljuvano, Krista koji posrće pod težinom balvana, koji jedva korača, koji stiže na vrh Kalvarije. Žrtva koju je Isus za nas podnio neprocjenjiva je, jedinstvena, božanska i ljudska, otkupljujuća - spasiteljska. On, naš Učitelj, rekao je da učenik ne može biti nad učiteljem već kao on, slijediti njegov primjer, upijati i vršiti njegove riječi, poput Marije. Dakle, stupati nam je tragom Kristovih stopa.

Tijekom korizme možemo čuti kako se netko odriče ponekih stvari ili užitaka, što nazivaju putem pokore i odricanja, a u svojoj biti ostaju nepromijenjeni, po završetku korizme vrate se na staro, ne dogodi se uskrsnuće. Je li to bila žrtva i koji joj je cilj?

Isus nas i danas poziva na jedan važan korak, proslov svoga javnog djelovanja: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (Mk 1,15). Obrati se, okreni svoj život, gledaj u drugom smjeru. Isus želi konkretan čin tvoga bića, preokret tvoje nutrine, On želi da ga upoznaš u njegovoj riječi, da ga prepoznaš u svojoj svakodnevici i da živiš u sjedinjenju s njime po svetosti sakramenata, osobito euharistije. Kako ćeš to postići ako život usmjeravaš na sebe i svoje prohtjeve? Ponajprije pogled usmjeri na Kristov križ i ne pomiči ga dok ti On ne otkrije koliko te voli i dok ta stvarnost ne postane srž tvoga srca - bića. Ljubav je jedina kadra mijenjati tvoj život.

U podnožju križa započinje put tvoga obraćenja. Sve žrtve i odricanja koje pokušavaš činiti svojim silama urušavaju se poput kule od karata jer se temelje na tvojoj snazi, a ne na snazi križa. Žrtva nema smisla bez ljubavi koja ne pozna uzvraćanje, koja ne očekuje nagrade, ljubav bez sebičnosti. Zato je Isusov krvavi znoj žrtva čista i sveta jer je gledao i tvoj grijeh koji će žrtvom križa otkupiti. Na udarce biča i šaka odgovarao je tihom molitvom za naše trenutke slabosti i mlakosti u vjeri. Lice dostojno klanjanja pokriveno je pljuvačkom jer smo ga zaboravili ljubiti, jer je često osamljen. Žrtva raspetih Kristovih nogu i ruku i njegova otvorena Srca čista je ljubav bez računice bez sustezanja – gori željom da se vrši volja Očeva, a ona je spas duša, svih duša, tvoje duše.

Ljubav nije samo trenutak, ona je život koji se svednevice živi u punini. Stoga nam Isus govori da uvijek ostaje s nama i zauvijek nam daruje istinsku ljubav – smrti na križu. Žrtva Kalvarije postaje živa i sadašnja u svakoj svetoj misi kao spomen-čin. Na svakoj euharistiji rosa Kristove Krvi je svježa i blista u kaležu žrtve dok Njegovo presveto Tijelo biva skinuto i predano svima nama da ga blagujemo, jer tko ne blaguje Tijela njegova i ne pije njegovu Krv nema života u sebi. (Usp. Iv 6,56). Isus želi da imamo život, vječni život već sada i ovdje postajući jedno s njime u euharistiji. Kako bi ga primio potrebno je očistiti sve ono čime si ga vrijeđao, pljuvao i udarao u svetoj ispovijedi.

Sakrament tako zahtjevan, a tako iscjeljujući u isto vrijeme? Prići osobi koju toliko voliš, a koju si toliko povrijedio i iskreno reći „Oprosti!“ Isus je u svojoj ljubavi tako savršeno uredio da mi slabi po glasu svećenika možeš čuti iscjeljujuće riječi „Ja te odrješujem od grijeha tvojih…“ Isus ne preže pred osjećajem tvog srama, pred težinom tvoje vlastite nelagode već ga privlači ljubav tvog skrušena i ponizna srca. „Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti!“ (Ps 51,19).

Neka tvoj korizmeni hod bude hod u ljubavi, pogleda usmjerena na Kristov križ koji ti govori o nepokolebljivoj ljubavi predanosti volji Očevoj.

— s. Kristina Injić, Družba Kćeri Milosrđa, TSR sv. Franje