bibija_365_1-min.png

Jer 1 - 4


1

1 Naslov

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
2 Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 3 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.

4 I. PROROČANSTVA PROTIV JUDEJE I JERUZALEMA

1. U DANE JOŠIJE

Poziv Jeremijin

Dođe mi riječ Jahvina:
5 »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,
za proroka svim narodima postavih te.«
6 A ja rekoh: »Ah, Gospode Jahve, gle,
ja ne umijem govoriti: dijete sam.«
7 A Jahve mi odvrati:
»Ne govori: ‘Dijete sam!’
Već idi k onima kojima te šaljem
i reci sve ono što ću ti narediti.
8 Ne boj ih se:
jer ja sam s tobom da te izbavim«,
riječ je Jahvina.
9 I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:
»Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.
10 Gle: postavljam te danas
nad narode i kraljevstva,
da istrebljuješ i rušiš,
da zatireš i ništiš,
da gradiš i sadiš.«
11 I dođe mi riječ Jahvina: »Što vidiš, Jeremija?« A ja ću: »Vidim granu bademovu.« 12 Tada mi Jahve reče: »Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!«
13 I dođe mi riječ Jahvina: »Što vidiš?« A ja ću: »Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.«
14 I Jahve mi reče: »Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.
15 Jer, evo, ja ću sazvati
sva sjeverna kraljevstva« –
riječ je Jahvina.
»I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje
pred ulaz vrata Jeruzalema,
protiv svih zidina njegovih,
i protiv svih gradova judejskih.
16 I sudit ću im za sve opačine njihove;
zato što me ostaviše,
zato što kadiše drugim bogovima
i klanjahu se djelima ruku svojih.
17 Ti bedra svoja sad opaši,
ustaj, pa ćeš im govoriti
sve što ću tebi zapovjediti.
Ne dršći pred njima, da ne bih morao
učiniti da uzdršćeš pred njima.
18 Danas te, evo, postavljam
kao grad utvrđeni,
kao stup željezni,
k’o zidinu brončanu
protiv sve zemlje:
protiv kraljeva i knezova judejskih,
svećenika i naroda ove zemlje.
19 I borit će se s tobom,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom da te izbavim«,
riječ je Jahvina.

 

 

2

1 Prve Jeremijine propovijedi:
Otpadništvo Izraelovo

I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Idi i viči u uši Jeruzalemu:
Ovako govori Jahve: ‘Spominjem se mladosti tvoje privržene,
ljubavi tvoje vjereničke:
ti pođe za mnom u pustinju,
po zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael bijaše Jahvi svetinja,
prvina plodova njegovih;
tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen;
zlo ga snađe’« – riječ je Jahvina.

4 »Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev,
i svi rodovi doma Izraelova.
5 Ovako govori Jahve:
‘Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni
te se udaljiše od mene?
Za ispraznošću pođoše,
te sami isprazni postadoše.
6 Ne pitahu: Gdje je Jahve
koji nas izvede iz zemlje egipatske
te nas vođaše kroz pustinju,
po zemlji pustoj, jedva prohodnoj,
po zemlji suhoj i mračnoj,
po zemlji kojom nitko ne prolazi,
nit’ se tko nastanjuje?’
7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh,
da se hranite plodom i dobrotom njezinom.
Ali tek što uđoste,
zemlju moju oskvrnuste
i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.
8 Svećenici ne govorahu: ‘Gdje je Jahve?’
Tumači Zakona mene ne upoznaše,
pastiri otpadoše od mene,
a proroci prorokovahu u ime Baalovo
i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.

9 Zato ću još parnicu voditi s vama«
– riječ je Jahvina –
»i parbit ću se sa sinovima sinova vaših.
10 Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite,
ili u Kedar pošljite izvidnice
te dobro promislite i provjerite
je li se igda što slično zbilo.
11 Je li koji narod mijenjao bogove –
oni čak i nisu bogovi!
A narod moj Slavu svoju zamijeni
za one što ne pomažu!
12 Zapanjite se nad tim, nebesa,
zgranite se i zaprepastite«,
riječ je Jahvina.
13 »Jer dva zla narod moj učini:
ostavi mene,
Izvor vode žive,
te iskopa sebi kladence,
kladence ispucane
što vode držati ne mogu.

