Sir 41 - 45
41
1 Smrt
O smrti, kako je gorka pomisao na te
čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih,
čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje
i još ima snage uživati raskoš!
2 O smrti, odluka je tvoja dobrodošla
čovjeku ubogu i bez snage,
istrošenu starcu, izmorenu brigama,
nevjeričnu i na kraju strpljivosti.
3 Ne boj se zakona smrti,
sjeti se onih prije tebe
i onih što će poslije doći.
4 To je presuda Gospodnja svemu živom –
i čemu se opirati volji Svevišnjega?
Živio ti deset, stotinu ili tisuću godina,
u podzemlju ti neće predbacivati dužinu života.
5 Kob opakih
Opake su hulje sinovi grešnika
i oni koji zalaze u nastambe bezbožničke.
6 Baština djece grešničke na propast je osuđena,
potomstvo njihovo predmet je vječna ukora.
7 Bezbožna oca proklinju vlastita djeca,
jer su zbog njega u sramoti.
8 Teško vama, bezbožnici,
koji zapostavljate zakon Boga svevišnjega.
9 Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste,
a kad umrete, prokletstvo ćete baštiniti.
10 Sve što je od zemlje u zemlju se vraća,
tako i bezbožnici iz prokletstva u propast.
11 Ljudi žale za svojim mrtvima,
ali će opako ime grešnika nestati.
12 Brini se za ime, jer ti ono ostaje dulje
nego tisuće velikih zlatnih zaloga.
13 Sretan život traje stanovit broj dana,
ali časno ime ostaje zauvijek.
14 Osjećaj stida
Držite, djeco, pouke moje u miru.
Skrivena mudrost i blago nevidljivo,
kakva je korist od obojega?
15 Bolji je čovjek koji krije ludost svoju
negoli koji krije mudrost svoju.
16 Stidite se prema onome što vam govorim,
jer nije dobro svakom stidu podlijegati
niti svi jednako cijene sve.
17 Pred ocem i majkom stidi se bludnosti
i laži pred poglavarom i moćnikom,
18 zločina pred sucem i knezom,
bezakonja pred općinom i narodom,
19 nepravde pred drugom i prijateljem,
krađe pred susjedstvom u kojem živiš.
20 Pred istinom Božjom i zavjetom
stidi se naslanjati lakte na stol,
21 prezirno primati i darivati
i ne odgovarati onima koji te pozdravljaju;
22 stidi se piljiti u tuđu ženu
i okrenuti leđa rođaku,
23 prisvojiti tuđi dio ili dar,
udvarati se udanoj ženi,
24 biti prisan sa sluškinjom njezinom:
ne prilazi njezinoj postelji!
25 Stidi se riječi pogrde pred prijateljima svojim
i nemoj kuditi nakon darivanja,
26 ponavljati i širiti glasine i izdavati tajne.
27 Tad ćeš biti istinski stidljiv
i naći ćeš milost u očima sviju ljudi.
42
1 Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne krši zbog ljudskog obzira:
2 Zakona i Saveza Svevišnjega,
presude koja daje pravdu i bezbožniku,
3 čista računa s drugom i suputnikom,
diobe svoje baštine prijateljima,
4 točnosti u mjerilima i utezima,
malena ili velika probitka,
5 dobitka u trgovačkim poslovima,
stroge stege prema svojoj djeci
i da do krvi išibaš opakoga slugu.
6 Kad je žena radoznala, dobar je pečat;
a gdje je mnogo ruku, zaključavaj.
7 Kad što daješ, pazi na broj i težinu,
i svaki izdatak i primitak zabilježi.
8 Ne stidi se ukoriti glupana ili luđaka
ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladićima.
Tako ćeš pokazati kako si uistinu obrazovan,
i svi će ti odobravati.
