Psalam 50

Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom. Neću od doma tvog` uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova.
"Što nabrajaš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, te riječi moje za leđa bacaš?
Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim njemu ću pokazati spasenje svoje.

Ovaj veličanstveni psalam predstavlja Gospodina kako ulazi u sud s domom Izraelovim u posljednjim danima. Postavlja se sudačka stolica, a zatim se knjige otvaraju i u njima se čitaju dvije odvojene optužbe, kao što ćemo uskoro vidjeti. Gospodin je tada obznanio svoje pritužbe protiv Izraela. Optužuje ga da napušta pravo štovanje.
A sv. Augustin ovako tumači ovaj psalam: Pogledajmo sada što Gospodin traži od čovjeka. Naš Bog, naš kralj, kakav nam danak nameće, s obzirom da je htio biti naš kralj i htio da mi budemo njegova svojina? Pogledajmo njegova nametanja. Neka siromah ne drhti pred Božjim nametom; jer ono što Bog traži da mu se da, on sam koji nameće, to prvi daje: samo se moraš posvetiti. Bog ne traži ono što nije dao, a svakome je dao ono što traži. Što on traži? Poslušajmo: neću vam zamjeriti vaše žrtve. Neću reći: zašto mi niste žrtvovali debelog bika? Zašto nisi izabrao dobru kozu iz svog stada? Zašto taj ovan hoda u tvom stadu, a nije stavljen na moj žrtvenik? Neću ti reći: pogledaj svoja polja i svoje dvore i svoje zidove, tražeći što da mi daš. Neću vas grditi zbog vaših žrtava.

Tumačeći 17. redak ovog psalma stavlja mu podnaslov: Bog kažnjava jer voli. Doista, ti ne voliš stegu. Mrziš disciplinu. Kad ti oprostim pjevaš i slaviš; kad te kaznim mrmljaš; kao da sam ja tvoj Bog kad opraštam, a ne kad kažnjavam. Umjesto toga korim i kažnjavam one koje volim. Ti doista mrziš disciplinu; a moje si riječi bacio iza leđa. Bacaš iza leđa riječi koje su tebi izgovorene. A moje si riječi bacio iza leđa , gdje ih ne vidiš, ali te opterećuju.
Ti si ovo učinio, a ja sam šutio. Što znači: šutio sam ? Znači da sam odgodio svoju osvetu, odgodio sam svoju strogost, produžio sam svoje strpljenje prema tebi, dugo sam čekao tvoje pokajanje.
Iznesi se pred sud svoga uma, budi sam sebi sudac, neka te strah muči, neka iz tebe konačno izbije priznanje i zavapi svome Bogu: Jer priznajem svoju nepravdu, i moj je grijeh uvijek preda mnom. Što je bilo iza tebe, neka bude i pred tobom, ako nećeš da Bog onda bude sudac da te stavi ispred sebe, i više nemaš kamo pobjeći od sebe.
Prava hvala sastoji se u dobrom životu i odavanju slave Bogu. Prinesite Bogu žrtvu hvale i prinesite svoje molitve Svevišnjem.
Žrtva hvale će me proslaviti. Kako će me žrtva hvale proslaviti ?

Čak i ako dakle postoji nešto dobro u tebi, i čak ako razumiješ da ono dobro što imaš ne dolazi od tebe, nego si to primio od Boga, ipak, ako se zbog toga ponosiš nad onima koji nemaju tako dobro, čuvaš to ljubomorno za sebe, još me ne hvališ. Prije svega, dakle, napustite loš put kojim idete, počnite živjeti dobro; shvatite da se nećete moći popraviti osim Božjim darom; zapravo čovjekove korake vodi Gospodin.

Čujte dakle, vi koji živite dobro, čujte vi koji živite loše: Žrtva hvale će me proslaviti. Nitko mi ne može ponuditi ovu žrtvu hvale, a u isto vrijeme biti zao. Ne kažem: zao čovjek ne treba prinositi takvu žrtvu, nego kažem: nitko zao ne prinosi žrtvu meni. Jer tko me hvali, dobar je, jer, ako hvali, dobro živi; jer ako hvali, ne hvali samo jezikom, nego i životom potvrđuje ono što jezikom govori. U istom psalmu nalazimo poticajne riječi za život u slavljenu Boga koji nas voli i prihvaća u svojem milosrđu: Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.
Hvala Ti, dobri Oče za dobrotu kojom nas držiš i nosiš na dlanu svoje ruke!

 — s. Beata Prkačin, uršulinka