Iz 29 - 32
29
1 O Jeruzalemu
Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David!
Nek’ se niže godina na godinu,
nek’ se izredaju blagdani,
2 pa ću pritisnuti Ariel
i nastat će jauk i lelek.
Za mene ćeš biti ariel,
3 opkolit ću te kao David,
rovovima okružiti,
suprot tebi nasipe ću dići.
4 Oboren govorit ćeš sa zemlje,
iz praha mucat’ riječju prigušenom,
glas će ti se iz zemlje dizat’ kao pokojnikov,
iz praha ćeš šaptati besjedu.
5 Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana,
kao pljeva razvijana – rulja silnika:
i odjednom, u tren oka:
6 pohodit će te Jahve nad vojskama
grmljavinom, tutnjem, bukom velikom,
vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.
7 Bit će k’o san, utvara noćna:
mnoštvo svih naroda
što vojuje s Arielom
i svih onih koji zavojštiše na nj
i na utvrde njegove
i koji ga odasvud pritijesniše.
8 Bit će kao kad gladan sanja da jede,
a probudi se prazna želuca;
i kao kad žedan sanja da pije,
pa se, iznemogao, suha grla probudi.
Tako će se dogoditi mnoštvu narodâ
koji vojuju protiv gore sionske.
9 Stanite, skamenite se od čuda,
oslijepite i obnevidite!
Pijani su, ali ne od vina,
posrću, ali ne od silna pića.
10 Jahve je izlio na vas
duh obamrlosti,
zatvorio je oči vaše – proroke,
zastro glave vaše – vidioce.
11 Tajna objave
Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: »De, čitaj to!« – on će odgovoriti: »Ne mogu jer je zapečaćena.« 12 A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: »Čitaj to!« – on će odvratiti: »Ne znam čitati.«
13 Prijetnja
Jahve reče: »Jer mi narod ovaj
samo ustima pristupa
i samo me usnama časti,
a srce mu je daleko od mene
i njegovo štovanje
naučena ljudska uredba,
14 zato ću, evo, i dalje
čudno postupati s ovim narodom –
čudno i prečudno:
i propast će mudrost njegovih mudraca,
pomračit se umnost njegovih umnika.«
15 Protiv zlih savjetnika
Teško onima koji se od Jahve kriju
da bi svoje sakrili namjere
i koji u mraku djeluju i zbore:
»Tko nas vidi i tko nas pozna?«
16 Kolike li naopakosti vaše!
Cijeni li se glina kao lončar,
pa da djelo rekne svome tvorcu:
»Nije me on načinio«?
Ili lonac da rekne lončaru:
»On ne razumije ništa«?
17 Neće li se naskoro Libanon
u voćnjak pretvoriti,
a voćnjak izroditi u šumu?
18 I čut će u onaj dan
gluhi riječi knjige;
oslobođene mraka i tmine,
oči će slijepih vidjeti.
19 A siromasi će se opet radovati u Jahvi,
najbjedniji će klicat’ Svecu Izraelovu,
20 jer neće više biti silnikâ,
nestat će podsmjevačâ,
istrijebit će se svi koji zlo snuju:
21 oni koji riječju druge okrivljuju,
oni koji na vratima sucu postavljaju zamku
i nizašto obaraju pravednika.
22 Zato ovako govori Jahve,
Bog kuće Jakovljeve,
koji otkupi Abrahama:
»Neće se odsad više stidjeti Jakov
i više mu neće lice blijedjeti,
23 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku,
svetit će ime moje.«
Svetit će Sveca Jakovljeva,
bojat će se Boga Izraelova.
24 Zabludjeli duhom urazumit će se,
a oni što mrmljaju primit će pouku.
30
1 Protiv poslanstva u Egipat
»Teško sinovima odmetničkim!« – riječ je Jahvina. »Oni provode osnove koje nisu moje,
sklapaju saveze koji nisu po mom duhu
i grijeh na grijeh gomilaju.
2 Zaputiše se u Egipat,
ne pitajući usta moja,
da se uteku faraonovu zaklonu
i da se zaštite u sjeni Egipta.