9 Očeva briga zbog kćeri
Kći je ocu potajna mòra,
briga za nju spavati mu ne da:
u mladosti, strah da se neće udati,
a kad se uda, da je muž ne zamrzi;
10 dok je djevica, da je tko ne zavede
i da ne zatrudni u kući očevoj,
a u kući muževljoj da se ne razbludi,
i kad je već žena, da ne bude nerotkinja.
11 Ako ti je kći neposlušna, dobro je pazi
da ne načini od tebe ruglo neprijateljima tvojim,
priču gradsku i predmet svačijeg klevetanja
i da te ne obeščasti u očima sviju.
12 Žene
Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom ljepotom
i ne sjedaj sa ženama.
13 Jer iz odijela izlazi moljac,
a od žena ženska zloća.
14 Bolja je zloća muška nego dobrota ženska;
od žene potječe sramota i ruglo.
15 II. SLAVA BOŽJA
1. U PRIRODI
Sad ću podsjetiti na djela Božja,
i što sam vidio, to ću ispričati.
Riječima Gospod stvori djela svoja,
i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj.
16 Sunce sjajno sve obasjava,
i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.
17 Gospod nije dao anđelima moć
da govore o svim čudesima
koja je Gospod, gospodar svega, čvrsto sazdao
kako bi svemir opstao u slavi njegovoj.
18 Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog
i prozreo sve tajne njihove.
Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji
i promotrio je znake vremena.
19 On objavljuje prošlost i budućnost
i otkriva stvari skrivene.
20 Ni jedna mu misao promaći ne može,
ni jedna se riječ ne može njemu skriti.
21 On je uredio čudesna djela svoje mudrosti,
jer je jedini od vječnosti do vječnosti.
Niti mu se što može dodati niti oduzeti
i njemu savjet ničiji ne treba.
22 Kako li su divna sva djela njegova,
kao sjajna iskra njihov je prizor.
23 Sve to živi i traje dovijeka,
i u svakoj prilici sve je poslušno.
24 Sve je dvostruko, jedno prema drugome,
i ništa nije stvorio nepotpuno.
25 Jedno drugo izvrsnošću nadmašuje,
i tko se može nasititi njegove krasote?
43
1 Sunce
Ponos visinâ, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru.
2 Kad se sunce pomalja, izlazeći objavljuje:
»Divno je i čudesno djelo Svevišnjeg!«
3 Kad je o podne, žari krug zemaljski,
i tko bi izdržao žegu njegovu?
4 U peć treba puhati da se dobije toplina,
a sunce sažiže planine tri puta snažnije;
riga pare plamene
i zrakama svojim zasljepljuje oči.
5 Velik je Gospod koji ga načini
i čije riječi požuruju njegov hod.
6 Mjesec
I mjesec tako, uvijek točan,
označuje vrijeme i vječni je znak.
7 Mjesec označuje blagdane,
to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno.
8 Od njega mjesec dobiva svoje ime.
On čudesno raste u mijenama svojim,
stijeg vojske nebeske
što blista na svodu nebesa.
9 Zvijezde
Sjaj je zvijezdâ ljepota neba,
blistav ures visinama Gospodnjim.
10 Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju
i ne zamaraju se nikad od straže svoje.
11 Duga
Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina,
jer je tako veličanstvena u sjaju svojem.
12 Preko nebesa prebacuje dični luk
što ga razape ruka Svevišnjeg.
13 Čudesa prirode
Po zapovijedi njegovoj pada snijeg
i munje požuruje svojom naredbom.
14 Tako se otvaraju i riznice njegove
iz kojih izlijeću oblaci kao ptice.
15 Silom svojom drži oblake
i mrvi ih u tuču.
16 <16a>Kad se on pojavi, gore se tresu,
17 <17a>i kad grom njegov zagrmi,
zemlja se uvija od bola.
<16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak,
<17b>vijavica sjeverna i vihor olujni.
18 Kao ptice prši njegov snijeg
i pada kao jato skakavaca.
Oko se divi ljepoti njegove bjeline
i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
19 Inje pada kao sol na zemlju,
i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje.