14 Je li Izrael rob
il’ sluga u kući rođen?
Zašto plijenom posta?
15 Lavovi su na nj rikali,
podizali glas svoj.
U pustoš pretvoriše zemlju njegovu,
gradove popališe, nema im žitelja.
16 Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa
brijahu ti tjeme.
17 Nisi li to sam sebi učinio
otpavši od Jahve, Boga svojega?
18 A sad, zašto krećeš u Egipat
da piješ vode iz Nila?
Zašto krećeš u Asiriju
da piješ vode iz Rijeke?
19 Opačina te tvoja kažnjava,
otpadništvo te tvoje osuđuje.
Shvati i vidi
kako je teško i gorko
što ostavi Jahvu, Boga svojega,
što više nema straha mog u tebi« –
riječ je Gospoda Jahve nad vojskama.

20 »Da, odavna ti slomi jaram svoj,
raskide veze što te vezahu
i reče: ‘Neću da robujem.’
Pa ipak, na svakom povišem humu,
pod svakim drvetom zelenim
lijegao si k’o bludnica.
21 A ja te zasadih kao lozu izabranu,
k’o sadnicu plemenitu.
Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod,
u lozu divlju!
22 Da se i lužinom opereš,
napravljenom od mnogo pepela,
ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom« –
riječ je Jahve Gospoda.
23 »Kako samo možeš reći:
‘Nisam se uprljala,
za baalima nisam trčala.’?
Pogledaj tragove svoje u dolini,
upoznaj što si učinila.
Deva brza što krstari stazama svojim,
24 magarica divlja navikla na pustinju,
u pohoti svojoj požudno dašće,
tko da je ukroti u vrijeme gonjenja?
Tko god je traži, neće se umoriti,
naći će je u mjesecu njezinu.
25 Čuvaj se da ti noga ne obosi,
grlo se ne osuši.
A ti kažeš: ‘Ne, uzalud je!
Jer volim strance,
i za njima ću ići.’

26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate,
tako će se zastidjeti sinovi – dom Izraelov,
oni, kraljevi, knezovi,
svećenici i proroci njihovi
27 koji govore drvetu: ‘Ti si otac moj!’
a kamenu: ‘Ti si me rodio!’
jer mi leđa okreću,
a ne lice,
ali u nevolji svojoj zapomažu:
‘Ustani, spasi nas!’
28 Gdje su bogovi što ih ti sâm načini?
Nek’ ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj!
Jer imaš, o Judejo,
bogova koliko i gradova!
Koliko Jeruzalem ima ulica,
toliko Baal ima žrtvenika.

29 Zašto hoćete da se sa mnom parbite?
Svi se od mene odmetnuste« –
riječ je Jahvina.
30 »Zaludu sam udarao sinove vaše:
vi iz toga ne uzeste pouke:
mačevi vaši rastrgaše vaše proroke
kao lav zatornik.
31 Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu:
Zar bijah pustinja Izraelu,
il’ zemlja mračna?
Zašto moj narod govori:
‘Slobodu hoćemo,
nećemo više k tebi!’?
32 Zaboravlja li djevica svoj nakit
il’ nevjesta pojas svoj ?
A narod moj mene zaboravi,
bezbroj je tomu već dana.

33 O, kako li dobro znaš svoj put
kad tragaš za ljubavlju!
Zato si i na zlo
putove svoje navikla.
34 Čak su i ruke tvoje
omašćene krvlju siromaha nevinih:
nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja.
Da, za sve njih ti ćeš odgovarati.
35 A govoriš: ‘Nevina sam,
gnjev se njegov odvratio od mene.’
Evo me da ti sudim
jer govoriš: ‘Nisam zgriješila.’