3 Zaklon faraonov bit će na sramotu,
i na ruglo zaštita u sjeni Egipta.
4 Eno mu knezova već u Soanu,
podanici stigoše u Hanes:
5 svi će se oni razočarati
u narodu beskorisnom,
neće im biti na pomoć ni na korist,
već na sramotu i porugu.«
6 Drugo proroštvo protiv poslanstva
Proroštvo o negepskim životinjama.
Kroza zemlju nevolje i bijede,
lavice i lava koji riču,
ljutice i zmaja krilatog,
nose oni blago na leđima magaraca
i bogatstvo na grbi deva,
nose ga narodu beskorisnom.
7 Jer prazna je i ništavna pomoć Egipta,
zato ga i zovemo: Rahab – danguba.
8 Oporuka
Ded napiši na ploču
i zapiši u knjigu
da vremenima budućim
svjedočanstvo ostane.
9 Ovo je narod odmetnički,
sinovi lažljivi,
sinovi koji neće da slušaju
zakon Jahvin.
10 Vidovitima oni govore:
»Okanite se viđenja!«
a vidiocima:
»Ne prorokujte istinu!
Govorite nam što je ugodno,
opsjene nam prorokujte!
11 Skrenite s puta, zastranite sa staze,
uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!«
12 Stog ovako zbori Svetac Izraelov:
»Jer riječ ovu odbacujete,
a uzdate se u opačinu i prijevaru
i na njih se oslanjate,
13 grijeh će vam taj
biti poput pukotine,
visoko na zidu izbočene,
koja prijeti rušenjem.
14 Da se sruši k’o što se glinen sud razbije,
slupan nemilice,
te mu se među krhotinama
ne nađe ni rbine,
žerave da uzmeš s ognjišta
il’ zagrabiš vode iz studenca.«
15 Jer ovako govori Jahve Gospod,
Svetac Izraelov:
»Mir i obraćenje – spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša.
Ali vi ne htjedoste.
16 Rekoste: ‘Ne! Pobjeći ćemo na konjima!’ –
i zato, bježat ćete!
‘Na brzim ćemo konjima jahati!’ –
i zato, bit će brži vaši neprijatelji!«
17 Pobjeći će vas tisuća
kad jedan zaprijeti,
zaprijete li petorica,
u bijeg ćete nagnut’
dok vas ne preostane
k’o kopljača na vrhu gore
il’ na brijegu zastava.
18 Al’ Jahve čeka čas da vam se smiluje,
i stog ìzglêdâ da vam milost iskaže,
jer Jahve je Bog pravedan –
blago svima koji njega čekaju.
19 Buduće blagostanje
Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. 20 Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. 21 I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: »To je put, njime idite«, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22 Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: »Napolje!« 23 A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pásti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24 Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 25 I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potokâ i rječicâ – u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26 Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.
27 Propast Asirije
Gle, ime Jahve izdaleka dolazi,
gnjev njegov gori, dim je neizdrživ.
Usne su mu pune jarosti,
jezik mu oganj što proždire.
28 Dah mu je kao potok nabujali
što do grla seže.
On dolazi da prosije narode rešetom zatornim,
da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda.
29 Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim,
kad su srca vesela kao u onoga
koji uza zvuke frule hodočasti
na goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj.
30 Jahve će zagrmjet’ glasom veličajnim
i pokazat’ ruku svoju što udara
u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog,
iz olujna pljuska i krúpê kamene.
31 Od glasa Jahvina
prepast će se Asur,
šibom ošinut.
32 I kad god ga udari šiba kaznena,
kojom će ga Jahve išibati,
nek’ se oglase bubnjevi i citare –
u sav jek boja on s njima ratuje!
33 Odavna je pripravljen Tofet za Moleka
– lomača visoka, široka,
mnogo ognja, mnogo drvlja.
Dah gnjeva Jahvina,
kao potok sumporni,
njega će spaliti.
31
1 Protiv Egipta
Teško onima što slaze u Egipat po pomoć
i nadu u konje polažu
te se uzdaju u mnoga kola
i u mnoštvo konjanika,
ne gledajuć’ s uzdanjem u Sveca Izraelova
i od Jahve savjeta ne tražeć’.