20 Kad zapuše hladni sjever,
tad se led uhvati na vodi,
spusti se na svaku mirnu vodu,
koja se onda njime kao oklopom odjene.
21 On guta gore i sažiže pustinju
i kao oganj proždire bilje.
22 Ali oblaci ubrzo sve liječe
i poslije žege osvježava rosa.
23 Namišlju je svojom ukrotio bezdan
i po njemu razastro otoke.
24 Pomorci pričaju o pogibeljima morskim
i divimo se onomu što od njih čujemo:
25 jer i tu su neobična i prečudesna djela njegova,
zvijeri svakojake i nemani morske.
26 Njegovom pomoću sve se svršava dobro
i sve se uređuje prema riječi njegovoj.
27 Ma koliko da dodamo, ne bismo završili;
jednom riječju: »On je sve!«
28 Odakle smoći dovoljno snage da ga slavimo,
jer on je velik, iznad svih je djela svojih.
29 Strašan je Gospod i veoma velik,
i čudesna je moć njegova.
30 Veličajte Gospoda u hvalama svojim
koliko god možete, a on će vas uvijek nadmašivati;
napregnite svu svoju snagu kad ga veličate,
ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja nećete doći.
31 Jer tko ga je ikad vidio pa da opriča?
I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje?
32 Mnogo je otajstava većih nego su ova,
jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih!
33 Sve je stvorio Gospod,
koji je mudrost dao pobožnima.
44
1 2. U POVIJESTI
Pohvala predaka
Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima.
2 Mnogo je slave podijelio Višnji
i pokazao svoje veličanstvo od iskonskih dana.
3 Jedni vladahu kraljevstvima svojim
i bijahu poznati po svojoj snazi;
drugi bijahu mudri savjetnici
i izricahu riječi proročanske.
4 Savjetom svojim upravljahu ljudima,
razumijevanjem narodne mudrosti,
i mudrim napucima svojeg nauka.
5 Neki skladahu napjeve
i pisahu pjesme;
6 drugi bijahu bogati i moćni
živeći mirno u domovima svojim.
7 Svi se oni proslaviše u svom vremenu
i bijahu slava svojeg doba.
8 Neki od njih ostaviše ime za sobom
te se o njima još hvale pjevaju.
9 A drugima opet nema spomena,
iščezoše kao da nikad nisu niti postojali;
sada su kao da ih nikad nije bilo,
tako i djeca njihova za njima.
10 Ali ovi bijahu ljudi pobožni
čija se dobra djela ne zaboravljaju;
11 u potomcima njihovim ostade bogata baština
što je oni namriješe.
12 Djeca im se vjerno drže zavjetâ,
i potomstvo njihovo, zbog njih;
13 dovijeka njihova loza ostaje
i ne briše se dika njihova;
14 u miru počivaju tijela njihova
i ime živi za sva pokoljenja;
15 mudrost njihovu objavljuju puci
i slavu njihovu naviješta općina.
16 Henok
Henok se svidio Gospodu i bî prenesen,
uzor obraćenja za sva pokoljenja.
17 Noa
Noa bijaše savršen pravednik
i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj;
po njemu je spašen ostatak na zemlji u doba potopa.
18 Vječni je savez utemeljen s njim
da više neće od potopa izginuti sve živo.
19 Abraham
Abraham, otac slavni mnoštva naroda,
nitko mu u slavi nikad nije bio ravan;
20 on je čuvao zapovijed Svevišnjega
i sklopio savez s njim;
on je taj savez učvrstio svojim tijelom
i u dan kušnje vjeran ostao.
21 Zato mu je Gospod zakletvom obećao
da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu,
da će ga umnožiti kao prah zemaljski
i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde.
I dati im zemlju u baštinu,
od mora do mora,
od Rijeke do krajeva zemaljskih.
22 Izak i Jakov
I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama,
zajamčio 23 blagoslov svih ljudi
i utemeljio je savez na glavi Jakovljevoj.
