Sir 46 - 51
46
1 Jošua
Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov,
nasljednik Mojsijev u službi proročkoj,
koji valjano zasluži svoje ime
i bî veliki izbavitelj izabranog naroda,
osvetivši se drskim neprijateljima
i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.
2 Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku
i mačem zamahnuo protiv gradova!
3 Tko je ikad imao njegovu odlučnost?
On je vodio bojeve Gospodnje.
4 Nije li po njemu sunce zastalo
i od jednog dana postala dva?
5 Jer je prizvao Boga svevišnjega
u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji,
i usliša ga veliki Gospod
i pusti krupnu i snažnu tuču.
6 Bacio se na narod dušmanski
i protivnike pobio na strmini:
da bi poznali puci snagu njegova oružja
i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
7 Kaleb
I jer je vjerno išao za Svemogućim
i u dane Mojsijeve ljubav dokazao –
on i Kaleb, sin Jefuneov,
koji se opriješe kad se zbor pobunio,
odvrativši narod od grijeha
i utišavši glasove pobune.
8 Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu,
od šest stotina tisuća pješaka,
da ih uvede u baštinu njihovu,
u zemlju kojom teče med i mlijeko.
9 Još je Kalebu dao snagu,
koja s njime do starosti ostade,
te se mogao verati po visinama zemaljskim,
koje su baština potomcima njegovim,
10 da bi spoznao sav Izrael
da je dobro ići vjerno za Gospodom.
11 Suci
I suci, svaki po svom imenu,
koji uvijek bijahu srca vjerna
i koji se ne odmetnuše od Boga –
da je blagoslovljen spomen njihov.
12 Neka im kosti procvatu u grobu
i neka se imena tih slavnih ljudi
pomlade u sinovima njihovim.
13 Samuel
Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu,
prorok Gospodnji,
on utemelji kraljevstvo
i pomaza vladare nad svojim narodom.
14 Po Zakonu Gospodnjem upravljaše općinom,
i Gospod je pohodio Jakova.
15 Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom,
u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.
16 I on prizva Boga u nevolji
kada ga odasvud pritisnuše dušmani
prinoseći mliječno janješce.
17 Tada zagrmje Gospod s neba
i u strašnoj lomljavi začu glas njegov;
18 porazio je vođe dušmanske
i satro knezove filistejske.
19 I kad je polazio na počinak vječni,
posvjedočio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim:
»Ni od koga nikad ne uzeh ništa,
čak ni potplate obične.«
I nitko ga nije optužio.
20 A kad je usnuo, proreče još jednom
i objavi kralju njegov kraj.
I ispod zemlje podignu svoj glas proročki
da izbriše opačinu s naroda.
47
1 Natan
Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.
2 David
Kao što se pretilina odvaja za pričesnicu,
tako bî David odabran od sinova Izraelovih.
3 Igraše se s lavom kao s jarićima
i s medvjedima kao s janjcima;
4 zar nije još kao dječak ubio diva
i skinuo sramotu s naroda
kad je iz praćke bacio kamen
i slomio oholost Golijata?
5 Jer i on prizva Boga svevišnjega,
koji mu je dao snagu desnici,
da obori junaka vješta bojevima
i podigne jakost narodu svome.
6 Zato mu je dana slava od deset tisuća,
i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda,
i ponudiše mu krunu slavnu,
7 jer on svuda porazi neprijatelje
i uništi protivnike Filistejce
i slomi silu njihovu do današnjega dana.
8 U svakome svom djelu slavio je
Svetog svevišnjeg riječima hvale;
pjevao je svim srcem svojim
i ljubio Tvorca svoga.
9 Pred žrtvenik je postavio glazbala
da zvucima njihovim zasladi pjesmu.
10 Blagdanima je sjajnost dodao
i savršeno uresio svetkovine,
proslavljao sveto ime Gospodnje,
i Svetište je odzvanjalo već od zore.
11 Zato mu Gospod grijehe oprosti
i podiže dovijeka silu njegovu
i dade mu savez kraljevski,
slavni prijestol u Izraelu.