2 Al’ i on je mudar i navalit će zlo,
i neće poreć’ svojih prijetnja;
on će ustat’ na dom zlikovački
i na pomoć zločinačku.
3 Egipćanin je čovjek, a ne Bog;
konji su mu meso, a ne duh;
kada Jahve rukom mahne,
posrnut će pomagač
i past će onaj komu pomaže
– svi će zajedno propasti.
4 Jahve u borbi protiv Asirije
Da, ovako mi reče Jahve:
»Kao što lav ili lavić
nad plijenom reži,
pa i kad se strči na njega
mnoštvo pastira,
on se ne prepada vike njihove,
nit’ za njihovu graju mari –
tako će Jahve nad vojskama sići da vojuje
za goru Sion, za visinu njezinu.
5 Kao ptice što lepršaju krilima,
Jahve nad vojskama zaklanjat će Jeruzalem,
zaklanjat’ ga, izbaviti,
poštedjet’ ga i spasiti.
6 Vratite se onome od kog otpadoste
tako duboko, sinovi Izraelovi.
7 Da, u onaj će dan svatko prezreti
svoje kumire srebrne i zlatne
što ih rukama sebi za grijeh načiniste.
8 Asur neće pasti od mača ljudskoga:
proždrijet će ga mač, ali ne čovječji.
Od mača će bježat’,
al’ će mu satnici pod tlaku pasti.
9 Užasnut, ostavit će svoju hridinu,
prestravljeni, knezovi od svoje će bježat’ zastave« –
riječ je Jahve, čiji je oganj na Sionu
i čija je peć u Jeruzalemu.
32
1 Kraljeva pravednost
Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
2 svaki je kao zavjetrina,
utočište od nevremena,
kao u sušnoj zemlji potoci,
kao sjena u žednoj pustari.
3 Oči vidovitih neće više biti slijepe,
uši onih što čuju slušat će pozorno;
4 srce nerazumnih shvaćat će mudrost,
mucavci će govorit’ okretno i razgovijetno;
5 pokvarenjaka neće više zvati plemenitim,
varalicu neće više držat’ odličnikom.
6 Razlika između pokvarenjaka i plemenita čovjeka
Jer, pokvarenjak govori ludosti
i srce mu bezakonje snuje,
da počini zlodjela,
da o Jahvi oholo govori;
da gladnoga ostavi prazna želuca,
da žednome napitak uskrati.
7 U varalice pakosno je oružje;
on spletke samo kuje,
da lažima upropasti uboge,
pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
8 U plemenita nakane su plemenite
i plemenito on djeluje.
9 Nehajnim ženama
Ustajte, žene nehajne,
slušajte moj glas;
kćeri lakoumne,
čujte mi besjedu.
10 Za godinu i nekoliko dana
drhtat ćete, lakoumnice,
jer jematve neće biti,
plodovi se neće brati.
11 Dršćite, nehajnice,
strepite, lakoumnice,
svucite se, obnažite,
oko bedara kostrijet opašite!
12 Bijte se u prsa
zbog ljupkih polja,
plodnih vinograda;
13 zbog njiva naroda mojega
što rađaju trnjem i dračem;
zbog svih kuća veselih,
grada razigranog.
14 Jer, napuštena bit će palača,
opustjet će bučni grad;
Ofel i kula postat će
brlog dovijeka –
bit će radost divljim magarcima,
paša stadima,
15 dok se na nas ne izlije
duh iz visina.
Jahvin spas
Tad će pustinja postat’ voćnjak,
a voćnjak se u šumu pretvoriti.
16 U pustinji će se nastaniti pravo,
i pravda će prebivati u voćnjaku.
17 Mir će biti djelo pravde,
a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje.
18 Narod će moj prebivati
u nastambama pouzdanim,
u bezbrižnim počivalištima.
19 A šuma će biti oborena,
grad će biti snižen.
20 Blago vama: sijat ćete kraj svih voda,
puštajuć’ vola i magarca da slobodno idu!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
