Jer 18 - 21
18
1 Jeremija kod lončara
Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: 2 »Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.« 3 Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. 4 I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. 5 I dođe mi riječ Jahvina: 6 »Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« – riječ je Jahvina. »Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 9 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga izgraditi i posaditi, 10 a on stane činiti što je zlo u mojim očima, ne slušajući glasa mojega, pokajat ću se za dobro koje sam im obećao. 11 Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: ‘Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.’ 12 Ali oni vele: ‘Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.’«
13 Izrael zaboravlja Jahvu
Ovako govori Jahve:
»Propitajte se po narodima:
je li itko takvo što čuo?
Toliku grozotu učini
djevica Izraelova.
14 Nestaje li s gorske vrleti
snijeg libanonski?
Mogu li presušiti vode daleke
što studene teku?
15 A narod moj mene zaboravi!
Kâd prinose ništavnosti,
posrnuše na putovima svojim,
na stazama drevnim,
i hode stazama
i putem neprohodnim.
16 I tako su zemlju u pustoš obratili,
na vječnu porugu,
da se nad njom zgraža svaki prolaznik
glavom mašući.
17 Razvitlat ću ih pred neprijateljem,
kao istočnjak;
leđa, a ne lice, ja ću im pokazati
u dan njine propasti.«
18 Urota protiv Jeremije
I rekoše: »Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.«
19 Poslušaj me, o Jahve,
i čuj što govore moji protivnici.
20 Ta zar se dobro uzvraća zlim?
A oni mi jamu kopaju!
Sjeti se kako stajah pred licem tvojim
da u tebe milost tražim za njih,
da odvratim od njih jarost tvoju.
21 Zato im djecu izruči gladi,
maču ih predaj!
Neka im žene ostanu jalove i udovice,
neka im kuga pobije muževe,
a mladići neka od mača u boju poginu.
22 Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih
kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša.
Jer oni iskopaše jamu da me uhvate,
nogama mojim u potaji zamke namjestiše.
23 Ti, o Jahve, znadeš
sav njihov naum ubilački protiv mene.
Ne oprosti im bezakonja njihova,
ne izbriši im grijeha pred sobom.
Neka padnu pred licem tvojim,
obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!
19
1 Razbijeni vrč i prepirka s Pašhurom
Ovako mi reče Jahve: »Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. 2 Pođi u dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. 3 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo dovodim nesreću na ovo mjesto te će svima koji to čuju u ušima zazujati. 4 Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kâd tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; 5 i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. 6 Stoga, evo, dolaze dani’ – riječ je Jahvina – ‘kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet ni dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. 7 Izjalovit ću na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i učiniti da svi poginu od neprijateljskog mača, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ću njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. 8 A grad ću ovaj učiniti ruglom i užasom: svaki koji prođe mimo njega zgrozit će se i zviždati zbog svih nesreća njegovih. 9 I dat ću im da jedu meso sinova i kćeri svojih. Da, svaki će jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom će ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.’
10 Razbij vrč pred očima svojih pratilaca 11 i reci im: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti.
U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. 12 Tako ću postupiti s ovim mjestom’ – riječ je Jahvina – ‘i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. 13 I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kâd prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.’«
14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: 15 »Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.’«
20
1 A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. 2 I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u domu su Jahvinu. 3 A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: »Jahve te više ne zove Pašhur, već ‘Užas odasvud’. 4 Jer ovako govori Jahve: ‘Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. 5 I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.’ 6 A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.«
7 Iz Jeremijinih »Ispovijesti«
Ti me zavede, o Jahve,
i dadoh se zavesti,
nadjačao si me
i svladao me.
A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan,
svatko me ismijava.
8 Jer kad god progovorim, moram vikati,
naviještati moram: »Nasilje! Propast!«
Doista, riječ mi Jahvina postade
na ruglo i podsmijeh povazdan.
9 I rekoh u sebi: neću više na nj misliti
niti ću govoriti u njegovo ime.
Al’ tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj,
zapretan u kostima mojim:
uzalud se trudih da izdržim,
ne mogoh više.
10 Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud!
Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.«
Svi koji mi bijahu prijatelji
čekahu moj pad.
»Možda ga zavedemo,
pa ćemo njim ovladati
i njemu se osvetiti!«
11 Sa mnom je Jahve kao snažan junak!
Zato će progonitelji moji posrnuti
i neće nadvladati,
postidjet će se veoma zbog poraza,
zbog nezaboravne vječne sramote.
12 O Jahve nad vojskama, koji proničeš pravednika
i vidiš mu bubrege i srce,
daj da vidim kako im se osvećuješ,
jer tebi povjerih parnicu svoju.
13 Pjevajte Jahvi,
hvalite Jahvu,
jer on izbavi dušu sirote
iz ruku zlikovaca.
14 Proklet bio dan kad se rodih,
dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!
15 Proklet bio čovjek
koji ocu mom dojavi:
»Rodio ti se sin, muškić!«
i time mi oca obradova.
16 Tom čovjeku bilo kao gradovima
što ih Jahve nemilice razvali;
već u cik zore čuo zapomaganje
i poklike bojne u podne,
17 jer me ne pogubi u majčinoj utrobi
da bi majka bila moj grob,
da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!
18 O, zašto izađoh iz majčina krila?
Da vidim jad i nevolju
i u sramoti da dokončam dane!
21
1 3. PROROČANSTVA IZ DOBA POSLIJE JOJAKIMA
Odgovor izaslanicima Sidkijinim
Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2 »Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama.« 3 Jeremija im reče: »Ovako recite Sidkiji: 4 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5 I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6 I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 7 Poslije toga ću’ – riječ je Jahvina – ‘Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.’
8 A ovom narodu reci: Ovako govori Jahve: ‘Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9 Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život – život će mu ostati kao plijen. 10 Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro’ – riječ je Jahvina – ‘i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.’«
11 Opomena domu kraljevskom
Kraljevskom domu Judeje.
Čujte riječ Jahvinu, 12 dome Davidov!
Ovako govori Jahve:
»Svako jutro sudite pravedno,
izbavite potlačene iz ruku tlačitelja,
ili će moj gnjev planut’ poput vatre,
raspalit’ se neugasivo
zbog vaših opačina.
13 Evo me protiv tebe
koji stanuješ na Pećini dolinskoj«
– riječ je Jahvina –
»protiv vas koji kažete: ‘Tko može na nas navaliti,
tko u naše nastambe prodrijeti?’
14 Al’ ja ću vam platiti prema plodu djela vaših« – riječ je Jahvina.
»Oganj ću podmetnuti šumi njegovoj
i proždrijet će sve oko nje!«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
