25 godina Radio Marije




bibija_365_1-min.png

 

Post 47-50


47

1 Jakov pred faraonom

Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: »Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.« 2 I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu. 3 Onda faraon zapita njegovu braću: »Čime se bavite?« Odgovore faraonu: »Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci. 4 Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji«, rekoše faraonu, »jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.« <5a> Faraon reče Josipu: <6b> »Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.«
<5b> Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: »Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi, <6a> egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.«
7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8 A faraon upita Jakova: »Koliko ti je godina?« 9 Jakov odgovori faraonu: »Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.« 10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.
<13d>Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14 Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.
15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: »Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.« 16 Josip odgovori: »Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.« 17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
18 Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: »Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19 Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!«
20 Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22 Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
23 Onda Josip reče svijetu: »Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.« 25 Oni odgovore: »Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.« 26 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.

27 Jakovljeva posljednja želja

Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 28 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina. 29 A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: »Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!« »Učinit ću kako si rekao«, odgovori. 31 »Zakuni mi se!« – reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.


48

1 Jakov blagoslivlja Josipove sinove Efrajima i Manašea

Poslije nekog vremena jave Josipu: »Eno ti je otac obolio.« Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. 2 Kad Jakovu rekoše: »Evo ti je došao sin Josip«, Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 3 Reče Jakov Josipu: »Bog svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 4 a potom mi reče: ‘Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup narodâ, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.’ 5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji – Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! 6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće.
7 Kad sam se, naime, vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem.«
8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: »Tko su ovi?« 9 Josip odgovori svome ocu: »Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje.« »Dovedi mi ih da ih blagoslovim«, reče. 10 Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 11 Potom Izrael reče Josipu: »Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.« 12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
13 Nato ih uze Josip obojicu – Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno – te ih k njemu primače. 14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu – tako je držao ruke unakrst – iako je Manaše bio prvorođenac. 15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: »Bog, čijim su putovima hodili
oci moji Abraham i Izak,
Bog, koji mi je pastir bio
otkako postah pa do danas,
16 anđeo koji me od svakog zla izbavljao –
djecu ovu neka blagoslovi!
Neka se ime moje
i mojih pređa Abrahama i Izaka
po njima spominje!
U mnoštva se mnogobrojna
po zemlji razmnožili!«
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 18 »Ne tako, oče moj«, reče Josip svome ocu, »jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!« 19 Ali njegov otac to odbije rekavši: »Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo.«
20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši:
»Vama nek’ se Izrael blagoslivlja govoreći:
Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek’ i tebi Bog učini!«
Tako stavi Efrajima pred Manašea.
21 Poslije Izrael reče Josipu: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 22 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.«


49

1 Jakovljeva oporuka

Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: »Skupite se da vam kažem što će vas snaći u kasnije vrijeme:
2 Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi,
čujte oca svoga Izraela!
3 Ti Rubene, moj prvorođenče,
snaga ti si moja,
prvenac moje muškosti.
Ističeš se ponosom,
snagom se ističeš,
4 no, poput vode nabujao,
nećeš više imati prvenstva,
jer na ležaj oca svog se pope,
moj tad oskvrnu krevet.
5 Šimun i Levi braća su prava!
Mačevi im oruđe nasilja.
6 Na njihova vijećanja ja ne silazio,
u njihovim zborovima udjela ne imao!
U srdžbi su svojoj ljude ubijali;
u obijesti bikove sakatili.
7 Prokleta im srdžba,
jer je prežestoka!
Prokleta im obijest,
jer je preokrutna!
Razdijelit ću ih po Jakovu,
Izraelom raspršiti.
8 Judo! Tvoja braća slavit će te;
svagda ti je šaka na šiji dušmana,
sinci oca tvoga tebi će se klanjat’.
9 Judo, laviću mali!
Plijenom si se, sine, udebljao;
poput lava, poput lavice
legao potrbuške!
Tko bi ga dražiti smio?
10 Od Jude žezlo se kraljevsko,
ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće
dok ne dođe onaj kome pripada –
kome će se narodi pokoriti.
11 Svog magarca za lozu privezuje,
mlado magarice svoje za čokot.
U vinu on kupa svoju odjeću,
svoju halju u krvi od grožđa.
12 Oči su mu od vina mutne,
zubi bjelji od mlijeka.
13 Zebulun će stanovati uz obalu morsku,
luka spasa bit će brodarima,
uz bok njegov Sidon će ležati.
14 Jisakar je koščat magarac
polegao među ogradama.
15 Vidje da je odmor ugodan,
a zemlja lijepa,
te leđa svoja pod teret podmetnu
i na tlaku pristade.
16 Dan će narod svoj suditi
kao svako pleme Izraelovo.
17 Nek’ Dan zmija bude na putu,
guja pokraj staze
što će konja za zglob ujesti,
i njegov konjik nauznak će pasti.
18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam!
19 Gada će pljačkat’ razbojnici,
pljačkom će im za petama biti.
20 U Ašera bit će hrane,
poslastica za kraljeve.
21 Naftali je košuta lakonoga
koja krasnu lanad mladi.
22 Josip je stablo plodno,
plodno stablo kraj izvora,
grane svoje granâ preko zida.
23 Strijelci njega saletjeli,
strijeljali ga, opljačkali.
24 Ali lûk mu čvrst ostaje,
mišice mu ojačale,
rukom Jakog Jakovljeva,
imenom Pastira, Stijene Izraela,
25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže,
Svesilnim koji te blagoslivlje
blagoslovom ozgo sa nebesa,
blagoslovom ozdo iz dubina,
blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!
26 Blagoslovom klasja i cvjetova,
blagoslovom drevnih brda,
želja vječnih brežuljaka –
nek’ se oni spuste na Josipa,
između braće posvećenog!
27 Benjamin je vuk grabežljivi,
lovinu on jutrom jede,
a navečer plijen dijeli.«
28 Sve su to Izraelova plemena – dvanaest ih na broj – i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.

29 Posljednje upute i smrt Jakovljeva

Poslije toga im dade ovu naredbu: »Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30 u špilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32 Polje i špilja na njemu kupljeni su od Hetitâ.«
33 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu – pridruži se svojim precima.


50

1 Jakovljev pogreb

Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2 Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 3 Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali. 4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: »Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 5 Moj me otac zakleo govoreći: ‘Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!’ Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti.« 6 Faraon odgovori: »Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo.«
7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici – odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8 sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: »To ti je svečano naricanje Egipćana!« Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
12 Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: 13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egi pat – on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.

15 Od smrti Jakovljeve do smrti Josipove

Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: »Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?« 16 Stoga poruče Josipu ovako: »Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 17 ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.’ Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!« Na te riječi Josip brizne u plač.
18 Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: »Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!« 19 Josip im odvrati: »Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! 20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu. 21 Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.«
Tako ih je smirio ljubaznim riječima.
22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24 Napokon reče Josip svojoj braći: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.« 25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: »Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!«
26 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

02:15 Krunica - Žalosna otajstva
02:40 Glazba
03:30 Stranac bijah i primiste me! – tema: ss. bazilijanki s ukrajincima u Hrvatskoj; gošća: s. Veronika Galatan, ukrajinka; ur. i vod.: s. Meri Muše, pravna savjetnica Isusovačke službe za izbjeglice
04:15 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva predanja u bolesti

Molitva predanja u bolestiGospodine, bolest je pokucala na vrata moga života, istrgnula me iz posla i premjestila u svijet bolesnih. Gospodine, teško...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Siječanj 2023
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.