36 Kako si jadna
u zabludjelosti svojoj!
I Egipćani će te posramiti
kao što te posramiše Asirci.
37 I odavde ćeš morati otići
s rukama nad glavom svojom,
jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš;
ti nećeš biti sretna s njima.«

 

3

1 Pjesma o obraćenju

»Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga,
ima li još pravo da se vrati njemu?
Nije li ta žena sasvim oskvrnuta?
A ti si bludničila s mnogim milosnicima,
pa da se meni vratiš?« – riječ je Jahvina.
2 »Podigni oči na goleti i pogledaj:
gdje te to nisu oskvrnuli?
Na putovima si ih dočekivala
kao Arapin u pustinji.
Ti si oskvrnula zemlju
bludom i opačinom svojom,
3 zato i kiše prestadoše
i kasni daždevi ne padoše.
Čelo ti je kao u bludnice:
ni zacrvenjela se nisi.
4 Ne dovikuješ li mi sada: ‘Oče moj,
ti si prijatelj mladosti moje!
5 Hoće li zauvijek plamtjeti,
vječno tinjati gnjev tvoj?’
Tako govoriš, a činiš i dalje zla
koliko god možeš.«

6 Poziv na obraćenje

Jahve mi reče u dane kralja Jošije: »Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7 A ja mišljah: ‘Poslije svega što učini vratit će se k meni.’ Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9 I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno« – riječ je Jahvina.
11 I reče mi Jahve: »Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12 Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina.
Ne gnjevi se više lice moje na vas,
jer sam milostiv – riječ je Jahvina –
neću se gnjeviti dovijeka.
13 Samo priznaj svoju krivnju
da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega,
i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno
i nisi slušala glasa mojega« – riječ je Jahvina.

14 Mesijanski narod na Sionu

»Vratite se, sinovi odmetnici« – riječ je Jahvina – »jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. 15 I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. 16 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji« – riječ je Jahvina – »više se neće govoriti: ‘Kovčeg Jahvina Saveza’ i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovno graditi. 17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
18 U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.«

19 Nastavak pjesme o obraćenju

A ja rekoh:
»Kako da te ubrojim među sinove
i dam ti zemlju slasti,
baštinu, najljepši biser među narodima!
Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’
i nećeš se više odvratiti od mene.«
20 »Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome,
tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov« –
riječ je Jahvina.

21 Čuj! Po goletima plač se čuje,
zapomaganje djece Izraelove,
jer skrenuše s puta svojega.
Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.
22 – Vratite se, sinovi, što se odvratiste,
izliječit ću odmetništva vaša!
– Evo nas, dolazimo k tebi,
jer ti si Jahve, Bog naš!
23 Doista, prijevarni su visovi,
graja po brdima.
Odista, u Jahvi, Bogu našemu,
spasenje je Izraelovo!
24 Baal je proždro trud naših otaca
još od mladosti naše:
ovce njihove i goveda,
njihove kćeri i sinove.
25 Lezimo u sramotu svoju,
nek’ nas pokrije ruglo naše!
Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo
mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg,
i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.

 

 

4

1 »Ako se, Izraele, želiš vratiti« – riječ je Jahvina –
»k meni se vrati;
ukloniš li grozote svoje,
više ne moraš bježati od mene.
2 Ako se zakuneš: ‘Živoga mi Jahve!’
istinito, pravo i pravedno,
narodi će se blagoslivljati u tebi
i tobom se dičiti.«

3 Jer ovako govori Jahve
Judejcima i Jeruzalemcima:
»Prokrčite sebi prljuše,
ne sijte po trnjacima.
4 Obrežite se Jahvi,
skinite obrezak sa srca svojega,
Judejci i Jeruzalemci,
jer će bijes moj buknuti kao vatra
i gorjet će, a nikog da ugasi,
zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.«

5 Najezda sa sjevera

»Objavite u Judeji,
razglasite u Jeruzalemu!
Trubite u rog širom zemlje,
vičite punim glasom i recite:
‘Svi na okup!
Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!’
6 Dižite znak prema Sionu!
Bježite! Nemojte zastajati!
Jer dovodim nesreću sa sjevera,
veliku propast.
7 Lav se podiže iz čestara svoga,
zatornik naroda izađe iz svog mjesta,
krenu da zemlju tvoju opustoši:
gradove će tvoje razoriti,
nestat će im žitelja.
8 Zato se u kostrijet ogrnite,
kukajte, naričite,
jer rasplamtjela jarost Jahvina
nas nije mimoišla.

