Jer 34 - 37
34
1 5. RAZNI ULOMCI
Konačna sudbina Sidkijina
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašću, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. 2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. 3 Ni ti nećeš ruci njegovoj umaći. Da, bit ćeš uhvaćen i predat će te u njegove ruke; oči u oči gledat ćeš kralja babilonskoga, usta u usta on će s tobom govoriti i bit ćeš odveden u Babilon.’ 4 Ali čuj riječ Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poručuje Jahve: ‘Nećeš od mača poginuti, 5 umrijet ćeš u miru! I kao što su tvoje očeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe će okaditi i naricat će za tobom: ‘Jao Gospodaru!’ Ja ti to govorim’« – riječ je Jahvina.
6 I prorok Jeremija poruči sve ove riječi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, 7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine – na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrđenih gradova.
8 O oslobođenju robova
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, 9 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. 10 I svi odličnici i sav narod koji uđoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. 11 A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. 12 Tada Jahve uputi riječ Jeremiji govoreći:
13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Ja sam sklopio savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći: 14 ‘Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.’ Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me čuti. 15 A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 16 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovno ste ih prisilili da vam robuju.«
17 Zato ovako govori Jahve: »Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu« – riječ je Jahvina – »maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18 A s ljudima koji razvrgoše savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih polovica prođoše. 19 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih 20 predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22 Evo, ja ću im zapovjediti« – riječ je Jahvina – »i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu.«
35
1 Primjer Rekabovaca
Jahve uputi riječ Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 2 »Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina.« 3 Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braću i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca 4 i dovedoh ih u dom Jahvin, u dvoranu čovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. 5 Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krčage pune vina i čaše te im rekoh: »Pijte vina!«
6 Ali oni odgovoriše: »Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: ‘Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši. 7 Niti smijete graditi kućâ, niti sijati sjemena ni saditi vinogradâ, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.’ 8 I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kćeri naše, 9 da ne gradimo kuća, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, 10 da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. 11 Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: ‘Hajdemo, pođimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!’ I tako sada živimo u Jeruzalemu.«
12 Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: 13 Ovako govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov: »Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Zar nećete primiti nauka moga i poslušati riječi moje?’ – riječ je Jahvina. – 14 ‘Ispunjuju se riječi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju riječ svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 15 I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: ‘Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trčite za tuđim bogovima da im služite, pa ćete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim’; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me. 16 Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.’ 17 Zato govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, navući ću na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.’«
18 Zajednici Rekabovaca Jeremija reče: »Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i činili sve što vam je on zapovjedio, 19 zato’ – ovako govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov – ‘Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neće ponestati potomka koji će stajati pred licem mojim u sve dane.’«
36
1 IV. PATNJE PROROKA JEREMIJE
Svitak proroštava 605.–604. godine
Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ: 2 »Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od danâ Jošijinih do dana današnjega. 3 Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov.«
4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio.
5 Tada Jeremija naredi Baruhu: »Meni nije slobodno te ne mogu poći u dom Jahvin. 6 Idi ti te na dan posta u domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. 7 Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.«
8 I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u domu Jahvinu. 9 U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem. 10 Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina doma.
11 A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi, 12 siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. 13 Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige.
14 Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: »Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!« Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima. 15 Oni mu rekoše: »Hajde, sjedi i pročitaj nam!« I Baruh im pročita. 16 Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: »Moramo sve to kazati kralju.« 17 I upitaše Baruha: »Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi.« 18 Baruh će njima: »Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.« 19 Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: »Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste.« 20 I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.
21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. 22 Kralj je sjedio u zimskim odajama – bijaše to u devetom mjesecu – a pred njim stajaše ražarena žeravnica. 23 I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bî uništen u vatri žeravnice. 24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi, 25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 26 Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.
27 Pošto je, dakle, kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji: 28 »Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. 29 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: ‘Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?’ 30 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: ‘On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz. 31 Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.«
32 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi.
37
1 Opći sud o Sidkiji
Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. 2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu riječi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.
3 Prekid opsade 588. godine
Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: »Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!« 4 Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5 A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada.
6 Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: 7 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: »Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: ‘Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. 8 Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.’ 9 Ovako govori Jahve: ‘Ne zanosite se mišlju: ‘Kaldejci će otići od nas’, jer oni neće otići! 10 Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.’«
11 Jeremija u tamnici
Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, 12 i Jeremija htjede otići iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od rođaka dobije dio. 13 Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: »Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima!« Jeremija odgovori: 14 »Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!« Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. 15 Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuću pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. 16 Tako Jeremija dospje u nadsvođen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena.
17 Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: »Ima li riječi od Jahve?« A na to će Jeremija: »Dakako!« I dometne: »Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!« 18 Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: »Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? 19 Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: ‘Kralj babilonski neće udariti na vas ni na ovu zemlju?’ 20 A sada, hajde, čuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuću pisara Jonatana, da ondje ne umrem!« 21 Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamničko dvorište te mu davahu svaki dan pogaču kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
