Jer 5 - 8
5
1 Uzroci najezde
»Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se,
tražite po njegovim trgovima,
pa ako nađete ijednoga čovjeka
koji čini pravo
i traži istinu,
oprostit ću ovom gradu« –
riječ je Jahvina.
2 Pa kad i govore: »Živoga mi Jahve!«
doista se krivo zaklinju.
3 Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini?
Biješ ih, ali njih ne boli;
zatireš ih, al’ oni odbijaju pouku tvoju.
Čelo im je tvrđe od litice,
odbijaju da se obrate.
4 Rekoh: »Samo siromasi
tako ludo postupaju,
jer ne znaju puta Jahvina
ni pravo Boga svojega.
5 Poći ću, dakle, velikima
i njima ću govoriti,
jer oni poznaju put Jahvin
i pravo Boga svojega.«
Ali oni svi složno razbiše jaram
i sve veze pokidaše.
6 I zato ih šumski lav napada,
vuk pustinjski razdire,
leopardi vrebaju gradove njihove,
tko god iziđe iz njih bit će rastrgan.
Jer su grijesi njihovi mnogobrojni,
mnogostruki otpadi njihovi.
7 »Zašto da ti oprostim?
Sinovi me tvoji napustiše,
zaklinju se lažnim bogovima.
Ja ih nasitih, oni preljub učiniše,
u bludničinu kuću nagrnuše.
8 Oni su k’o ugojeni, sileni konji:
ržu za ženom bližnjega svoga.
9 Pa da to ne kaznim« – riječ je Jahvina –
»narodu takvu da se ne osvetim?
10 Popnite se na zidove! Razarajte!
Uništite, ali ne posvema!
Iščupajte sve čokote
jer nisu Jahvini.
11 Da, podlo me izdadoše
dom Izraelov i dom Judin« –
riječ je Jahvina.
12 Zanijekaše Jahvu,
rekoše: »Nema ga!
Zlo nas neće snaći,
nećemo iskusiti ni gladi ni mača!
13 <13a>A proroci su poput vjetra,
govornika nema među njima!«
14 Zato ovako govori Jahve,
Bog nad vojskama:
»Zato što su tako govorili,
<13b>evo što će im se zbiti:
U oganj ću pretvoriti
svoje riječi u tvojim ustima,
a narod ovaj u drvo
da ga oganj proždre.
15 Evo, dovest ću na vas
narod izdaleka,
dome Izraelov« – riječ je Jahvina.
»Narod nepobjediv,
narod drevan,
narod kojega jezik nećeš znati,
ni razumjeti što govori.
16 Tobolac mu je razjapljen grob.
Svi su oni po izboru junaci.
17 On će proždrijet’ tvoju žetvu, tvoj kruh,
sinove i kćeri tvoje,
ovce i goveda tvoja,
grožđe i smokve tvoje,
razorit će ti gradove tvrde
u koje se sada uzdaš.«
18 Dva dodatka
»Ali ni tada« – riječ je Jahvina – »neću te posve uništiti.
19 A kad budu pitali: ‘Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?’, ti ćeš im odgovoriti: ‘Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!’«
20 Opomena
Objavite ovo domu Jakovljevu
i obznanite po Judeji:
21 »Čujte, dakle, ovo,
narode ludi i nerazumni:
oči imaju, a ne vide,
uši imaju, a ne čuju!
22 Zar se mene nećete bojati« – riječ je Jahvina –
»zar nećete drhtati preda mnom
koji sam stavio pijesak moru za granicu,
za vječnu među koje nikad neće prijeći:
ono se biba, al’ je nemoćno,
valovi mu huče, ali prijeći neće?
23 No, u naroda ovog
srce je prkosno, nepokorno;
oni se udaljiše –
to je snaga njihova!
24 Ne rekoše u srcu svome:
‘Bojmo se Jahve, Boga svojega,
koji nam u pravi čas šalje
dažd rani i kišu kasnu
i koji nam čuva tjedne
određene za žetvu.’
25 Vaša bezakonja narušiše ovo,
vaši vam grijesi uništiše blagostanje.«
26 Bezakonje
»Da, u mome narodu ima zlikovaca:
kao ptičari vrebaju iz zasjede,
postavljaju zamke,
hvataju ljude.
27 Kao što je krletka puna ptica,
tako su njihove kuće pune grabeža;
postadoše tako veliki i bogati,
28 tusti i ugojeni.
Da, prevršila se mjera zla,
ne brane prava,
prava sirote na sreću,
ne mare za pravo sirotinje.
29 Pa da to ne kaznim« – riječ je Jahvina –
»narodu takvu da se ne osvetim?
30 Strahote i grozote
zbivaju se u ovoj zemlji:
31 proroci laž proriču,
a svećenici poučavaju na svoju ruku.
A mojem narodu to omilje!
