Prop 9 - 12
9
1 Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, s djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost.
2 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.
3 Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.
4 Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.
5 Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.
6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem.
7 Zato s radošću jedi svoj kruh
i vesela srca pij svoje vino,
jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo.
8 U svako doba nosi haljine bijele
i ulja nek’ ne ponestane na tvojoj glavi.
9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.
10 I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u podzemlju u koje ideš.
11 3. Slučaj
Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže.
12 Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.
13 Još vidjeh pod suncem i ovu »mudrost« koja mi se učini velikom:
14 Bî jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve.
15 Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka.
16 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi.
17 Blage se riječi mudraca bolje čuju nego vika zapovjednika nad luđacima.
18 Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.
10
1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
2 Mudrac kroči pravim putem,
a luđak krivim.
3 Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
4 Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
5 Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
6 ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
8 Tko jamu kopa, u nju pada;
i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava;
tko cijepa drva, može nastradati.
10 Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
11 Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
12 Pune su miline riječi iz usta mudraca,
a bezumnika upropašćuju njegove usne.
13 On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
14 Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
15 Luđake mori njihov trud;
tko ne zna puta, ne može u grad.
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
18 S lijenosti se ugiblju grede,
zbog nebrige prokišnjava kuća.
19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
20 Ni u svojoj misli ne kuni kralja,
ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša,
jer će ptice odnijeti glas
i kleveta lako okrilati.
11
1 Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.
2 Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.
3 Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.
4 Tko pazi na vjetar, ne sije,
i tko gleda na oblake, ne žanje.
5 Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori.
6 Ujutro sij svoje sjeme,
a navečer nek’ ti ruka ne počiva.
Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.
7 4. Starost
Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.
8 Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.
9 Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti,
i veseli se u danima svoga mladenaštva;
idi putovima svoga srca
i slijedi želje svojih očiju;
ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.
10 Ukloni, dakle, jad iz svoga srca
i udalji bol od svojega tijela.
Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
12
1 I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: »Ne mile mi se.«
2 Prije nego potamni sunce i svjetlost,
mjesec i zvijezde,
i vrate se oblaci iza kiše.
3 U dan kad zadrhte čuvari kuće
i pognu se junaci,
i dosađuju se mlinarice
jer ih je premalo,
i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
4 kad se zatvore ulična vrata,
oslabi šum mlina,
kad utihne pjev ptice
i zamru zvuci pjesme.
5 Kad je put uzbrdo muka
i svaki izlazak prijetnja;
a badem je u cvatu,
i skakavac ne skače više,
i koprov plod puca,
jer čovjek ide u svoj vječni dom!
A narikače već se kreću ulicama.
6 Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;
7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.
8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.
9 Zaglavak
A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 10 Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.
11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.
12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo.
13 Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.« 14 Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
