Lev 22-24
22
1 Svetost pričesnika svetih žrtava
1. Svećenici
Jahve reče Mojsiju: 2 »Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni – ta moje je! – moraju svetiti. Ja sam Jahve!
3 Reci im: ‘Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju nečistoće k svetim prinosima što ih Izraelci posvećuju Jahvi, taj će biti uklonjen od moje nazočnosti. Ja sam Jahve!’
4 Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane čist. Onaj koji se dotakne bilo čega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; 5 onaj koji se dotakne kakva gmizavca koji ga onečisti; ili čovjeka od kojega se okalja bilo kakvom nečistoćom – 6 onaj koji se dotakne čega takva neka je nečist do večeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. 7 Čim sunce zađe, čist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana.
8 Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.
9 Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posvećujem.«
10 2. Svjetovnjaci
»Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukućanin ni svećenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. 11 Ali ako svećenik steče koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kući; oni mogu jesti od njegove hrane. 12 Ako se svećenikova kći uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. 13 Ali ako svećenikova kći obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u očevu kuću, može se hraniti očevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. 14 Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi svećeniku dodajući petinu.
15 Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. 16 Jedući ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose.«
17 Besprijekornost životinja
za žrtvu Jahve reče Mojsiju: 18 »Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: ‘Svaki čovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao žrtva paljenica – da bude primljen – 19 mora prinijeti muško bez mane, bilo to goveče, ovca ili koza. 20 Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neće biti primljeno.
21 Ako tko prinosi Jahvi žrtvu pričesnicu da izvrši kakav zavjet ili učini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta životinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. 22 Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaćenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati. 23 Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikraćenim možeš prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao žrtva zavjetnica neće biti primljena. 24 Jahvi nemojte prinositi životinje sa zgnječenim, stučenim, rastrgnutim ili odsječenim mošnjama. To u svoj zemlji ne činite 25 niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaćene. Zato vam neće biti primljene.’«
26 Jahve reče Mojsiju:
27 »Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. 28 Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.
29 Kad Jahvi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da budete primljeni. 30 Neka se žrtva blaguje onoga istog dana; od nje ništa ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!«
31 Zaključna opomena
»Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! 32 Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim među Izraelcima – ja, Jahve, koji vas posvećujem. 33 Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaš Bog, ja, Jahve.«
23
1 SVETKOVINE
Jahve reče Mojsiju: 2 »Kaži Izraelcima i reci im: ‘Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:’
3 1. Subota
‘Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota – dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina.’
4 2. Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova
‘A ovo su blagdani Jahvini – sveti zborovi – koje imate proglasiti u njihovo određeno vrijeme:
5 U prvom mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi; 6 petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jahvi – sedam dana jedite beskvasan kruh. 7 Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težačkog posla nemojte raditi. 8 Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težačkog posla ne radite.’«
9 3. Prva žetva
Jahve reče Mojsiju:
10 »Kaži Izraelcima i reci im: ‘Kad uđete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku. 11 Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu. 12 A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. 13 Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude četvrt hina. 14 Prije toga dana – dok ne donesete prinose svoga Boga – ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.’
15 4. Blagdan sedmicâ
‘A počevši od sutrašnjega dana po suboti – dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu – nabrojte punih sedam tjedana. 16 Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. 17 Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispečeni ukvas, kao prvine Jahvi. 18 S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. 19 Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu pričesnicu. 20 Neka ih svećenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne svećeniku. 21 Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posvećen zbor – nikakva težačkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.
22 Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirčiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš.’«
23 5. Prvi dan sedmoga mjeseca
Jahve reče Mojsiju: 24 »Govori Izraelcima i reci: ‘Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. 25 Nikakva teškog posla ne radite; u čast Jahvi paljenu žrtvu prinesite.’«
26 6. Dan pomirenja
Reče Jahve Mojsiju: 27 »Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u čast Jahvi paljenu žrtvu. 28 Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada će se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. 29 Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. 30 A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga ću ja istrijebiti iz njegova naroda. 31 Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 32 Neka vam je to subotnji počinak. Postite! Navečer devetoga dana u mjesecu – od večeri do večeri – prestanite raditi.«
33 7. Blagdan sjenicâ
Jahve reče Mojsiju:
34 »Reci Izraelcima: ‘Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenicâ u čast Jahvi. 35 Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težačkog posla nemojte raditi. 36 Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada ćete u čast Jahvi prinijeti paljenu žrtvu. To je svečani zbor; nikakva težačkog posla nemojte obavljati.’
37 Zaključak
‘To su blagdani Jahvini koje imate sazvati – sveti zborovi određeni za prinošenje žrtava u čast Jahvi; žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, 38 povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inače prinosite Jahvi.’
39 Još o Blagdanu sjenicâ
‘Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun počinak. 40 Uzmite već prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine pa se veselite u nazočnosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. 41 Svetkujte tako blagdan u čast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vaše naraštaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. 42 Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, 43 da vaši potomci znaju kako sam ja učinio da Izraelci žive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog vaš.’«
44 I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.
24
1 DODATNI OBREDNI PROPISI
Vječna vatra
Jahve reče Mojsiju:
2 »Naredi Izraelcima da ti za svijećnjak donose čistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. 3 Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od večeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom svjedočanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. 4 Neka Aron neprekidno održava svjetlila na čistome svijećnjaku pred Jahvom.«
5 Kruhovi na zlatnom žrtveniku
»Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogača. Neka u svakoj pogači budu dvije desetine efe. 6 Onda ih poredaj u dva reda – po šest u redu – na čistome stolu što je pred Jahvom. 7 Na svaki red stavi čistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen – paljena žrtva Jahvi. 8 Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vječnoga saveza. 9 Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posvećenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba.«
10 Psovka i zakon odmazde
A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem. 11 Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. – Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. – 12 Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina.
13 Onda Jahve reče Mojsiju: 14 »Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.
15 Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima:
‘Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; 16 tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne – neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti.
17 Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.
18 Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život.
19 Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: 20 lom za lom, oko za oko, zub za zub – rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.
21 Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti. 22 Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš.’«
23 Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovača izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Učine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