12 Salomon
Mudar ga je sin naslijedio,
koji se, zbog njega, nadaleko proširio.
13 Salomon kraljevaše u vrijeme mirno,
i Bog mu dade mir odasvuda,
da je uzmogao sazdati dom imenu njegovu
i podići vječno svetište.
14 Kako li si mudar bio za svoje mladosti
i prepun spoznaje poput rijeke!
15 Prekrio si zemlju umom svojim
i ispunio je tajanstvenim izrekama.
16 Ime ti se pročulo do dalekih otoka
i stekao si ljubav svojim mirom.
17 Začudio si svijet pjesmama svojim,
pričama, poslovicama i odgovorima.
18 U ime Gospodina Boga,
koji se Bogom Izraela zove,
nakupio si zlata kao kositra
i namnožio srebra kao olova.
19 A slabine si svoje potom priklonio ženama
i postao rob svoga tijela.
20 Ljagom si okaljao slavu svoju
i oskvrnuo svoj rod,
navukao si gnjev na porod svoj,
i nevolju svojim potomcima.
21 Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo:
i od Efrajima izađe pobunjena vlast.
22 Ipak Bog nije odbacio milosti svoje,
niti je pogazio riječi svoje:
izabranika svoga nije lišio potomstva
te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio,
već je dao Ostatak Jakovu
i domu Davidovu korijen od njega.
23 Roboam
I počinuo je Salomon kraj otaca svojih,
ostavivši jednog od svojih kao nasljednika,
najglupljeg od čitava naroda, čovjeka bez razbora:
Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.
24 Jeroboam
A zatim dođe Jeroboam, sin Nabatov,
koji navede na grijeh Izraela
i uputi Efrajima na put zloće.
Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše
te ih otjeraše iz zemlje njihove.
25 Jer okušavahu svaku vrstu opačine,
sve dok ih osveta ne snađe.
48
1 Ilija
I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja.
2 On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
3 Po riječi je Božjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
4 Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
5 Podigao si mrtva od smrti
iz podzemlja po riječi Svevišnjeg.
6 Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
7 Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
8 Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
9 Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
10 Određen si u prijetnjama budućim
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
11 Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
12 Elizej
Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
13 Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
14 Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.
15 Nevjernost i kazna
Ali se kraj svega toga narod nije pokajao
niti se ostavio grijeha svojih,
dok ne bî izagnan iz domaje
i rasijan po svim zemljama svijeta;
16 samo je nešto ljudi ostalo,
s vladarom iz kuće Davidove.
Neki su od njih pravo činili pred Gospodom,
a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh.
17 Ezekija
Ezekija utvrdi grad svoj
i dovede vodu sred njega,
željezom prokopa pećine
i sagradi spremišta vodena.
18 Za vijeka se njegova diže Sanherib
i posla Rabsaka,
koji diže ruku na Sion
i u oholosti svojoj huljaše.
19 Tada su im drhtala srca i ruke
i podnosili su muke kao žene u trudovima;
20 ali prizvaše milostivog Boga
i podigoše ruke svoje prema njemu.
I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas
i spasio ih rukom Izaijinom,
21 razbio je logor asirski,
i njegov ih anđeo sve pobi.
22 Izaija
Jer je Ezekija činio što je Gospodu milo
i držao se putova Davida, oca svojeg,
kako mu je zapovjedio prorok Izaija,
velik i pouzdan u viđenju svojem.
23 U dane se njegove sunce povratilo,
on je kralju produžio život.
24 U silini duha vidio je stvari posljednje
i tješio je žalobne na Sionu.
25 Objavio je budućnost sve do kraja vremena
i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.
49
1 Jošija
Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa,
pripravljena umijećem mirisarskim;
svačijim je ustima kao med sladak
i kao glazba na vinskoj gozbi.
2 Pravim je putem kročio da obrati narod
i zatro je gnusnu bezbožnost.
3 Srce je svoje upravio prema Gospodu
i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.
