Ps 106 - 110
106
1 PSALAM 106 (105)
Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2 Tko će izreć’ djela moći Jahvine,
tko li mu iskazat’ sve pohvale?
3 Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim
5 da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.
6 Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
7 Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
8 Al’ on ih izbavi rad’ imena svoga
da pokaže silu svoju.
9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,
provede ih izmeđ’ válâ kao kroz pustinju.
10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi,
oslobodi iz ruku dušmana.
11 I prekriše vode neprijatelje njine,
ne ostade nijednoga od njih.
12 Vjerovahu riječima njegovim
i hvale mu pjevahu.
13 Zaboraviše brzo djela njegova,
ne uzdaše se u volju njegovu.
14 Pohlepi se daše u pustinji,
iskušavahu Boga u samoći.
15 I dade im što iskahu,
al’ u duše njine on groznicu posla.
16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru,
Aronu, kog posveti Jahve.
17 Otvori se zemlja, Datana proždrije,
Abiramovo pokri mnoštvo.
18 Oganj pade na sve mnoštvo njino
i zlotvore plamen sažga.
19 Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku od zlata slivenu.
20 Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
22 i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
23 Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
24 Prezreše oni zemlju željkovanu
ne vjerujuć’ njegovoj riječi.
25 Mrmljahu pod šatorima svojim,
ne poslušaše glasa Jahvina.
26 Zakle se tada podignutom rukom:
sve će ih pokosit’ u pustinji,
27 potomstvo njino međ’ narode razbacat’,
njih razasut’ po zemljama.
28 Posvetiše se Baal Peoru
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
29 Razjariše ga nedjelima svojim,
i on na njih pošast baci.
30 Al’ se Pinhas diže, sud izvrši
i pošasti nesta tada.
31 U zasluge to mu uđe
u sva pokoljenja dovijeka.
32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih,
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
33 jer mu duh već ogorčiše,
nesmotrenu riječ izusti.
34 I ne istrijebiše naroda
za koje im Jahve bješe naredio.
35 S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.
36 Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.
37 Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
38 Prolijevahu krv nevinu,
krv sinova i kćeri svojih,
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana,
39 djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
41 Predade ih u ruke pogana
te vladahu njima mrzitelji njini.
42 Mučili ih neprijatelji
i tlačili rukom svojom.
43 Prečesto ih izbavljaše,
al’ ga razjariše naumima svojim:
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
44 On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu
45 i sjeti se svog saveza s njima,
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
46 Učini da nađu milost u onih
što ih bjehu zarobili.
47 Spasi nas, Jahve, Bože naš,
i saberi nas od bezbožnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime,
da se tvojom slavom ponosimo.
48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka dovijeka!
I sav narod neka kaže:
»Amen! Aleluja!«
107
1 PSALAM 107 (106)
Bog spašava čovjeka iz svake nevolje
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je dovijeka ljubav njegova!
2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici
koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3 i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
7 Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9 Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10 U mraku sjeđahu i u tmini,
sputani bijedom i gvožđima,
11 jer su prkosili besjedama Božjim
i prezreli naum Svevišnjega.
12 Srce im stoga skrši patnjama:
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
14 Izvede ih iz tmina i mraka,
raskide okove njihove.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16 Jer razbi vrata mjedena
i gvozdene polomi zasune.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,
ispaštajuć’ svoje opačine:
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj,
do vrata smrti oni dođoše.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi
i život im spasi od jame grobne.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22 Nek’ prinose žrtve zahvalnice
i kličući nek’ djela njegova kazuju!
23 Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
24 oni vidješe djela Jahvina,
čudesa njegova na pučini.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
29 Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
30 Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!
33 On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.
35 On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore
36 i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnjâ i nevoljâ.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41 Iz nevolje podiže ubogog
i obitelji k’o stada umnožî.
42 Videć’ to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!
43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja
i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!
108
1 PSALAM 108 (107)
Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć
Pjesma.
Psalam. Davidov.
2 Moje je srce sigurno, Bože,
sigurno je srce moje:
pjevat ću i svirati.
3 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
4 Hvalit ću te, Jahve, među narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
5 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.
6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!
8 Bog reče u svom svetištu:
»Šekem ću razdijelit’ kličući,
dolinu ću Sukot izmjeriti.
9 Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
10 Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!«
11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
13 Pomozi nam protiv dušmana,
jer je ljudska pomoć ništavna!
14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,
Bog će zgaziti naše dušmane.
109
1 PSALAM 109 (108)
Protiv podmuklih neprijatelja
Zborovođi.
Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,
govore mi jezikom lažljivim,
3 riječima me mržnje okružuju,
bezrazložno me napadaju.
4 Za moju me ljubav oni optužuju,
a ja se samo molim.
5 Uzvraćaju mi zlo za dobro,
mržnju za ljubav moju.
6 »Digni protiv njega bezbožnika
i tužitelj nek’ mu stane zdesna!
7 Kad mu se bude sudilo, nek’ bude osuđen,
i molitva mu se za grijeh uzela!
8 Dani njegovi nek’ budu malòbrojni,
njegovu službu nek’ dobije drugi!
9 Djeca njegova nek’ postanu siročad,
a njegova žena udovica!
10 Nek’ mu djeca budu skitnice, prosjaci,
nek’ budu bačena iz opustjelih domova!
11 Nek’ mu lihvar prigrabi sav posjed,
tuđinci nek’ razgrabe plod muke njegove!
12 Nitko ne imao prema njemu samilosti,
nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
13 Neka mu se zatre potomstvo,
u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih,
i grijeh njegove majke nek’ se ne izbriše:
15 nek’ budu svagda Jahvi pred očima!
Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!«
16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe,
već proganjaše bijedna i uboga
i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;
blagoslova ne htjede, daleko nek’ je od njega!
18 Prokletstvom nek’ se odjene kao haljinom,
neka kao voda uđe u njega
i kao ulje u kosti njegove.
19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva,
pojas kojim se svagda paše!
20 Tako nek’ plati Jahve tužiteljima mojim
koji zlo govore protiv duše moje!
21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22 Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.
23 K’o sjena što se naginje ja nestajem,
progone me kao skakavca.
24 Od posta mi koljena klecaju
i tijelo moje omrša.
25 Ruglom sam njima postao,
kimaju glavom kad me vide.
26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj,
po dobroti me svojoj spasi!
27 Nek’ upoznaju da je ovo ruka tvoja
i da si ti ovo učinio, Jahve!
28 Oni nek’ proklinju, ti blagoslivljaj;
nek’ se postide koji se na me podižu,
a sluga tvoj nek’ se raduje!
29 Stidom nek’ se odjenu tužitelji moji
i sramotom svojom nek’ se k’o plaštem pokriju!
30 Slavit ću Jahvu iz svega grla
i hvalit’ ga u veliku mnoštvu
31 jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.
110
1 PSALAM 110 (109)
Mesija – kralj, svećenik, pobjednik
Psalam.
Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: »Sjedi mi zdesna
dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!
2 Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!
3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvog junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.«
4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati:
»Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«
5 Gospodin ti je zdesna,
on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.
6 On će sudit’ narodima: bit će truplâ na gomile,
po svoj zemlji raskoljenih glava.
7 Na putu će se napit’ iz potoka,
visoko će dignuti glavu.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
