Rut 1-4

1

¹ RUTA I NOEMI

U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. 2 Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. 3 Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. 4 Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. 5 Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
6 Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. 7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. 8 Noemi tada reče svojim dvjema snahama: »Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. 9 Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!«
I poljubi ih, a one briznuše u plač. 10 I rekoše joj: »Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu.«
11 Ali im reče Noemi: »Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? 12 Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: ‘Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove’ – 13 zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudane? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me.«
14 One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
15 Noemi joj reče: »Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!«
16 A Ruta joj odgovori: »Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.«
18 Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati.
19 Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. »Ma je li ovo Noemi?« – pitahu žene. 20 A ona im odgovaraše: »Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! 21 Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?«
22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma.

2

¹ RUTA PABIRČI PO BOAZOVU POLJU

Noemi imaše rođaka po mužu, čovjeka vrlo imućna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz. 2 Tada Ruta Moapka reče Noemi: »Htjela bih ići u polje pabirčiti klasje za onim u koga nađem milost.« Ona joj odgovori: »Hajde, kćeri moja!«
3 I ode, dođe u polje te poče pabirčiti za žeteocima. A sreća je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova.
4 I gle, dođe Boaz iz Betlehema. »Jahve bio s vama!« – pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: »Jahve te blagoslovio!« 5 Boaz će nato momku koji je nadzirao žeteoce: »Čija je ona mlada žena?«
6 A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: »Ono je mlada Moapka što je došla prateći Noemi s Moapskih poljana. 7 Pitala je: ‘Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između snopova za žeteocima?’ I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuću.«
8 Onda Boaz reče Ruti: »Čuj me, kćeri moja, ne idi pabirčiti u drugoga, nego se drži mojih njiva i mojih poslenika. 9 Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju.«
10 Ona tada pade ničice, pokloni se do zemlje i reče: »Čime sam stekla toliku milost u očima tvojim da mi posvećuješ pažnju kad sam tuđinka?«
11 Boaz joj odgovori: »Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. 12 Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!«
13 Ona preuze: »Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.«
14 Kad bijaše vrijeme ručku, Boaz joj reče: »Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoči svoj zalogaj u ocat!«
Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteče.
15 Kad je ustala da pabirči dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: »I među snopljem neka ona pabirči, a vi joj nemojte zanovijetati. 16 Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kupi i nemojte je koriti!«
17 I tako je pabirčila sve do večeri, pa onda ovrše ono što je napabirčila: bijaše otprilike jedna efa ječma.
18 Uze ona svoje i dođe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirčila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila.
19 Svekrva je upita: »Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!«
Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reče: »Čovjek u koga sam danas radila zove se Boaz.«
20 Tada će Noemi svojoj snasi: »Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraćuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!« I dometnu Noemi: »Taj je čovjek naš rod; jedan od naših skrbnika.«
21 Ruta Moapka pripovjedi dalje: »Još mi reče: ‘Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!’«
22 Noemi nato reče Ruti, snasi svojoj: »Dobro je, kćeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi.«
23 I tako se držala poslenika Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.


3

¹ NOĆ NA GUMNU

Onda će joj Noemi, svekrva njezina: »Kćeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? 2 Vidiš, Boaz, s čijim si se poslenicima našla, naš je rođak. Evo, on će noćas vijati ječam na gumnu. 3 Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije. 4 Kad bude lijegao, dobro pazi gdje će leći; pa kad legne, otiđi onamo, podigni mu pokrivač s nogu i lezi ondje! Tada će ti on reći što ti je činiti.«
5 Ona joj odgovori: »Učinit ću sve kako mi kažeš.«
6 I siđe na gumno i učini sve kako joj je svekrva naredila. 7 A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priđe polako, otkri mu noge i leže.
8 Kad bijaše oko ponoći, trže se čovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu.
9 »Tko si?« – upita on, a ona odgovori: »Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik.«
10 »Blagoslovio te Jahve, kćeri moja!« – dočeka on. »Ovaj drugi tvoj čin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni. 11 I zato se, kćeri moja, sada ne plaši: učinit ću ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si čestita žena. 12 Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. 13 Ostani noćas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet ću te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra.«
14 I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše čovjek čovjeka razaznati jer mišljaše: »Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu.« 15 I kaza joj: »Daj ogrtač što je na tebi i drži ga dobro.« Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica ječma i naprti joj. I ode ona u grad.
16 Kad je stigla, upita je svekrva: »Što je s tobom, kćeri moja?« A ona joj pripovjedi sve što je učinio za nju. 17 I nadoveza: »Ovih šest mjerica ječma dade mi kazujući: ‘Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.’«
18 Nato će joj Noemi: »Budi mirna, kćeri moja, dok ne vidiš što će biti: jer neće on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajči.«

4

¹ BOAZ SE ŽENI RUTOM

Boaz potom iziđe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiđe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: »Ej, hodi ovamo i sjedni!« Onaj dođe i sjede.
2 Onda Boaz uze deset ljudi između starješina gradskih i reče: »Posjedajte ovdje!« I posjedaše.
3 Zatim reče skrbniku: »Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka. 4 Zato sam odlučio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe.«
A onaj reče: »Hoću, otkupit ću je.«
5 Onda kaza Boaz: »Kad uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš iRutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku sačuva ime na baštini.«
6 Ali skrbnik reče: »E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svome skrbničkom pravu jer ja ne mogu.«
7 A bijaše od starine običaj u Izraelu: da se čemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, čovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedočanstvo u Izraelu. 8 Tako, dakle, i onaj skrbnik reče Boazu: »Otkupi ti!« te izu sandalu i dade mu je.
9 Tada Boaz kaza starješinama i svemu narodu: »Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. 10 Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se sačuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo među braćom njegovom i nestalo s vratâ zavičaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci.«
11 Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: »Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuću Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodiči u Betlehemu! 12 Neka tvoja kuća, po potomstvu koje će ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuća Peresa, koga Judi rodi Tamara!«
13 Tako Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uđe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.
14 Onda žene rekoše Noemi: »Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodičio njegovo ime u Izraelu! 15 On će biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova.«
16 Noemi uze dječaka, metnu ga sebi na krilo i bî mu odgojiteljicom.
17 Susjede mu nadjenuše ime govoreći: »Noemi se rodio sin!« I prozvaše ga Obed; on je otac Jišaja, oca Davidova.
18 A ovo je rodoslovlje Peresovo:
Peres imade sina Hesrona, 19 Hesron Rama, Ram Aminadaba, 20 Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona, 21 Salmon Boaza, Boaz Obeda, 22 Obed Jišaja, a Jišaj Davida.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.