Iz 33 - 36
33
1 Psalam nade u Jahvu
Teško tebi koji nepustošen pustošiš,
koji pljačkaš nepljačkan,
kad prestaneš, tebe će opustošiti,
opljačkat’ te kad prestaneš pljačkati.
2 Jahve, smiluj nam se,
u te se uzdamo!
Budi mišica naša svako jutro,
naš spas u doba nevolje.
3 Od silna tutnja pobjegoše narodi,
ti ustade, raspršiše se puci,
4 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške,
na nj će navaliti kao jato skakavaca.
5 Uzvišen je Jahve jer u visini prebiva,
on puni Sion pravom i pravednošću.
6 Pouzdan je tvoj vijek:
mudrost i znanje
spasonosno su blago –
a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
7 Dolazak Jahvin
Gle, stanovništvo Arielovo
kuka po ulicama,
glasnici mironosni
plaču gorko.
8 Opustješe ceste,
s putova nesta putnikâ;
raskidaju se savezi, preziru se svjedoci,
ni prema kome nema obzira.
9 Gine zemlja u žalosti,
u stidu vene Libanon.
Šaron je kao stepa,
Bašan i Karmel ogolješe.
10 »Sada ću ustati«, veli Jahve,
»sada ću se dići, sada uzvisiti.
11 Začeste sijeno, rodit ćete slamu;
dah moj proždrijet će vas kao oganj.
12 Narodi će biti sažgani u vapno,
kao posječeno trnje što gori u vatri.
13 Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio,
a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«
14 Na Sionu strepe grešnici,
trepet spopada bezbožnika:
»Tko će od nas opstati
pred ognjem zatornim,
tko će od nas opstati
pred žarom vječnim?«
15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori,
koji prezire dobit od prinude,
koji otresa ruku da ne primi mito,
koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću,
koji zatvara oči da ne vidi zlo:
16 on će prebivati u visinama,
tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
imat će dosta kruha
i vode će mu svagda dotjecati.
17 Slavna budućnost
Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti,
promatrat će zemlju nepreglednu.
18 Srce će ti u strahu misliti:
»Gdje li je onaj što je brojio,
gdje li onaj što je mjerio,
gdje li onaj što je prebrajao mladiće?«
19 Nećeš više vidjeti divljega naroda,
naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora,
jezika strana što ga nitko ne razumije.
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših:
oči će ti Jeruzalem vidjeti,
prebivalište zaštićeno,
šator što se ne prenosi,
kojem se kolčići nikad ne vade,
nit’ mu se ijedno uže otkida.
21 Ondje nam je Jahve silni,
umjesto rijeka i širokih rukavaca:
neće onud proći nijedna lađa s veslima
niti će koji bojni brod projedriti.
22 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda,
Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.
23 Užad ti je popustila,
ne može držati jarbola ni razviti stijega,
pa se dijeli golemo blago oteto –
kljasti će se naplijeniti plijena!
24 I nijedan građanin neće reći: »Bolestan sam!«
Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.
34
1 Svršetak Edoma
Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi;
čuj, zemljo, i sve što te ispunja,
kruže zemaljski i sve što raste po tebi!
2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode,
razjari se na svu vojsku njihovu.
Izruči ih uništenju,
pokolju ih predade.
3 Leže njihovi pobijeni,
smrad se diže od trupla mnogih,
krv gorama proteče,
4 raspada se sva vojska nebeska.
Nebesa se sviše kao knjiga,
i pada sva njihova vojska,
k’o što lozov list otpada,
k’o što se trusi lišće smokovo.
5 Jer na nebu je opijeni mač moj:
gle, na Edom on se obara,
da kazni narod što ga prokleh.
6 Mač Jahvin krvlju je opijen,
omašćen pretilinom,
krvlju janjećom i jarećom,
pretilinom bubrega ovnujskih.
Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi,
veliko klanje u zemlji edomskoj.
7 S njima će biti poklani bivoli
i junad s bikovima.
Zemlja će se njihovom napojiti krvlju,
i prašina njihova omastit’ pretilinom,
8 jer Jahvi je ovo dan odmazde,
godina naplate da Sion osveti.
9 Potoci se njegovi obrću u smolu,
prašina njegova u sumpor,
i zemlja će mu postat’ smola goreća.
10 Ni noću ni danju ugasit’ se neće,
dim će joj se dizati dovijeka,
iz koljena u koljeno pusta će ostati,
za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome.
11 Zaposjest će je jež i čaplja,
sova i gavran prebivat će u njoj.
Rastegnut će nad njom uže pustoši
i visak praznine.
12 Ondje će se nastaniti jarci,
neće biti više plemića njezinih,
ondje se više neće proglašavat’ kraljevi,
svi će joj knezovi biti uništeni.
13 Nići će trnje u njenim dvorcima,
u tvrđavama kopriva i stričak,
ona će biti jazbina čagljima,
ležaj nojevima.
14 Ondje će se sretat’ divlje mačke s hijenama,
jarci će dozivati jedan drugoga;
ondje će se odmarati Lilit
našavši počivalište.
15 Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja,
ležat’ na njima, u sjeni ih tvojoj izleći;
onamo će slijetati jastrebovi
jedan za drugim.
16 Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte,
nijedno od tog ne izosta,
jer usta njegova tako narediše,
i duh njegov njih sakupi.
17 Jer on im je ždrijeb bacio
i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri:
dovijeka će je oni posjedovati,
od koljena do koljena nju će obitavati.
35
1 Božji sud
Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
2 Nek’ bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga našega.
3 Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
4 Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!«
5 Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
6 tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
7 sažgana će zemlja postat’ jezero,
a tlo žedno – izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrast će rogoz i trska.
8 Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
9 Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti,
već će hodit’ samo otkupljeni,
10 vraćati se otkupljenici Jahvini.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.
36
1 DODATAK
Sanheribova najezda
Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrđene judejske gradove i osvoji ih. 2 Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 3 K njemu iziđe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov.
4 Veliki im peharnik reče: »Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: ‘Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? 5 Misliš li da su prazne riječi već i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 6 Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega. 7 Možda ćete mi odgovoriti: ‘Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.’ Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: ‘Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!’ 8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih. 9 Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike! 10 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: Idi na tu zemlju i razori je!’«
11 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: »Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama.« 12 Ali im veliki peharnik odgovori: »Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?«
13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: »Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga! 14 Ovako veli kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti: ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom. 16 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 17 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinogradâ. 18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 20 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?’«
21 Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: »Ne odgovarajte mu!« 22 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.