1 Sam 1-3
1
1 I. SAMUEL
1. DJETINJSTVO SAMUELOVO
Hodočašće u Šilo
Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2 Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3 Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini.
4 Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, 5 a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 6 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 7 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8 Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«
9 Anina molitva
Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10 I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 11 I zavjetova se ovako: »Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.«
12 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13 Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14 I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!«
15 Ali Ana odgovori i reče: »Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16 Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.«
17 Tada joj Eli odgovori ovako: »Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.«
18 A ona reče: »Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!« I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.
19 Rođenje Samuelovo
Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se spomenu. 20 Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Jahve«.
21 Poslije godinu dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. 22 Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsâ, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek.«
23 I odgovori joj Elkana, njezin muž: »Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsâ; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!«
I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsâ.
24 Posvećenje Samuelovo
Čim ga je odbila od prsâ, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. 25 Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. 26 I reče Ana: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. 27 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. 28 Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.« I pokloniše se ondje Jahvi.
2
1 Hvalospjev Anin
Nato se Ana pomoli ovako: »Kliče srce moje u Jahvi,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
2 Nitko nije svet kao što je Jahve
jer nema nikoga osim tebe
i nema hridi kao što Bog je naš.
3 Ne govorite mnogo hvastavih riječi,
neka ne izlazi drskost iz usta vaših,
jer Jahve je sveznajući Bog,
pravo on prosuđuje djela.
4 Lomi se lûk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
5 Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.
6 Jahve daje smrt i život,
ruši u Šeol i odande diže.
7 Jahve čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.
8 Diže slabića iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.
Jer Jahvini su stupovi zemlje,
na njih je stavio ovaj svijet.
9 Korake čuva svojih vjernika,
zlikovce stiže propast u mraku
svojom snagom čovjek ne stječe
pobjede.
10 Koji se protive Jahvi, padaju,
Svevišnji grmi s nebesa.
Jahve sudi međama zemlje,
daje silu svojemu kralju,
uzdiže snagu pomazanika svoga.«
11 Potom se Elkana vrati u Ramu, a dječak ostade da služi Jahvi pod okom svećenika Elija.
12 Elijevi sinovi
A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13 ni za prava svećenikâ nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14 i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. 15 Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: »Daj mi mesa da ispečem svećeniku! On neće od tebe kuhana mesa, nego samo sirovo.« 16 Ako bi mu čovjek tada rekao: »Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi«, on bi odgovorio: »Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ću silom.« 17 Grijeh je mladićâ bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi.
18 Samuel u Šilu
A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u oplećku lanenom. 19 Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. 20 A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreći: »Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi.« Nato bi se vraćali svojoj kući. 21 Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.
22 Još o Elijevim sinovima
Eli je bio već vrlo star, ali je ipak čuo sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu i kako su spavali sa ženama koje su posluživale na vratima Šatora sastanka. 23 I on im reče: »Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? 24 Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih čujem... Sablažnjujete narod Jahvin. 25 Ako čovjek zgriješi čovjeku, Bog će prosuditi. Ali ako čovjek zgriješi Jahvi, tko će se zauzeti za njega?« Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odlučio da ih pogubi.
26 A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima.
27 Najava kazne
Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: »Ovako govori Jahve: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 28 Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29 Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30 Zato sam’ – riječ je Jahve, Boga Izraelova – ‘rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada’ – riječ je Jahvina – ‘neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 31 Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 32 Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 33 Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 34 Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 35 Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36 A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: ‘Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.’«
3
1 Bog zove Samuela
Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je rijetko govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. 2 No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi – oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti – 3 svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. 4 I Jahve zovnu: »Samuele! Samuele!« A on odgovori: »Evo me!« 5 I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« I on ode i leže.
6 I Jahve opet zovnu: »Samuele! Samuele!« Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!« 7 Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina.
8 I Jahve zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« Sada Eli razumje da je Jahve zvao dječaka. 9 Zato reče Samuelu: »Idi i lezi, a ako te zovne, ti reci: ‘Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« I Samuel ode i leže na svoje mjesto.
10 I dođe Jahve i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«
11 Tada Jahve reče Samuelu: »Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje. 12 U onaj ću dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuću njegovu, od početka do kraja. 13 Ti ćeš mu objaviti da osuđujem kuću njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. 14 Zato – kunem se domu Elijevu – neće oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka.«
15 Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata doma Jahvina. Samuel se bojao kazati viđenje Eliju. 16 Ali Eli zovnu Samuela govoreći: »Samuele, sine!« A on odgovori: »Evo me!« 17 I on upita: »Kakva je riječ koju ti reče? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog učinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao.« 18 Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli reče: »On je Jahve, neka čini što je dobro u očima njegovim!«
19 Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. 20 Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. 21 Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, 22 i riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