Al’ što ćete raditi na kraju?«
6
1 Još o najezdi
Bježite, sinovi Benjaminovi, iz Jeruzalema!
U Tekoi zatrubite u rog,
na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg!
Jer sa sjevera se nadvija nesreća,
propast velika.
2 Može li se Kći sionska
usporedit’ s nježnom tratinom?
3 K njoj dolaze pastiri sa stadima.
Svud oko nje razapeše šatore,
svaki pase na dijelu svome.
4 »S njome zametnite sveti boj!
Na noge! Navalimo usred dana!
Jao nama, jer se dan naginje k zapadu,
a večernje sjene duljaju!
5 Na noge! Navalimo usred noći,
razrušimo dvore njene!«
6 Jer ovako zbori Jahve nad vojskama:
»Oborite stabla njena,
podignite nasip oko Jeruzalema,
to je grad laži,
u njemu je sve samo tlačenje.
7 Kao što iz studenca izvire voda,
tako iz njega opačina izvire.
U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje,
preda mnom su svagda bolesti i rane.
8 Popravi se, Jeruzaleme,
da mi se duša od tebe ne odvrati,
da te ne pretvorim u pustoš,
u zemlju nenastanjenu.«
9 Ovako govori Jahve nad vojskama:
»Paljetkuj, paljetkuj kao lozu
ostatak Izraelov!
Poput berača pruži ruke
među čokote!«
10 Komu treba da govorim,
koga da opomenem da me saslušaju?
Gle, uho im je neobrezano,
stog ne mogu čuti.
Gle, riječ Jahvina postade im porugom,
nije im mila.
11 Prepun sam gnjeva Jahvina,
ne mogu više izdržati!
– »Izlij ga, dakle, po djeci na ulici
i na skupove mladića.
Sve će ih obuzeti: muža i ženu,
starca i čovjeka zrele dobi.
12 Njihove će kuće pripasti drugima,
a tako i polja i žene im.
Da, ispružit ću ruku svoju« – govori Jahve –
»na stanovnike ove zemlje,
13 jer od najmanjega do najvećeg
svi gramze za plijenom,
od prorokâ do svećenikâ
svi su varalice.
14 I olako liječe ranu naroda moga,
vičući: ‘Mir! Mir!’
Ali mira nema.
15 Nek’ se postide što gnusobu počiniše,
no oni više ne znaju što je stid,
ne umiju se više crvenjeti.
I zato će popadati s onima što padaju,
srušit će se kad stanem kažnjavati«
– govori Jahve.
16 Ovako govori Jahve:
»Stanite na negdašnje putove,
raspitajte se za iskonske staze:
Koji put vodi k dobru? Njime pođite
i naći ćete spokoj dušama svojim!
Al’ oni rekoše: ‘Ne idemo!’
17 I postavih im stražare:
‘Pazite na glas roga!’
Al’ oni rekoše: ‘Nećemo paziti!’
18 Zato čujte, narodi,
i vi pastiri stada njihovih!
19 Čuj, zemljo!
Gle, dovodim zlo na ovaj narod,
plod njihove pobune,
jer oni ne slušahu riječi moje,
zakon moj odbaciše.
20 Što će mi tamjan
koji dolazi iz Šebe
i trska mirisna
iz zemlje daleke?
Vaše mi paljenice nisu drage,
nisu mi po volji klanice vaše.«
21 Zato ovako govori Jahve:
»Evo postavljam narodu ovome
prepreke o koje će se spotaći,
oci i djeca zajedno,
poginut će susjed zajedno s prijateljem.«
22 Ovako govori Jahve:
»Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne,
puk velik diže se s krajeva zemlje:
23 u ruci im lûk i koplje,
okrutni su, nemilosrdni;
graja im buči kao more,
jašu na konjima,
kao jedan za boj spremni
protiv tebe, Kćeri sionska.«
24 Kad saznasmo novost,
ruke nam klonuše,
strava nas obuze,
bol kao porodilju.
25 Ne izlazite u polja,
ne idite na putove,
jer mačevi dušmanski prijete,
užas sve uokolo.
26 Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši,
pospi se pepelom,
nariči k’o za jedincem
tužaljku pregorku.
Jer će doći nenadano
na nas pustošnik.
27 Postavih te za ispitivača naroda mojeg
da spoznaš i ispitaš putove njegove.
28 Svi su oni odmetnici najgori,
okolo kleveću i mjed i željezo,
svi su pokvareni.
29 Mijeh sopće
da bi vatra proždrla olovo,
zalud se ljevač trudi da ga rastopi:
šljaka se ne da izlučiti.
30 »Srebro odbačeno«, tako ih zovu,
jer ih Jahve odbaci!
7
1 2. PROROČANSTVA VEĆINOM IZ VREMENA JOJAKIMOVA
Pravo čašćenje Boga
a) Napad na Hram
Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: 2 »Stani pred vrata doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. 3 Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. 4 Ne uzdajte se u lažne riječi: ‘Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!’ 5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, 6 ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću – 7 boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. 8 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! 9 Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, 10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u domu ovome koji nosi moje ime i govorite: ‘Spašeni smo!’ i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? 11 Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim’« – riječ je Jahvina.