4 Posljednji kraljevi i proroci
Osim Davida, Ezekije i Jošije,
svi ostali gomilahu opačinu na opačinu.
Jer napustiše zakon Svevišnjega,
nestalo je kraljeva judejskih.
5 Snagu svoju dadoše drugima
i slavu svoju tuđinskom narodu.
6 Spališe sveti izabrani Grad
i opustošiše ceste njegove,
7 po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu,
iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj,
da istrijebi i obara, zatire,
ali i da sagradi i utvrđuje.
8 Ezekiel je vidio prizor slave
koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.
9 Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena,
na korist onih koji se drže putova pravednih.
10 A što se tiče dvanaest proroka,
procvale im kosti iz rake njihove,
jer su utješili Jakova
i izbavili ga vjerom i nadom.
11 Zerubabel i Jošua
Kako proslaviti Zerubabela?
On bijaše kao pečatnjak na desnici.
12 A takav bî i Jošua, sin Josedekov:
oni u svoje vrijeme sagradiše Dom
i podigoše Gospodu sveti hram,
određen za vječnu slavu.
13 Nehemija
Velik je i spomen na Nehemiju,
koji je podigao naše zidove razvaljene,
postavio vrata i prijevornice
i obnovio naše domove.
14 Kratak pregled
Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok,
on je bio uznesen sa zemlje.
15 A je li se ipak rodio čovjek kao Josip?
Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem.
Kosti su mu posjećene.
16 Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima,
ali je Adam iznad svih živih stvorova.
50
1 Veliki svećenik Šimun
Šimun, sin Onijin, veliki svećenik,
za svoga je života popravio Dom,
u svoje je vrijeme učvrstio hram.
2 Položio temelje dvostruke visine
i visoka kruništa oko svetišta.
3 U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano,
jezero poput mora golemo.
4 U brizi da narod izbavi od propasti,
utvrdio je grad protiv opsade.
5 Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi,
kad bi izašao iza zastora Doma!
6 Kao zvijezda Danica među oblacima
i kao mjesec pun;
7 kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega
i kao sjajna duga na blistavim oblacima;
8 kao ruža u proljetne dane
i kao ljiljan kraj izvora;
kao grana tamjanova za žara ljetnoga
9 i kao plamen i kâd u kadionici;
kao vrč od kovana zlata,
optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;
10 kao maslina puna plodova
i kao čempres što se diže u oblake.
11 Kad bi na se metnuo krasnu odjeću
i obukao se u divne haljine,
i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik
i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;
12 kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika,
a sam stajao kod ognjišta oltarskog
okružen vijencem braće svoje
kao mladi cedar libanonski:
okruživahu ga kao grane palmine
13 svi sinovi Aronovi u slavi svojoj,
s prinosima Gospodnjim na rukama,
pred svim zborom Izraelovim.
14 Dok je on vršio službu kod oltara,
prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;
15 pružio bi ruku svoju za posudom
i prolio soka od grožđa,
izlivši ga na podnožje oltarsko
za ugodni miris svevišnjem Kralju svega.
16 Klicali bi tad sinovi Aronovi
i trubili u trublje od tučene kovine
i ječali jekom silnom
u spomen pred Svevišnjim.
17 I tada bi sav narod odjednom
pao na zemlju ničice
da se pokloni Gospodu,
Svevladaru, Bogu svevišnjem.
18 A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice:
sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,
19 dok se narod utjecao Bogu svevišnjem,
moleći se pred Milosrdnim
dok se ne bi svršila služba Gospodnja
i obred priveo kraju.
20 Potom bi sišao i podigao ruke svoje
nad svim zborom sinova Izraelovih
da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti
i prodiči se njegovim imenom.
21 I još jednom svi bi pali ničice
da prime blagoslov Svevišnjeg.
22 Nagovor
A sada blagoslovite Boga svemira,
koji čini čudesa svagdje,
koji uzdiže naše dane od utrobe majčine
i čini s nama po milosti svojoj.
23 On neka nam dadne radosno srce
i podari mir našem vremenu, u Izraelu,
na vijeke vijekova.