9 U dan onaj« – riječ je Jahvina –
»klonut će srce kralju i knezovima.
Svećenici će se zapanjiti,
proroci umuknuti.
10 I reći će: ‘Ah, Jahve, Gospodine,
zaista nas teško prevari
kad reče: Uživat ćete mir,
a sad nam je mač pod grlom.’

11 U to će se vrijeme reći
narodu ovom i Jeruzalemu:
‘Vruć vjetar s pustinjskih sipina
puše prema kćeri naroda moga;
ali ne da hladi i da pročisti!
12 Doći će mi vjetar pun prijetnje,
i ja ću im tada izreći sud!’
13 Gle: diže se k’o oblačine,
kola mu slična vihoru,
konji brži od orlova.
Jao nama! Propadosmo!

14 Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme,
da bi se spasio.
Dokle će se u grudima tvojim
misli zločinačke gnijezditi?
15 Jer glas naviješta od Dana,
s gore Efrajimove najavljuje nesreću.
16 Opomenite, razglasite po Judeji,
obznanite Jeruzalemu:
neprijatelji dolaze iz daleke zemlje
i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
17 poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem,
jer se odmetnu od mene« – riječ je Jahvina.
18 Put tvoj i djela tvoja
to ti učiniše.
To je tvoja nesreća! Kako je gorka,
kako li pogađa u srce!

19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem,
srce mi se razdire!
Dršće mi duša!
Ne mogu šutjeti,
jer čujem glas roga,
poklike bojne.
20 Javljaju slom za slomom,
sva je zemlja poharana,
moji su šatori iznenada opustošeni,
u tren oka sva skloništa moja uništena.
21 Dokle ću gledati bojne znakove,
slušati pozive roga?
22 Da, bezuman je moj narod,
ne poznaju me,
djeca su oni nerazumna,
ništa ne shvaćaju,
mudri su tek za zlodjela,
al’ činiti dobro ne umiju.

23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna,
nebesa: svjetlost im iščezla.
24 Gledam brda: gle, tresu se,
a svi se humci uzdrmali.
25 Gledam: evo čovjeka nema,
ptice nebeske sve su odletjele.
26 Gledam: plodno polje, evo, opustje,
sve gradove razori Jahve
žestinom gnjeva svoga.

27 Da, ovako govori Jahve:
»Sva će zemlja biti poharana,
ja ću joj zadati posljednji udarac.
28 Na to će se zemlja u crno zaviti,
a nebesa, gore, potamnjeti.
Jer rekoh, i neću se raskajati,
odlučih i neću odustati.«
29 Pred vikom »Konjanici i strijelci!«
sva se zemlja u bijeg dade:
bježe u šipražje,
penju se na hridi:
svi su gradovi napušteni:
nigdje više žive duše.
30 A ti, opustošena, što ćeš učiniti?
Da se i grimizom zaodjeneš,
nakitom zlatnim ukrasiš
i oči ličilom izraniš,
uzalud se uljepšavaš!
Ljubavnici tvoji tebe preziru:
traže glavu tvoju.
31 Da, jauk kao u bolesnice čujem,
vrisak kao u one što prvi put rađa;
čuj, to kći sionska jeca
i pruža ruke:
»Jao meni! Duša mi zamire
pod udarcima ubojica!«

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

23:45 Glazba
00:00 Lijepa naša domovino - hrvatska himna; Posvetna molitva sv. Josipu
00:03 Glazba
00:30 Ne brinite se tjeskobno – tema: Korizma koja rješava brige; ur. i vod.: Ante Belić

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Ljubav nije ljubljena" - korizmeno razmatranje s. Beate Prkačin

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj!Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Veljača 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.