12 »Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga. 13 Kako činite sva ona ista nedjela« – riječ je Jahvina – »i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: 14 od ovoga doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim učinit ću isto što sam učinio i od Šila. 15 Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.«
16 b) Tuđi bogovi
»A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti. 17 Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 18 Djeca kupê drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. 19 Zar mene tim pogrđuju« – riječ je Jahvina – »a ne sebe na svoju sramotu?« 20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: »Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.«
21 c) Neistinito čašćenje Boga
Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. 22 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 23 Ovo im ja zapovjedih: ‘Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.’ 24 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice. 25 Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 26 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. 27 Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. 28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenê. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’«
29 d) Protiv idolopoklonstva
Prijetnja izgnanstvom
Ostriži svoju dugu kosu, baci je.
Po goletima protuži tužaljkom,
jer Jahve odbaci i odvrgnu
rod na koji se razgnjevio.
30 »Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim« – riječ je Jahvina. »Postaviše grozote u dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31 podigoše uzvišice tofetske u dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri – što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 32 Stoga evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće reći Tofet ni dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta. 33 A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera. 34 Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju.«
8
1 »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 2 I razasut će ih prema Suncu, prema Mjesecu i prema svoj Vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. 3 Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života« – riječ je Jahve nad vojskama.
4 Prijetnje, jadikovke, pouke
»Reci im: Ovako govori Jahve:
‘Padne li tko, neće li opet ustati,
zaluta li, neće li se opet vratiti?
5 Zašto onda taj narod luta
uporno i neprekidno?
Čvrsto se drže laži,
neće da se obrate.
6 Pazio sam i osluškivao:
Ne govore kako valja.
Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje,
i ne govori ‘Što učinih?’
Svatko je skrenuo trku svoju
kao konj kad u boj nagne.
7 Čak i roda pod nebom
zna svoje vrijeme,
grlica, lastavica i ždral
drže se vremena kad se moraju vratiti.
A moj narod ne poznaje
suda Jahvina.’«
8 Protiv svećenikâ i lažnih proroka
Kako možete tvrditi: »Mi smo mudri,
u nas je Zakon Jahvin!«
Zaista, u laž ga je pretvorila
lažljiva pisaljka pisara!
9 Mudraci će biti osramoćeni,
prestravljeni i uhvaćeni u zamku.
Gle, oni prezreše riječ Jahvinu!
A njihova mudrost – što im koristi?
10 Ponavljanje ulomka
»Zato ću žene njihove dati strancima,
a vaša polja osvajačima.
Jer od najmanjeg do najvećega
svi gramze za plijenom,
od prorokâ do svećenikâ
svi su varalice.
11 I olako liječe ranu naroda mojega
vičući: ‘Mir! Mir!’
Ali mira nema.
12 Neka se postide što gnusobu počiniše,
no oni više ne znaju što je stid,
ne umiju se više crvenjeti.
Zato će popadati s onima što padaju,
srušit će se kad stanem kažnjavati«
– govori Jahve.
13 Prijetnja lozi Judinoj
»Htjedoh u berbu k njima« – riječ je Jahvina –
»a ono ni grozda na trsu,
ni smokve na smokvi;
čak je i lišće uvelo.
Zato ih predah
onima što prolaze kraj njih.
14 ‘Zašto još čekamo?
Na okup!
Zavucimo se u tvrde gradove
da ondje izginemo,
jer nas Jahve, Bog naš, zatire,
napaja nas vodom otrovanom,
jer zgriješismo protiv Jahve.
15 Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
16 Iz Dana dopire
njištanje konja njegovih,
od rzanja njegovih pastuha
dršće zemlja sva.
Dolaze da proždru zemlju i što je napunja,
grad i žitelje u njemu.’
17 I gle, puštam na vas otrovnice
protiv kojih nema čarolija;
ujedat će vas«
– riječ je Jahvina –
18 »lijeka biti neće.«
Prorokova tužaljka zbog gladne godine
Bol me spopada,
srce mi iznemoglo.
19 Evo zapomažu kćeri naroda moga
iz zemlje daleke:
»Zar Jahve nije više na Sionu?
Kralj njegov?
‘Zašto me razjariše svojim kipovima,
ništavilima tuđinskim?’
20 Žetva prođe, minu ljeto,
a mi nismo spašeni!«
21 Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena,
žalostan sam, stravom obuzet.
22 Zar u Gileadu nema balzama?
Nema li ondje liječnika?
Ta zašto ne dolazi
ozdravljenje kćeri naroda mojega?
23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo,
a oči moje u vrutak suza,
danju i noću da plačem
nad poginulima kćeri svoje,
naroda svojega?!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