I utvrdio ga u svojim blagoslovima
i dao mu zemlju u baštinu:
podijelio je na dijelove
i razdijelio među dvanaest plemena.
45
1 Mojsije
Od njega je potekao čovjek čestit
koji je našao milost pred svima,
drag Bogu i ljudima,
Mojsije, blagoslovljena spomena!
2 Podijelio mu slavu kao i svetima
i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima.
3 Na njegovu je riječ znamenja zaustavio
i ukrijepio ga pred licem kraljeva;
dao mu zapovijedi za narod njegov
i otkrio mu nešto od svoje slave.
4 Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga,
izabra ga jedinog između sviju ljudi;
5 dopusti mu da čuje glas njegov
i uvede ga u tamu;
dade mu zapovijedi licem u lice,
zakon života i spoznaje,
da Jakova uči Savezu
i Izraela naredbama njegovim.
6 Aron
Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija,
brata njegova, iz plemena Levijeva.
7 Vječni savez sklopi s njim
i dade mu svećeništvo naroda.
Usreći ga odjećom ukrasnom,
obuče ga u odoru slave.
8 Odjenu ga najljepšom odjećom,
okruni ga znakovljem moći,
hlačama, haljom i oplećkom.
9 Obloži ga mogranjem
i brojnim zvončićima zlatnim uokolo,
da zveckaju pri koračanju njegovu,
da im se u svetištu čuje zvon
na opomenu sinovima naroda njegova.
10 I svetu odjeću od zlata,
grimiznu, svu izvezenu;
oplećak sudački, urim i tumim,
od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;
11 drago kamenje, urezano kao pečatnjaci
u zlatnu okovu, djelo draguljara,
kao opomenu s natpisom urezanim,
prema broju plemena Izraelovih.
12 I krunu zlatnu na kapi,
ukrašenu pečatom posvete,
ures vrhunski, djelo veličanstveno,
ukrase, očima u nasladu.
13 Nitko nikad sličnih nije vidio,
i nikada ih nije tuđinac oblačio,
nego samo sinovi njegovi
i odvjetci njegovi zauvijek.
14 Njegove žrtve potpuno se spaljuju,
trajno, dvaput svakog dana.
15 Njemu Mojsije dade svećeničku vlast
i svetim ga uljem pomaza,
i to mu bijaše vječni savez
i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju,
da mu služi i bude svećenikom
i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.
16 Izabra ga između svih živih
da mu prinosi žrtvu i tamjan,
da mu pali miris ugodni za spomen
i da očišća sinove Izraelove.
17 Još mu svoje zapovijedi dade
i povjeri mu odredbe Zakona
da pouči Jakova naredbama njegovim,
da prosvijetli Izraela njegovim zakonom.
18 Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji
i pozavidješe mu u pustinji,
ljudi Datanovi i Abiramovi,
Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.
19 I vidje Gospod i rasrdi se
i uništi ih žarom svoje srdžbe.
Posla na njih čudesa
i sažeže ih plamenim ognjem.
20 I umnoži tako slavu Aronu
i dade mu baštinu njegovu,
odredi mu pretilinu prvinâ,
prije svega kruha u izobilju.
21 Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim,
koje Gospod pokloni njemu
i potomstvu njegovu.
22 Samo u zemlji on baštine nema,
nema svog dijela među narodom,
jer Gospod je njegov dio i baština.
23 Pinhas
I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi
zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem.
Jer kad se narod pobunio, postojan je bio
i plemenito smiona srca,
i tako je stekao oproštenje Izraelu.
24 Zato bî savez mira zapečaćen s njim,
da bude poglavar svetišta i naroda svoga
te njemu i potomstvu njegovu pripadne
dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.
25 Učinio je savez i s Davidom,
sinom Jišaja, iz plemena Judina,
ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje,
dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.
26 Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi
da narodu njegovu pravedno sudite,
da vrline predačke nikad ne nestanu
i da slava njihova prijeđe na potomke njihove.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