24 Neka milost njegova bude trajno s nama
i neka nas u naše vrijeme izbavi.
25 Brojčane izreke
Na dva se naroda gnuša moja duša,
a treći i nije narod:
26 na žitelje Seirske gore i na Filistejce
i na ludi puk koji živi u Šekemu.
27 Zaključak
Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu
Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema,
koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.
28 Blago čovjeku koji o ovome razmišlja
i primajući to k srcu postaje mudar.
29 Bude li postupao prema tome,
u svemu će biti moćan,
jer je svjetlost Gospodnja njegov put.
51
1 DODACI
Himna zahvalnica
Slavit ću te, Gospodaru, Kralju, i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj.
Zahvaljujem imenu tvojem,
2 jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj
i spasio si tijelo moje od propasti,
od zamke prijevarna jezika,
od usana što laži kuju
i pred onima što su okolo mene
bio si zaštitnik i pomoćnik moj.
3 Po velikom milosrđu i imenu svom
izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli,
iz ruku onih koji mi o glavi rade,
od mnogih kušnja koje pretrpjeh,
4 od gušenja u vatri koja me okružila,
iz središta ognja koji nisam potpalio,
5 iz duboke utrobe podzemlja,
od nečista jezika i lažljive riječi,
6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem.
Duša moja bijaše blizu smrti
i život moj na pragu podzemlja.
7 Okruživahu me sa svih strana
i nije bilo nikoga da mi pomogne;
pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud.
8 Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode,
i djela tvojih još od iskona,
kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju
i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih.
9 Tad podigoh sa zemlje glas svoj
i zamolih spas od smrti,
10 zazvah Gospodina,
oca mojega Gospodina:
»Ne ostavi me u dan nevoljni,
u vrijeme moje nemoći protiv oholih. –
Slavit ću ime tvoje bez prestanka
i zahvalnu ti hvalu pjevati.«
11 I bî molba moja uslišana,
izbavio si me od propasti,
spasio me od vremena zloće.
12 I stoga ću te hvaliti i slaviti
i blagoslivljati ime Gospodnje.
13 Pjesma o traženju mudrosti
Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja
molio sam otvoreno za mudrost u molitvama.
14 Pred vratima Svetišta za nju sam molio
i do posljednjeg ću dana tragati za njom.
15 Od njena cvata pa do sazrela grozda
radovalo joj se srce moje.
Noga je moja kročila pravim putem
i tražio sam mudrost od svoje mladosti.
16 Prignuvši malo uho, naučih je
i stekoh mnogu pouku.
17 Po njoj uznapredovah
i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću.
18 Jer odlučih u djelo je provesti,
žarko za dobrom tragah i neću se stidjeti.
19 Duša se moja za nju borila,
pomno sam se držao Zakona.
Pružao sam ruke prema nebu
i oplakivao što je ne poznam.
20 Usmjerih svoju dušu prema njoj
i nađoh je u čistoći.
Od početka joj posvetih svoje srce,
i neću nikad biti napušten.
21 I utroba mi uzdrhta od čežnje za njom,
i stoga stekoh valjano blago.
22 Za plaću mi je Gospod jezik podario:
njime ću ga slaviti.
23 Priđite k meni, vi nepoučeni,
u mojoj školi sjedite.
24 Zašto da u tom oskudijevate,
i da vam duše toliko žeđaju?
25 Otvorih svoja usta i rekoh:
»Kupujte je bez novaca,
26 podmetnite vrat svoj pod njen jaram
i neka vam duše prihvate pouku.
Tko je traži – blizu mu je,
i čovjek odan nalazi je.
27 Pogledajte očima svojim:
kako sam se malo trudio,
a mnogo spokoja stekao.
28 Kupujte pouku velikom svotom novca,
njome ćete steći mnogo zlata.
29 Nek’ se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem,
i nikad se ne stidite hvaliti ga.
30 Učinite djelo svoje prije određena vremena:
u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću.«
Mudrost Isusa, sina Sirahova.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
